Ukrajinski vojni upad na ruski teritorij u regiji Kursk pokriva dio istog teritorija na kojem je Sovjetski Savez postigao jednu od svojih najvažnijih pobjeda nad njemačkim snagama tijekom Drugog svjetskog rata i to gotovo godinu dana prije iskrcavanja u Normandiji (Dan D).
Iskrcavanje na obale Francuske 6. lipnja 1944. na Zapadu se često smatra prekretnicom kojom se zaustavilo nacističkog vođu Adolfa Hitlera, no kocka je bačena ranije – u razdoblju od 5. srpnja do 23. kolovoza 1943., kada su se milijuni vojnika i tisuće tenkova i oklopnih topova borili oko Kurska, navode povjesničari.
Pobjedom u Kursku, “Sovjeti su preuzeli inicijativu na istoku i nikada je nisu predali do kraja rata”, rekao je Michael Bell, izvršni direktor Instituta JennyCraig za proučavanje rata i demokracije pri Muzeju National World War II u New Orleansu.
Bitka kod Kurska
CNN podsjeća kako je u proljeće 1943. Hitlerova vojska na istoku bila teško ranjena nakon bitke za Staljingrad, gdje su Nijemci izgubili gotovo milijun ljudi u pokušaju da zauzmu grad na rijeci Volgi, poraze potučenu sovjetsku vojsku i zauzmu naftna polja na južnom Kavkazu, što bi potpomoglo njemačke osvajačke ambicije.
Sovjetski vođa Josef Staljin naredio je da se Staljingrad brani pod svaku cijenu i njemačko napredovanje tijekom kasnog ljeta i jeseni 1942. potisnuto je tijekom zime, a ono što je ostalo od njemačkih snaga u gradu predalo se do veljače 1943.
Dok su njemačke snage bile potisnute duž istočne fronte nakon bitke za Staljingrad, Hitlerovi generali su tražili način da ponovno preuzmu inicijativu na istoku i to preko Kurska.
Generali su htjeli napasti u proljeće, ali Hitler je odgodio početak operacije, nazvane Operacija Citadela, kako bi neki od najnovijih njemačkih tenkova stigli na bojište.
Peter Mansoor, profesor povijesti na Sveučilištu Ohio State i bivši zapovjednik oklopne konjice američke vojske, navodi da je to dalo Sovjetima dovoljno vremena da pripreme svoju obranu. Iako su novi tenkovi koje je Hitler želio u bitci bili jači od sovjetskog oklopa, Staljinove snage imale su brojčanu prednost, dodao je Bell.
Prema nekim procjenama u bitci je sudjelovalo više od dva milijuna Sovjeta i više od 7000 tenkova.
Treba spomenuti da su se 9. srpnja savezničke snage iskrcale na talijanski otok Siciliju, otvorivši novu frontu koju je Hitler morao braniti. To ga je natjeralo da prebaci dio snaga s Istočne fronte u Italiju, rekli su povjesničari.
Njemačke snage koje su ostale nisu mogle slomiti sovjetsku obranu, bile su daleko od ciljeva i nikada nisu prodrle duboko u pozadinska područja. Hitlerove snage zabilježile su velike gubitke – do 200.000 ili više poginulih i oko 1.000 izgubljenih tenkova.
“Nakon Kurska, Nijemci više nisu mogli nadoknaditi svoje gubitke u ljudstvu”, naveo je Mansoor.
Kursko bojište danas
Kada su ukrajinske snage 6. kolovoza prešle granicu u regiju Kursk, imale su prednost koju Nijemci nisu imali 1943. – iznenađenje.
Ofenziva je planirana u potpunoj tajnosti, a pokreti trupa izgledali su kao pojačanje obrambenih položaja ili vježba unutar Ukrajine.
“A Rusija nije bila spremna braniti taj teritorij kao što je bilo u dijelovima Ukrajine koje je zauzela”, rekao je Mansoor.
Dodao je da je obrana koju je Rusija postavila u dijelovima regije Donbas u Ukrajini koju je okupirala vrlo slična sovjetskoj obrani Kurska 1943. “Rusi nisu toliko promijenili svoj način ratovanja, a to danas može ići u korist Ukrajine.”
Ukrajina je stvorila manevarski prostor unutar ruskog teritorija koristeći kombinirano ratovanje – uspješno sinkronizirajući pješaštvo, dalekometno topništvo i avijaciju kao podršku jedne drugima – nešto što snage Kijeva prije nisu bile u stanju učiniti.
Mansoor ističe da to mijenja prirodu rata, barem u području prve crte.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!