Dragan Šolak nije kao ostali. Novi vlasnik Southamptona, koji je iznenada stigao u Premijer ligu u siječnju, iz relativno opskurnog svijeta srpskih medija i telekomunikacija, čovjek je koji u svojoj domovini ima određenu reputaciju.

Trn je u oku srpskim vlastima i njihovoj autoritativnoj vladavini. Danas je njegova investicija u engleski nogomet postavila Southampton u centar svojevrsne političke drame s velikim ulogom.

Puleni Ralpha Hasenhüttla izgubili su samo jednom u ligi, od kada je novi vlasnik preuzeo dužnost, ali ta priča je mnogo dublja. Šolak, koji je nedavno u jednom časopisu proglašen trećim najbogatijim Srbinom, rođen je u Kragujevcu. Stekao je imovinu time što je stvorio prvu kablovsku televizijsku mrežu u toj zemlji početkom 2000-ih, prije nego što se diverzificirao u sferi informativnih kanala, sporta i zabave preko United Grupe, koju je osnovao 2007. godine.

Bogati ljudi, i uostalom gotovi svi ljudi u istočnoj Europi obično imaju zajedničko to što su svoje bogatstvo stekli koristeći političke veze, kao i kroz mnoge „sretne“ okolnosti i prilike nastale prilikom brzog prijenosa državne imovine u privatne ruke, kada je komunizam pao početkom 90-ih. Ipak, to nije slučaj sa Šolakom.

„Generalno gledano, bogati ljudi su se ovdje obogatili ne razvijanjem svojih poslova i firmi, već privatizacijom tvrtki u kojima su bili rukovoditelji, s dobrim političkim vezama“, kaže Marko Milosavljević, šef katedre za komunikaciju Sveučilišta u Ljubljani. „Šolak je drugačiji, on je gradio vlastitu tvrtku“.

„On niti je bivši političar, niti je politički povezan biznismen. Nije koristio političke veze za privatizaciju državne imovine po niskim cijenama radi brzog bogaćenja“, piše The Times.

To je značajna razlika. Po pravilu, u bivšim komunističkim državama, sredstva kojima se gomilalo bogatstvo diktirala su način na koji se vrši vlast. Nasuprot tome, Šolak je držao distancu u odnosu na vladajuće političare i pretvorio svoje medije u jedine masovne medije u Srbiji koji rade slobodno, bez da su pod kontrolom predsjednika.

Srbija je na listi Indexa slobode medija organizacije World Press na 93. mjestu. U velikoj mjeri zahvaljujući Šolaku, u toj zemlji uopće i postoje mediji koji otvoreno kritiziraju vlast. Dnevnik Nova, u vlasništvu United Grupe, tiska se u Hrvatskoj, jer ih nijedna tiskarnica u Srbiji nije željela tiskati.

Šolakova „tvrdoglavost“ je naljutila jednu posebno moćnu političku osobu u Srbiji, predsjednika države osobno, Aleksandra Vučića. Kako se bliži njegova peta godišnjica na vlasti, Vučićevo predsjedanje obilježeno je autoritarizmom i sklonosti da sebe predstavlja i nameće kao sveprisutnu zvijezdu u srpskim informativnim medijima.

Jedna organizacija za promatranje medija izračunala je da je, između prosinca 2020. i travnja 2021., Vučić ukupno 50 sati bio na malim ekranima, pod pozitivnim svjetlom 85 posto tog vremena.

Vučić, nekadašnji ministar informiranja u vladi Slobodana Miloševića, gaji „poseban interes za medije“, kaže Milosavljević. „On je čovjek kojem je zaista stalo da uspostavi kontrolu nad medijima, ne samo putem javnog servisa, već i putem privatnih televizija i tabloida“.

„On se često pojavljuje na televiziji, u svojim, kako kaže, obraćanjima narodu. Emisije se prekidaju da bi predsjednik nastupio u trajanju od sat vremena. United Grupa i Šolak nisu baš skloni davati prostor i vrijeme predsjedniku“.

„Postoje dvije izreke: odnos između nezavisnog novinara i političara je kao između psa i ulične svjetiljke i sve stvarne vijesti su po definiciji negativne, sve ostalo su jednostavno odnosi s javnošću. Političari i biznismeni u Srbiji i regiji su skeptični u odnosu na slobodne medije, jer se nisu nikada navikli na kritično i nezavisno novinarstvo… To se ne trpi.“

Kriza je dostigla vrhunac 2021. Vučićevo glavno oružje u medijskom ratu je državni operater Telekom Srbija. Krajem prošle godine, u tom ratu je otvoren novi front, odnosno napad na United Grupu, ali ne u njenom informativnom dijelu, već u dijelu njenog vlasništva nad pravima na prijenose utakmica Premijer lige na Balkanu.

Premijer liga je bila glavni adut sportskog „krila“ Šolakove medijske grupe, naime deset Sport klub kanala u okviru njihove mreže. U srpnju, gore spomenuta prava su im maznuli ispred nosa i zadali im težak udarac. Još više boli činjenica da je iza toga stajao Vučić. Ipak, po astronomskoj cijeni od 600 milijuna eura za šestogodišnji ugovor, što je povećanje od 700 posto u odnosu na prethodni aranžman.

Neimenovani zaposleni u Šolakovoj United Grupi u Beogradu rekao je: „Iz poslovne perspektive, 12 milijuna eura po sezoni koje je United Grupa plaćala za Premijer ligu bili su previsok iznos. Time su jednostavno dobili na kredibilitetu i popularnosti, ali financijski to nije imalo smisla“.

„Danas, Vučić i Telekom plaćaju 10 puta više. Što god da (Telekom) rade, kao da su se nameračili da financijski unište United Grupu i istisnu je s tržišta, ne samo u Srbiji, već i širom Balkana.“

„Prava na Premijer ligu bili su institucija za Sport klub“, kaže Igor Božić, urednik N1 u Beogradu, filijale United Grupe. „Onda im je Telekom preoteo ta prava, za što su bili osobno motivirani. Šolakovi mediji su vrlo kritični prema Vučićevom režimu, a dio tog režima je i Telekom. Šolak je, dakle, neprijatelj Vučićevog režima. On odbija igrati po predsjednikovim pravilima“.

„Mnogim ljudima je to smiješno, ali sumnjam da je to primarni razlog, ali tako ljudi ovdje to vide. Dakle, jedan dio od tih 100 milijuna eura godišnje za Premijer ligu završit će u Šolakovom džepu.

„Predsjednik spominje Šolaka pet ili deset puta u svakom intervjuu. Vidi se da je frustriran zbog toga.“

Reputacija United Grupe stečena je na poslovnoj efikasnosti i kontroli rizika, i zato pretpostavljam da iza kupovine Southamptona postoji precizna računica,“ dodaje Milosavljević. „Teško je zamisliti da je ulaganje od 100 milijuna eura samo rezultat sukoba ega. Ali u svakom slučaju, tako zvuči i djeluje.“

Vučić i njegov medijski „krak“ (Telekom) sada moraju nekako ukloniti posljedice priličnog javnog sramoćenja. Šolaka su oduvijek optuživali, bez dokaza, u prorežimskim medijima u Srbiji da je nezakonito stekao imovinu i da je nastojao ukloniti predsjednika s vlasti. U članku Informera iz siječnja čak se tvrdilo da je Šolakova kupovina Southamptona dio britanske zavjere da se oslabi Vučić i da se nanese ekonomska šteta Srbiji.

Ne mogu točno reći što je smisao kupovine Southamptona, ali svi su Srbiji bili izuzetno iznenađeni. Nije bilo nikakvih naznaka da će se to dogoditi. Reakcija među Vučićevim kritičarima je da je to majstorski potez – Telekom je platio ogroman novac da preuzme Premijer Ligu od Šolaka i danas će moći gledati njegov tim (Southampton) na svom kanalu.