Ekstremno visoke temperature diljem Europe posljednjih su godina ubile desetke tisuća ljudi. No kako broj umrlih raste, istraživači otkrivaju da jedna društvena skupina nesrazmjerno snosi najveći teret ekstremnih vrućina: oni koji žive u siromaštvu, piše Guardian.
“Logično je. Toplinski val nije isti kada sobu dijelite s još troje ljudi i nemate klimu ili kada živite u vili s bazenom i klimom”, rekao je Díaz Jiménez, istraživač na Institutu Carlos II. u Madridu, piše Guardian.
Visina prihoda kao ključni faktor
Díaz Jiménez bio je u skupini znanstvenika koji su istraživali kako su ekstremne vrućine utjecale na 17 okruga u Madridu. Njihov rad, objavljen 2020. godine, otkrio je da su toplinski valovi utjecali na smrtnost u samo tri okruga — u onima s ispodprosječnim prihodima kućanstava.
Nastavili su sa sličnom analizom promatrajući zajednice diljem Španjolske.
“Primijetili smo istu stvar. Kada je riječ o vrućini i ranjivosti, ključni faktor je visina prihoda”, otkrio je.
Ljudima s nižim primanjima često nedostaje kvalitetan smještaj, a mnogi žive u prenapučenim, slabo prozračenim domovima u kojima ne mogu predahnuti od vrućine. Neki se bore s pristupom odgovarajućoj zdravstvenoj skrbi, zbog čega je vjerojatnije da će patiti od bolesti koje bi mogle pogoršati ekstremne vrućine, dok drugi rade u sektorima kao što su poljoprivreda i građevinarstvo gdje su redovito izloženi visokim temperaturama.
Čak i kada je klima uređaj dostupan, manje je vjerojatno da će ljudi s nižim primanjima moći priuštiti da ga koriste. Organizacija Save the children upozorila je nedavno da jedno od troje djece u Španjolskoj nema priliku rashladiti se kod kuće.
Toplinski stres i siromaštvo
Veza između toplinskog stresa i siromaštva tema je razgovora u SAD-u već neko vrijeme, posebno nakon studije Nacionalnog javnog radija i Sveučilišta Maryland iz 2019. koja je dokumentirala koliko su četvrti s niskim prihodima diljem SAD-a, komparativno toplije od onih s višim.
No diljem Europe, koja se zagrijava brže od ostalih dijelova svijeta, razgovor se razvija sporo, rekla je Yamina Saheb, glavna autorica izvješća IPCC-a o ublažavanju klimatskih promjena.
Istaknula je istraživanje objavljeno ovog mjeseca prema kojem su toplinski valovi uzrokovani emisijama ugljičnog dioksida prošle godine ubili gotovo 50.000 ljudi diljem Europe.
“Moramo podići uzbunu i reći ljudima da je ovo iznimno hitno. Moramo odlučiti da je ovo posljednji put da ljudi umiru zbog vrućine u europskim zemljama”, rekla je Saheb, koja je i predavačica na Sveučilištu Sciences Po u Parizu.
Posljednjih godina toplinski valovi diljem Europe sve su topliji, duži i češći, a 2023. godina predvodi popis najtoplijih godina u povijesti mjerenja. Znanstvenici predviđaju da će 2024. godina zauzeti prvo mjesto.
“Globalno zatopljenje ubija ljude. I pitam se koliko će smrti biti potrebno našim političarima i stručnjacima da shvate da je energetsko siromaštvo veliki problem?”, rekla je.
Godinama je Saheb tjerala dužnosnike da priznaju pravo na pristup hlađenju kao temeljno ljudsko pravo, što je potez koji bi bio u suprotnosti s trenutnim statusom klima uređaja kao potrošačke robe.
“Kada ste potrošač, to je povezano s vašim prihodom, a to je ono što pojačava nejednakost”, rekao je Saheb.
Niži prihodi također često znače da ljudi imaju manji izbor oko područja u kojima žive, zbog čega je vjerojatnije da će živjeti u područjima kojima dominira asfalt s manje drveća i zelenih površina, rekao je Alby Duarte Rocha, istraživač na Tehničkom sveučilištu u Berlinu.
Urbana područja
Duarte Rocha nedavno je bio dio tima istraživača koji su promatrali 14 velikih urbanih područja diljem Europe. Od Berlina do Budimpešte, stanovnici s nižim primanjima imali su poteškoća s pristupom zelenim površinama koje mogu prirodno ohladiti vrućinu grada.
Za razliku od njih, oni s višim primanjima imali su pristup tim zelenim površinama više od prosjeka.
Dijelom se to može objasniti “zelenom gentrifikacijom”, rekao je Duarte Rocha, što je pojava u kojoj su područja s više vegetacije traženija od onih koja su gusto naseljena i betonirana. Rezultat je, međutim, da su oni s nižim primanjima često istisnuti iz najhladnijih dijelova grada.
Pozvao je političare da mjere poput sadnje drveća i ozelenjavanja zgrada počnu promatrati hlađenje kao uslugu koju treba pružiti ljudima, poput javnog prijevoza ili čišćenja ulica, prenosi Guardian.
Rekao je da će to biti mali korak ka ispravljanju “ekološke nepravde”, rekao je.
“Moramo se zapitati zašto su skupine ljudi koje su najmanje odgovorne za klimatske promjene često one najviše pogođene njihovim utjecajima”, zaključio je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!