Ivica Kostelić: Meni je borba rutina

Ostali sportovi 06. sij 201521:23 > 21:25
Ronald Gorsic CROPIX

Ivica Kostelić osvojio je 18. mjesto na sljemenskoj utrci, čime u konačnici uopće nije bio nesretan.

Ivica Kostelić je u utorak ostvario svoj najlošiji sljemenski rezultat kad je stigao do cilja Crvenog spusta, ali 18. mjesto ga nije učinilo nesretnim te je istaknuo želju za povratkom na “njegovo brdo”.

 Kostelić je nekada žalio zbog stotinki koje su mu odnosile krunu sljemenskog kralja. Triput drugi, jednom treći, uvijek među prvom desetoricom kad je stigao do cilja. U utorak je ostvario 18. vrijeme. I mahnuo publici što su mnogi protumačili oproštajnim pozdravom s, kako je Ivica voli nazvati, “najboljom publikom na svijetu”. No, najbolji hrvatski skijaš je odmah prekinuo sve špekulacije o “oproštajnom sljemenskom nastupu”.

“Već samo zbog publike bih rado nastupio na Sljemenu, jer to je doživljaj ‘par excellence’. Puno ljudi mi je prišlo danas, i ovo navijanje… I stijenu bi to dirnulo, a kamoli ne čovjeka”, rekao je Ivica Kostelić nakon utrke.

Ni rezultat, koliko god se činio nedostojnim standarda koje je postavio, nije za njega bio razočaravajući.

“Ovo mi je najbolji rezultat ove sezone i ja se moram veseliti malim koracima. Za mene je važno da si osiguram nekako ostanak u prvih 30. To mi je cilj.”

Kad uzmete u obzir stanje njegovog koljena i uvjete na stazi, zadovoljstvo je razumljivo.

“Dosta smo se pobrinuli za koljeno posljednjih dana, pojačali medikamente i koljeno je izdržalo solidno, s obzirom na to da je bilo ledeno. Nisam nezadovoljan. U obje vožnje mi se dosta sklizalo. Moram sa serviserom porazgovarati. Za drugu vožnju smo promijenili skije, stavili one s debljim rubnicima da bi možda malo bilo bolje, ali opet mi se sklizalo. Objektivno, to je dosta veliki gubitak vremena. Kad ti se skliže, onda gubiš i na samopuzdanju, jer skija ne reagira onako kako bih želio. Ovo je bila daleko najledenija podloga na Sljemenu i jedna od ledenijih utrka koje sam vidio, osim donjeg dijela. ‘Filter’ je bio čisti led. Ne znam jesu li to tako htjeli, ali za moje koljeno to sigurno nije bilo dobro. No, to je Svjetski kup i mora biti teško.”

Kostelić je u utorak bio najdalje od pobjede na Sljemenu, ali smo ipak svjedočili povijesnom trenutku – nije bio najbolji hrvatski skijaš. Ostao je iza Filipa Zubčića.

“Normalno je da bude ispred mene. Tako treba biti. Bilo bi tužno da nema nikoga iza. Sad kad je netko iza i moj put dobiva još jedan smisao. Filip je već sad odličan skijaš. Pred njim je budućnost. Ne moram mu ja nikakvu štafetu predavati. On će to sigurno nositi, jer je odličan, srčan momak i posvećen je tome sto posto. Možda je optimistično, ali mislim da već ove godine može doći na postolje u veleslalomu.”

Ivica je danas u neravnopravnom položaju u odnosu na konkurente, ali nije mu prvi put. Borac kakav jest, još uvijek vjeruje da nije rekao posljednju riječ.

“Kad dođeš na start uvijek probaš napraviti najbolje što se može. U nekakvim situacijama je to sve što možeš učiniti. Zdravstveno stanje je takvo kakvo je, ali ja se borim dalje. Na mom putu i na putu moje obitelji ništa nije prošlo bez borbe. Ljudi se pitaju zašto bi se čovjek borio kad je teško, možda i beznadno? Meni je borba rutina. Kako bi drugačije bilo. Dok god imate neku šansu, naravno, ako nalazite zadovoljstvo u tome, ne treba se predavati. Imam svoje mjesto u reprezentaciji, imam svoju kvotu. Još uvijek vjerujem da mogu voziti bolje od ovoga. Treba vjerovati i boriti se.”

Kostelića ni najmanje nije izenadila treća uzastopna pobjeda Austrijanca Marcela Hirschera, ni način na koji ju je ostvario.

“Hirscher je bio superioran. Materijal mu je odlično reagirao, njemu se ni najmanje nije sklizalo. Znao sam da je prvi favorit utrke, jer mislim da ima tako namještenu opremu, baš za led. To se najbolje vidjelo u Madonni, kad je bilo malo mekše, kako je izgubio jer se ukopavao previše. Tu mu je taj materijal dobro radio. Jednu stepenicu je ispred ostalih.”

I Ivica će, zajedno s Filipom Zubčićem, u četvrtak put Adelbodena, ali će preskočiti veleslalomsku utrku.

“Ne vjerujem da se isplati voziti i razbijati koljeno na veleslalomu. Koljeno je meni kao resurs. Ograničen je i treba ga čuvati”, zaključio je skijaš kojem nije potrebna kristalna kruna na glavi da bi ga zvali “sljemenskim kraljem”.