Azerbajdžan je objavio da je pokrenuo akciju u regiji Nagorno-Karabah, koja je pod kontrolom Armenije.
Što se događa?
Azerbajdžan je priopćio da su njegove oružane snage pokrenule ono što je nazvao “lokalnim protuterorističkim aktivnostima” u regiji Nagorno-Karabah kako bi vratile ustavni poredak razoružavanjem i prisiljavanjem na povlačenje tamošnjih armenskih vojnih formacija.
Gorski Karabah je međunarodno priznat kao teritorij Azerbajdžana, ali ima većinom armensko stanovništvo koje se odupire azerbajdžanskoj vlasti više od jednog stoljeća. Godine 1991. regija od oko 150.000 ljudi proglasila je neovisnost i od tada vlada sobom – uz armensku potporu – kao nepriznata Republika Artsakh.
U utorak, kad je operacija započela, azerbajdžansko ministarstvo obrane govorilo je o svojoj namjeri da “razoruža i osigura povlačenje formacija armenskih oružanih snaga s naših teritorija i neutralizira njihovu vojnu infrastrukturu”.
Unatoč znakovima u prošlosti o mogućem napretku prema miru, jedan od europskih “zamrznutih sukoba” ponovno je izbio.
Zašto traje spor oko kontrole nad Nagorno-Karabahom?
Spor oko kontrole nad regijom Nagorno-Karabah traje već desetljećima, a njegova povijest i kompleksnost čine ga jednim od najizazovnijih pitanja u južnom Kavkazu. Iako se sukobi povremeno smiruju, spor se ponovno rasplamsao, uzrokujući zabrinutost međunarodne zajednice.
Evo pregleda situacije i njezine pozadine:
Sukob u Nagorno-Karabahu: Povijest
Nagorno-Karabah, planinska regija unutar teritorija Azerbajdžana, dugi je niz godina bila izvor sukoba. Sporovi oko tog teritorija datiraju prije razdoblja Sovjetskog Saveza, ali su bili privremeno potisnuti tijekom vremena kada su Armenija i Azerbajdžan bili sovjetske republike. Nakon raspada Sovjetskog Saveza i gubitka kontrole Komunističke partije napetosti su ponovno izbile na površinu.
Sukobi između armenskih i azerbajdžanskih snaga kulminirali su 1994. godine prekidom vatre koji je doveo do stvaranja de facto neovisne republike Nagorno-Karabah, koja je uz armensku potporu djelovala kao Republika Artsakh, iako nije bila međunarodno priznata.
Sukob 2020. godine i međunarodni posrednici
U rujnu 2020. godine Azerbajdžan je pokrenuo vojnu operaciju koja je rezultirala drugim ratom u Nagorno-Karabahu. Tijekom tog sukoba Azerbajdžan je brzo napredovao i povratio kontrolu nad dijelovima regije koji su bili pod kontrolom Armenije. Rusija, koja ima vojne sporazume s objema stranama, uključila se u pregovore o prekidu vatre.
Dogovor postignut tijekom sukoba predviđao je raspoređivanje oko 2000 ruskih mirovnih trupa u Nagorno-Karabahu kako bi čuvali Lachinski koridor, jedinu preostalu vezu između Nagorno-Karabaha i Armenije. Taj koridor postao je ključan za opskrbu i kretanje ljudi između tih dvaju teritorija, piše The Guardian.
Najnovi razvoji i međunarodna zabrinutost
U prosincu 2022. aktivisti koje je podržala azerbajdžanska vlada počeli su blokirati Lachinski koridor, a u travnju 2023. Azerbajdžan je uspostavio novu sigurnosnu kontrolnu točku duž koridora, čime je prekinut protok ljudi i robe između Armenije i Nagorno-Karabaha. Ova situacija stvorila je hitnu humanitarnu krizu koju su SAD i drugi nazvali “humanitarnom situacijom koja se brzo pogoršava”.
Neki promatrači, uključujući bivšeg glavnog tužitelja Međunarodnog kaznenog suda, Luisa Moreno Ocampoa, opisali su blokadu kao potencijalni “genocid” nad karabaškim Armencima.
Zašto sada ratuju?
Obnovljene borbe sugeriraju da su napori Rusije i Zapada da pregovaraju o diplomatskom ishodu između dviju strana propali. Armenija je tjednima upozoravala da Azerbajdžan premješta trupe blizu njihove zajedničke granice, koja se smatra jednom od najmilitariziranijih na svijetu. Pokretanjem svojih takozvanih “antiterorističkih aktivnosti” Azerbajdžan želi prisiliti Armeniju da prizna njegov suverenitet nad Nagorno-Karabahom.
Azerbajdžan također nastoji izgraditi cestovni i željeznički koridor koji bi ga povezivao s Nahičevanom, zasebnim dijelom azerbajdžanskog teritorija na jugozapadnoj granici Armenije, što bi zemlji dalo izravnu vezu s Turskom.
Međunarodni utjecaj i zajednički interesi
Spor oko Nagorno-Karabaha privlači pažnju međunarodne zajednice iz nekoliko razloga. Prvi je utjecaj regionalnih sila, uključujući Rusiju, Tursku i Iran, koje imaju svoje interese u regiji. Turska podržava Azerbajdžan, dok Rusija ima sigurnosni savez s Armenijom, iako prodaje oružje objema stranama.
Osim toga, EU se sve više oslanja na Azerbajdžan kao energetskog partnera kako bi nadoknadio gubitak uvoza ruskog plina i nafte.
Ruski utjecaj na klimavim temeljima
Odluka Azerbajdžana da ponovno pokrene vojnu ofenzivu ukazuje na to da Rusija, suočena s izazovima i troškovima invazije u Ukrajini, može gubiti kontrolu nad zemljama koje je smatrala svojom sferom utjecaja.
Dok je Rusija ranije posredovala u sukobima između Armenije i Azerbajdžana i činila se ključnom u održavanju mira, regionalne zemlje sada diverzificiraju svoje vanjske odnose. Azerbajdžan jača veze s Turskom i Izraelom, dok se Armenija udvara zapadnim partnerima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
