Kao igrač bio je svjetska klasa. Kao trener bio je promotor talenta. Bio je velikodušna i duhovita osoba. Zlatko Čajkovski ovog bi petka napunio sto godina.

Prošlo je gotovo 60 godina, a ne pamti se ni davno prije toga, od kada se u vrhunskom njemačkom nogometu dogodilo nešto od čega su svi, i sudionici i promatrači, ostali bez daha, piše portal Kicker.de. Trener FC Kölna, njemačkog prvaka 1962. i viceprvaka 1963., prešao je u Bayern Müncehen, tada klub iz regionalne lige Süd, koji je tada bio prilično daleko od današnje slave i sjaja.

Vrhunski trener dobrovoljno je napustio ligu i propustio povijesnu priliku da postane prvak Bundeslige s Kölnom. Umjesto toga, u svom prvom pokušaju s Bayernom u Bundesligi nije uspio, ali neuspjeh je preživio. Bayern je tek 1965. postao član elitne lige.

Ime ovog vražjeg momka, kojeg kao igrača možemo svrstati u svjetsku klasu, a kao trenera u promotora talenta, bilo Zlatko Čajkovski. Kao trener brzo je učvrstio svoju reputaciju i svakako je bio jedan od graditelja koji su izlili temelje na kojima je izgrađen današnji, veliki i moćni Bayern.

Sepp Maier, Franz Beckenbauer, Gerd Müller, Franz “Bulle” Roth, Georg “Katsche” Schwarzenbeck – svi su oni kao vrlo mladi vrhunski talenti prošli kroz školu Zagrepčanina koji je sam sebe opisivao ovako: “Lopta je okrugla, stadion je okrugal, Čik je okrugal.”

Čajkovski je nadimak Čik dobio zbog svoje visine – bio je visok samo 164 centimetra. Kad je završavao igračku karijeru, u rekordnom roku je uzgojio i pravi trbuh, a  njegov trener, kasnije i instruktor Hennes Weisweiler u Kölnu poticao ga je na trčanje vičući: “Pokrij to, Čik, seronjo.”

Čovječuljak bujna temperamenta (čiji je brat Željko također postao reprezentativac) dvostruki je osvajač srebrne olimpijske medalje, uvršten je u FIFA World XI (što je tada bilo veliko priznanju), odigrao je 57 međunarodnih utakmica za Jugoslaviju (55/7 golova) i Hrvatsku (2/0), sudjelovao je na svjetskim prvenstvima 1950. i 1954. godine. Generacija je to Čajkovskog, Zebeca, Horvata i Boška, sjajnih nogometaša koji su na potpuno različite načine izrastali u velike trenere.

Njegov pristup igračima bio je očinski i prijateljski, pun razumijevanja za svoje igrače, davao im je prostora da razviju svoje sposobnosti.

Dva puta je bio prvak s Kölnom, pobjednik Europskog kupa pobjednika s Bayernom.

“Na kraju smo mu plesali na nosu”, priznaje Sepp Maier u svojoj autobiografiji iz 1980. Bio je to i glavni razlog zašto ga je Bayern zamijenio i doveo njegovog strogog sunarodnjaka Branca Zebeca, koji je brzo postao prvak. Na kraju vjerojatno presudila distanca, na što upućuje i Maierova priča u kojoj govori kako bi Čik u rekordnom roku pojeo svoj tanjur, a onda se “kao gladan pas” šuljao među stolovima i davao igračima pomfrit, a krao meso. .

Nije ni čudo što je 1967. godine preuzeo gostujuću ulogu poslovnog kuhara u komediji “Kad Ludwig kreće na manevre”. Školovanom trgovcu tekstilom glumački je talent u krvi; on je komičar visoke kvalitete, ali bez problema prelazi u dramu kad nešto pođe po zlu. Kad je FC Köln izgubio 8-1 od FC Dundeeja u Kupu nacionalnog prvenstva 1962., Čajkovski je zastenjao: “Namignuo sam, avion se srušio.”

Profesionalci u Kölnu upoznali su njegove improvizacijske vještine 1973. godine. Svake nedjelje nakon utakmice, stao bi ispred svoje momčadi i čitao pojedinačne kritike iz bilježnice svojim smiješnim naglaskom (“Ja nisam profesor jezika, ja sam učitelj nogometa!”). Dijelio je kritike i pohvale, prst mu je lutao po stranici, pedantno je iščitavao bilješke iz bilježnice koju je čuvao kao porciju ćevapčića. „U jednom trenutku Čik je hitno morao na WC”, prisjeća se Toni Schumacher, koji danas plače od smijeha na ovu i druge priče. „Naravno da smo odmah zgrabili bilježnicu. I što smo vidjeli? Bila je neoskvrnuta. Apsolutno prazna. Nijedna stranica nije niti jednom vidjela olovku. A on je svoje individualne kritike uvijek iznosio nabrzinu.”

Mladi Schumacher – kojeg je Čajkovski oblikovao u bundesligaša – doživio je svog trenera u situaciji koju “neće zaboraviti dok je živ”. Čik je bio u izvrsnim odnosima sa svim lokalnim kuhinjama i svaki put kad bi negdje gostovali, uživao bi u raskošnoj plati sa škampima. U školjkama je potajno uživao u prostoriji u kojoj se sortira odjeća za trening, gdje se igrači osjećaju sigurno od trenera.  Dok u jednom trenutku nešto ne bi zašuštalo, brdo odjeće bi oživjelo i Čajkovski bi ispuzao ispod nje.

Nakon odlaska iz Bayerna, završio je veliki nogometni put Čajkovskog.

Danas je stoti rođendan “Čika” Čajkovskog – nogometnog luđaka, uspješnog trenera, velike osobe velikog srca kojemu na kraju ponestalo sreće.

S krajem FC Bayerna 1968., sjajni dani su prošli. Postao je trener vatrogasac, mijenjao je kolege koji su danas tu, a sutra nisu. Uspjeh je postigao još samo jednom, kao dvostruki pobjednik 1978. s atenskim AEK-om. Karijeru je završio 1984. Uslijedili su zdravstveni problemi, operacije srca, dijabetes, amputacija desne potkoljenice…

Dana 27. srpnja 1998. godine, ovaj veliki, niski čovjek, koji je toliko mogao dati njemačkom nogometu, preminuo je od zatajenja bubrega u Münchenu.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.