Inicijativa kojom se zahtijeva financijska odšteta za tisuće nekadašnje švicarske djece koja su svojedobno bila prisilno udomljena i iskorištavana kao besplatna radna snaga u seoskim domaćinstvima, bez ikakvih prava, dobila je dovoljnu potporu da se o tom, jednom od najmračnijih pitanja u švicarskoj povijesti, raspiše referendum.
Švicarska je dugo otezala s odgovorom na bolnu praksu kojom su se od sredine 19. stoljeća pa gotovo do kraja 20. stoljeća siročad, ali i djeca iz siromašnih obitelji, često samohranih roditelja, prisilno izdvajala iz svojeg obiteljskog okružja i smještala u ustanove ili dodjeljivala udomiteljima, najčešće dobrostojećim seljacima, koji su ih potom, najčešće uz nikakvu naknadu, izrabljivali na najtežim poslovima do trenutka njihove punoljetnosti ili na drugi način upravljali njihovim životima sukladno vlastitim željama.
Mnoge osobe, koje su svojedobno bile dijelom te skupine koju u Švicarskoj nazivaju “najamnom djecom”, vlasti su pod egidom “socijalne skrbi” prisilno odvojile od njihovih najbližih i smjestile ih u udomiteljske obitelji, gdje su mnogi, po vlastitim priznanjima, bili psihički, a neki i spolno, zlostavljani.
Dvjestotinjak žrtava te prakse u petak je došlo u glavni švicarski grad Bern kako bi službeno predalo 110 tisuća prikupljenih potpisa potpore inicijativi nazvanoj “Odštetni paket za najamnu djecu i žrtve prisilnim mjera socijalne službe”, prikupljenih u proteklih osam mjeseci.
Inicijatori referenduma procjenjuju da je tijekom više desetaka godina tim i drugim prisilnim postupcima bilo obuhvaćeno oko 20 tisuća djece te zahtijevaju osnivanje fonda solidarnosti u iznosu od 500 milijuna švicarskih franaka (3,2 milijarde kuna) iz kojeg bi se isplatile odštete oko 10 do 20 tisuća žrtava, koliko ih je, po procjenama, još na životu. Svaki pojedinačni slušaj preispitalo bi posebno povjerenstvo, koje će se osnovati isključivo u tu svrhu, koje bi odlučivalo o visini odštete. Također se zahtijeva službeno priznanje da se takva praksa doista provodila i provedba javne rasprave o tom pitanju.
Švicarska vlada, u čije se ime prošle godine ministrica pravosuđa Simonetta Sommaruga ispričala žrtvama, ali bez spominjanja odštete, odredit će datum održavanja referenduma nakon pošto provjeri valjanost prikupljenih potpisa.
Vlada se prošle godine ispričala “djeci”
“Prije nego što sam navršio 10 godina morao sam početi raditi na imanju, od 4 sata ujutro do sumraka. Nisam išao u školu, a svakodnevno me mlatio taj seljak koji me nije smatrao svojom obitelji”, priča Charles Probst (85) kojeg su, zbog siromaštva njegovih pravih roditelja, vlasti kantona Bern kad je imao 8 godina smjestile na farmu u Lyssachu, na kojoj je i odrastao.
Osim prisilnog rada na farmama, djeca istrgnuta iz svojih obitelji proživljavala su u udomiteljskim obiteljima i druge strahote, pa su djevojke bile prisilno sterilizirane, a neka su djeca primorana da budu pokusni kunići u laboratorijima koji su isprobavali nove metode liječenja ili lijekove.
“Imala sam 18 godina kad sam zatrudnjela, a onda se dogodilo ‘to'”, ispričala je danas 60-godišnja Bernadette Gechter svoju turobnu priču u kojoj ju je udomiteljska obitelj prislila na pobačaj i sterilizaciju u klinici u Wilu.
Užasavajuća praksa izrabljivanja malodobne siromašne djece u Švicarskoj počela se smanjivati s napretkom tehnologije u poljoprivredi, kad su strojevi sve više počeli zamjenjivati ljudski rad, a gotovo potpuno je nestala 80-ih godina prošlog stoljeća.
