Kad je Rusija počela invaziju na Ukrajinu u ranim satima 24. veljače ove godine, Darija Srnu su u 6 ujutro probudile sirene za zračnu uzbunu.
Bio je to zvuk za kojeg Srna, bivša zvijezda hrvatske reprezentacije, kaže da je smjesta preselilo njegovu “glavu i tijelo” nazad u Hrvatsku, gdje je kao osmogodišnjak doživio početak rata u tadašnjoj Jugoslaviji,
Stoga kad je njegov klub Šahtar iz Donjecka morao napustiti Kijev, posljednji u nizu privremenih domova kroz koje je klub prošao nakon 2014, scenarij je nažalost Srni već bio dobro poznat.
VEZANE VIJESTI
“Baš kad sam počeo zaboravljati, opet su došle sirene”
Iako taj bivši reprezentativac Hrvatske danas ima tek 39 godina, u životu je iskusio već tri rata – prvo u Hrvatskoj početkom 90-ih, zatim 2014. u istočnoj Ukrajini u regiji Donbas (otkud dolazi Šahtar) i sad ponovno, u ostatku Ukrajine.
“Nije to lijepo sjećanje”, kaže Srna, koji je u međuvremenu postao Šahtarov direktor nogometa, za svoje djetinjstvo. “Baš kad sam počeo pomalo zaboravljati taj dio priče i uživati u životu, opet su došle sirene.”
“Ali ja sam jak. Želim biti jak, ali ponekad je to teško, zbog svega, nakon što dvaput ostanete bez doma. U ovom trenutku važno je biti pozitivan, biti jak, i djelovati pozitivno na sve druge.”
Srna, koji je zajedno s ostatkom momčadi uspio pobjeći iz Ukrajine dan nakon što je Rusija počela invaziju, sada crpi snagu iz pomaganja onima koji su najviše pogođeni ratom u Ukrajini.
Šahtar, u kojem je Srna postao legenda nakon što je tamo igrao 15 godina, je već gotovo osam godina klub beskućnik, još otkako je izbio sukob između pro-ruskih separatista i ukrajinskih snaga 2014. godine.
“Ne možemo se uspoređivati s onim što prolazi ukrajinski narod”
Nakon što je 2019. objesio kopačke o klin Srna je preuzeo ulogu pomoćnog trenera, a nakon tog je postao Šahtarov direktor nogometa.
Kaže da jako dobro zna da problemi kroz koje prolaze on i njegov klub nisu ništa u usporedbi s ljudima koji se bore na prvoj liniji, i zato predvodi klupske akcije kojima je cilj pružiti podršku ukrajinskim vojnicima i izbjeglicama.
Šahtar je trenutno na turneji po Europi – nazvanoj “Globalna turneja za mir” – u sklopu koje će klub igrati niz humanitarnih utakmica kojima se prikuplja novac za pomoć Ukrajini.
“Ne možemo se baš uspoređivati s onim što prolazi ukrajinski narod”, Srna je rekao Donu Riddellu za CNN Sports. “Ali mi smo nogometni klub, mi smo nogometaši, i trudimo se pridonijeti onim što znamo raditi – igrati nogomet.”
“Sav prihod koji se prikupi od prodaje karata i od sponzora poslat ćemo u Ukrajinu, za djecu, za ljude kojima je trenutno jako teško… Zajedno s predsjednikom kluba, Rinatom Ahmetovim, koji je još uvijek tamo i koji svakodnevno pomaže Ukrajincima na raznorazne načine, npr. dopremanjem lijekova, mi smo danas kao jedna velika obitelj koja čini sve što može da pomognemo građanima Ukrajine u ovoj teškoj situaciji”, rekao je Srna.
Zaigrao i 12-godišnji dječak iz Mariupolja
Uoči prve utakmice na turneji, poraza od 1-0 protiv grčkog velikana Olympiacosa, igrači Šahtara nosili su majice s nazivima ukrajinskih mjesta koja su najviše stradala u ruskim napadima, među njima Mariupolj i Irpin.
Nakon tog, Šahtar je igrao utakmice s turskim klubovima Fenerbahce i Antalyaspor i s poljskim klubom Lechijom iz Gdanska, a 1. svibnja dolaze na Poljud igrati sa splitskim Hajdukom.
Osobito dirljiv trenutak se dogodio u utakmici protiv Lechije kad je Dmitro Keda, ukrajinski 12-godišnjak i izbjeglica, ušao u igru kao zamjena u posljednjoj minuti i potom zabio pobjednički gol. Keda, koji je napustio Mariupolj nakon što je tri tjedna proveo u skloništu dok su Rusi granatirali njegov rodni grad, našao se okružen masom igrača obje momčadi koji su mu čestitali i u proslavi nosili na ramenima.
Trener Šahtara, Roberto De Zerbi, objasnio je nakon utakmice da je odluka da u igru ubaci Kedu došla “spontano.”
“Više sam vremena proveo u Ukrajini nego u Hrvatskoj”
U klubu kažu da su dosad turnejom prikupili 8.2 milijuna ukrajinskih hrivni (€253,000), a od tog iznosa oko četvrtina je već prebačena Ahmetovoj humanitarnoj udruzi u Ukrajini.
“Pitao sam ukrajinske igrače ‘Jeste li spremni igrati, na primjer, svaki drugi, svaki treći dan? Jer što više igramo više novaca ćemo prikupiti za Ukrajinu”, prisjeća se Srna. “Rekli su ‘Darijo, mi smo Ukrajinci. Možemo bilo što.’ I to je za mene bio trenutak koji neću nikad zaboraviti.”
“Ali to su Ukrajinci. Došao sam tu prije 19 godina i od prvog dana su me primili kao da sam član obitelji. Moja vlastita obitelj to nikad neće zaboraviti. U životu sam više vremena proveo živeći u Ukrajini nego u Hrvatskoj. To je moj dom. Danas sam Ukrajinac i sve što je u našoj moći da im pomognemo u ovim teškim trenucima, učinit ćemo. Vjerujte u to.”
“Ponosan sam što sam živio ovdje, što sam igrao ovdje, što sam ih upoznao, jer radi se o ljudima s ogromnim srcem, koji su uvijek pozitivni. Oni nikog nisu napali. Nisu imali želju uzeti ni jedan centimetar tuđe zemlje, a danas su heroji. Jako sam ponosan na njih, a što se tiče mene osobno bit ću uz njih do kraja.”
“Vjerujem da ćemo svi biti zajedno nakon rata”
Srna kaže da je rat osobito teško pao mlađim članovima momčadi.
Među njima je i bivši kapetan kluba iz Mariupolja kojeg su pozvali da im se pridruži na turneji nakon što je “ostao bez svega” u neprestanom ruskom bombardiranju tog grada.
“Kao prvo, dobro je da su mladi”, kaže Srna. “Pred njima je još duga karijera, a ovakvo iskustvo ih može ojačati. Uvijek kažem da je najljepše razdoblje u Hrvatskoj bilo 10-15 godina nakon rata.”
“Vjerujem da će Ukrajina biti ujedinjena sve do kraja, i da ćemo svi biti zajedno nakon rata. Zajedno ćemo piti, zajedno ćemo se smijati, zajedno ćemo plakati. Najvažnije će u tom trenutku biti da konačno imamo mir”, piše CNN.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!