Zbog invazije na Ukrajinu, SAD, Velika Britanija, i Europska unija najavile su u utorak ograničenje uvoza nafte i plina iz Rusije.
Kakve su sve sankcije uvedene?
SAD je u utorak najavio potpunu zabranu uvoza ruske nafte, plina, i ugljena, nakon što je Ukrajina pozvala međunarodnu zajednicu da proširi već postojeće trgovinske sankcije. Velika Britanija namjerava do kraja ove godine postepeno ukinuti uvoz ruske nafte, a istovremeno Europska unija namjerava drastično srezati količine energenata koje uvozi iz Rusije, i to za dvije trećine.
Britanska vlada kaže da će im to vrijeme, do kraja tekuće godine, daje dovoljno prostora da nađu alternativne dobavljače. U Rusiji, potpredsjednik vlade, Aleksandar Novak, rekao je da bi odbacivanje ruske nfte moglo dovesti do “katastrofalnih posljedica za globalno tržište.”
Globalne cijene nafte i plina su već naglo skočile nakon ovih najava – a mogle bi i nastaviti rasti ako Rusija obustavi izvoz, piše
BBC.
Koliko nafte izvozi Rusija?
Rusija je treći najveći proizvođač nafte na svijetu, iza SAD-a i Saudijske Arabije. Rusija izvozi oko pet milijuna barela sirove nafte dnevno, a negdje polovica te količine ide u Europu. SAD ne ovisi toliko o ruskoj nafti – od ukupne količine nafte koju su Amerikanci uvezli 2020. godine, na rusku naftu otpada samo 3%.
Što je s alternativnim dobavljačima?
Stručnjaci kažu da bi trebalo biti lakše naći druge izvore za nabavu nafte nego što je to slučaj s plinom. Plinovoda ima manje, ali kad se radi o naftovodima osim ruskih ima i mnogo alternativnih.
SAD već neko vrijeme traži od Saudijske Arabije da poveća proizvodnju nafte – no takvi zahtjevi otprije, kad su Amerikanci tražili povećanje proizvodnje kako bi se snizile cijene na tržištu, su redovno naišli na odbijanje.
Saudijska Arabija je najveći proizvođač u OPEC-u – kartelu zemalja kojima je nafta glavna ekonomska grana i koje zajedno čine oko 60% ukupne svjetske proizvodnje sirove nafte. Zbog toga, OPEC ima ključnu ulogu u formiranju cijena nafte.
Rusija nije članica OPEC-a, ali je od 2017. godine počela blisko surađivati s njima zajedničkim ograničavanjem proizvodnje kako bi se time cijena nafte – i time prihodi proizvođača – mogla održavati stabilnom.
SAD također razmatra popuštanje sankcija na izvoz nafte koje su uvedene Venezueli. Ta zemlja je nekoć bila jedan od glavnih dobavljača nafte za SAD, ali u zadnje vrijeme Venezuela većinu nafte koju proizvede uglavnom prodaje Kini.
Što bi se dogodilo kad bi ruski plin prestao ići u Europu?
Cijene grijanja – koje su već prilično visoke – bi dodatno narasle. Ruski plin čini oko 40% cijelog europskog uvoza plina. Osobito su pritom izložene Italija i Njemačka, koje najviše ovise o ruskom plinu.
Europa bi to mogla nadomjestiti okretanjem postojećim izvoznicima plina poput Katara, Alžira, ili Nigerije, ali postoje tehničke prepreke koje bi trebalo riješiti da bi se u tim zemljama u kratkom roku povećala proizvodnja.
Što se tiče SAD-a i Velika Britanije – iz Rusije dolazi samo 5% plina kojeg troše Britanci, a SAD uopće ne uvozi ruski plin. Međutim, cijene plina su u obje zemlje svejedno značajno porasle kao posljedica zastoja u globalnoj opskrbi.
Može li se naći zamjena za plin iz Rusije?
Ne baš lako. “Teže je nadomjestiti plin, zato što imamo velike plinovode koji plin prenose iz Rusije u Europu,” rekao je za BBC Ben McWilliams, analitičar koji se bavi energetskom politikom.
Stručnjaci s ekonomskog instituta Bruegel iz Bruxellesa kažu da bi u slučaju prekida ruskog izvoza plina prema Europi, manjak mogao biti nadoknađen uvozom ukapljenog plina (LNG) iz SAD-a.
Druga posljedica bi mogla biti povećano oslanjanje na druge izvore energije – ali to je proces koji nije ni brz ni lagan.
“Obnovljivim izvorima će trebati još dosta vremena da postanu značajni, tako da kratkoročno oni ne mogu biti rješenje,” kaže analitičar Simone Tagliapietra. “Zato, kad se radi o nadolazećoj zimi, Europi može pomoći prebacivanje na neki drugi izvor goriva, kao na primjer ponovno pokretanje elektrana na ugljen. Italija i Njemačka imaju pripremljen taj scenarij za hitne slučajeve.”
EU je napravila plan po kojemu bi Europa mogla prestati ovisiti o ruskim fosilnim gorivima “prije 2030. godine.” On uključuje mjere koje predviđaju diverzifikaciju opskrbe plinom, ali i zamjenu plina kao goriva za grijanje i proizvodnju struje.
Što će biti s računima za grijanje i cijenama goriva?
Potrošači će se morati nositi sa sve većim cijenama energije i goriva, koje su došle kao posljedica rata. U Velikoj Britaniji, računi za energiju koje plaćaju kućanstva zasad nisu podivljali jer postoje propisane maksimalne cijene koje se revidiraju svakih 6 mjeseci.
Međutim, stručnjaci prognoziraju da bi računi prosječnog britanskog kućanstva mogli porasti za 700 funti i dosegnuti oko 2,000 funti (2,400 eura) u travnju, kad dođe do nove revizije cijena. A kad se opet revidiraju na jesen, prognozira se da bi računi mogli dosegnuti 3,000 funti (3,600 eura).
Cijene benzina i dizela su također skočile, a za benzin se očekuje da će cijena za Britance dosegnuti 1.75 funti za litru benzina (2.11 eura, 16 kn) kako rat u Ukrajini bude odmicao.
U Americi, cijene benzina su trenutno na najvišim razinama od 2008., a nacionalno udruženje autoklubova AAA kaže da su prodajne cijene na benzinskim pumpama skočile 11% samo u zadnjih sedam dana.
“Mislim da smo se sad našli u svijetu u kojem ćemo u slučaju da ruska nafta i plin prestanu teći u Europu morati uvesti neki oblik propisane ograničene potrošnje,” kaže McWilliams.
“Sada je dio tog razgovora postalo i pitanje možemo li kućanstvima reći da smanje grijanje za jedan stupanj – jer time bi se uštedjela značajna količina plina.”
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!