Indira Kaljo profesionalna je košarkašica. Želju za igranjem na sportskim terenima dobila je gledajući treninge starije sestre. Prije godinu dana je odlučila nositi hidžab i doživjela veliko razočarenje, jer prema FIBA-nim pravilima nije mogla igrati službene utakmice.
“Onda kad sam saznala da ne mogu više igrati moju košarku koju sam igrala od malenih nogu, preko srednje škole do fakulteta, bilo mi je baš čudno”, kaže Kaljo.
Prvobitno razočarenje nije trajalo dugo. Kaljo je počela borbu za svoja prava. Peticijom koju je pokrenula prikupila je 70.000 potpisa, podržali su je i Olimpijski odbor SAD-a i njenih 20 saveznih država i uspjela je. FIBA je u rujnu 2014. na dvije godine dopustila nošenje marame, ali i drugih vjerskih odjevnih predmeta u nacionalnim ligama.
“Mi smo kazali da nema razloga, da ne samo hidžab, nego turban i yamakas, da svi koji ih nose mogu igrati bez problema. Mi kažemo prvo pogledaj jesmo li mi pravi košarkaši i možemo li pogoditi koš. Takve stvari imaju veze, ne što ja nosim na glavi”, smatra Bosanka.
PROČITAJTE JOŠ
Gledatelji i suigrači su bili iznenađeni kada su je prvi put vidjeli na terenu. Kako kaže, prije je bilo nezamislivo da žene uopće igraju košarku, sada je to uobičajeno, pa se nada da će tako biti i s igranjem s maramom.
“Prvi put kad sam igrala u Kaliforniji bilo je pomalo smiješno, ja skroz pokrivena i gledaju me pa su se vjerojatno pitali kako ću igrati. Osjećala sam da mi je dužnost da im pokažem da sam dobra košarkašica”.
Nakon pola godine kako je FIBA-ina privremena odluka o vjerskim odjevnim predmetima na snazi, kaže da su uspjeli dokazati da razlike među igračicama nema te se nada da će privremena odluka prerasti u trajnu. Do tada, Kaljo nastavlja borbu za žene u sportu kroz svoju fondaciju Global aktivne.
Dok je bila na sveučilištu, Kaljo je bila 13. igračica u cijelom SAD-u prema broju postignutih trica (75 posto joj je učinak trica u utakmicama). Iz BiH je otišla s četiri godine. Kako je odrastala rasla joj je i nostalgija za rodnom zemljom. Trenutno igra u Jeddah Unitedu u Saudijskoj Arabiji, ali se želi vratiti u SAD kako bi i dalje promovirala igranje s maramom. Profesionalno želi igrati košarku još dvije do tri godine, a onda će se u potpunosti posvetiti afirmaciji žena u sportu i njihovom radnom osposobljavanju kroz Fondaciju Global aktivne. U prosjeku postiže 25-30 poena po meču.