Pučevi u Africi, kontinentu na kojem demokracija nikako da pusti korijenje nakon stoljeća kolonijalne vlasti, turobno su redovita pojava. Državni udar u Nigeru ipak je privukao je posebno snažnu međunarodnu pažnju, ne bez razloga. Politička budućnost Nigera i regije Sahel mogla bi utjecati i na energetsku budućnost Europe, od urana do plina, a uloga Rusije posebno je zabrinjavajuća.
Demokratski izabrani predsjednik Nigera, Mohamed Bazoum, svrgnut je prošle srijede u državnom udaru i otada se nalazi u pritvoru. Proveli su ga, ironično, pripadnici predsjedničke garde, a novouspostavljeno vojno vijeće proglasilo je zapovjednika garde i svog vođu, generala Abdurahmana Tianija, novim poglavarom države. Podršku mu je na kraju izrazila i vojska Nigera, čime je puč zapečaćen.
Tiani je puč pravdao odgovornošću vlasti za “pogoršanje sigurnosne situacije i loše vladavine” koje, kako je kazao, oslabljuje i potkopava nasilje džihadističkih skupina. Niger i susjedne zemlje, naime, već godinama pokušavaju zaustaviti oružanu pobunu džihadističkih militanata odanih Islamskoj državi i Al-Kaidi. Nigeru u tome pomažu i međunarodne snage koje su prisutne u zemlji, prije svega francuske s 1500 vojnika (ne računajući specijalce) i američke s oko 1000. Francuski kontingent preselio se u Niger iz Malija, odakle ga je novi režim protjerao, a sad je i budućnost francuske baze u Nigeru upitna.
Pučiste oštro osuđuju svi od Ujedinjenih Naroda i Europske unije do Afričke unije i Ekonomske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS), a neki već prijete i oružanom intervencijom. Francuski predsjednik Emmanuel Macron tako je obećao “brzi i odlučni” odgovor na svaki napad na francuske državljane i interese u Nigeru koji bi uslijedio nakon puča koji je opisao kao “u potpunosti nelegitiman i iznimno opasan”.
Prosvjednici vijore ruske zastave: “Živio Putin, dolje Francuska”
Tu je prijetnju uputio nakon što su tisuće pristaša pučista prosvjedovale ispred zgrade francuskog veleposlanstva u Niameyju i pokušalo na silu ući u nju, u čemu su zaustavljeni suzavcem. Zato su zapalili i kamenovali ulaz, strgali ploču s natpisom veleposlanstva, zgazili je i na njeno mjesto stavili rusku i nigersku zastavu, skandirajući “živio Putin”, “živjela Rusija” i “dolje Francuska”, kako prenosi CNN.
14 čelnika država članica ECOWAS-a također su s izvanrednog sastanka u nedjelju dali nigerskim pučistima ultimatum “u roku od sedam dana”, tražeći “trenutno oslobađanje” predsjednika Bazouma i “puni povratak ustavnog poretka”. U suprotnom će, poručuju, “poduzeti nužne mjere” koje mogu “uključivati uporabu sile”. Uveli su i niz sankcija: zatvaranje granica, zabrana komercijalnih letova, blokada financijskih transakcija, zamrzavanje nacionalne imovine i prekid pomoći.. Afrička unija je postavila sličan ultimatum, ali u roku od 15 dana.
Da bi takve sankcije mogle biti “katastrofalne” za ovu zemlju i njenih 25 milijuna stanovnika, upozorio je i premijer iz svrgnute Bazoumove vlade, Ouhoumoudou Mahamadou. Unatoč bogatstvu u prirodnim resursima, Niger je treća najsiromašnija zemlja na svijetu i godišnje prima blizu 2 milijarde dolara razvojne pomoći, prema podacima Svjetske banke.
Bazoum je bio prvi demokratski izabrani predsjednik Nigera koji je preuzeo vlast od drugog demokratski izabranog predsjednika,a na vlasti je bio početka 2021. Ovim državnom udarom ugušena je, do daljnjega, jedna od rijetkih demokracija na kontinentu. Vojna hunta koja je izvela državni udar pak tvrdi da je svrgnuta vlada ovlastila Francusku da vojnom akcijom oslobodi svrgnutog predsjednika Bazouma.
Osim što traže prekid sigurnosnih, ekonomskih i drugih veza s Francuskom, koja je sve do 1960. vladala Nigerom kao svojom kolonijom, prosvjednici koji podržavaju puč u suštini traže da Francusku zamijeni Rusija kao glavni strateški partner i pokrovitelj. Ruske zastave mogu se vidjeti posvuda na prosvjedima u Nigeru posljednjih dana, što je Kremlju došlo kao naručeno u informacijsko-propagandnom ratu sa Zapadom. Takve propagandne operacije Rusija naveliko vrši i po Africi, pokušavajući što više okrenuti njeno brojno i mlado, ali siromašno stanovništvo protiv Europe i Amerike.
“Afrički kontinent postaje arena posredničkog rata… protiv zapadnih interesa, a posebno onih Francuske”, kazao je ranije ove godine Emmanuel Dupuy, voditelj pariškog Instituta za europsku perspektivu i sigurnost (IPSE), za Radio France Internationale. I svrgnuti premijer Mahamadou kaže da “motivima (aktualnih prosvjeda) upravljaju vanjski interesi”.
Međutim, zasad nema dokaza da su Rusi bili uključeni u organizaciju samog puča, a sasvim je moguće da je proruski i antifrancuski sentiment među Nigercima autentičan. Jedan prosvjednik izrazio ga je za BBC na sljedeći način: “Ja sam proruski orijentiran i ne volim Francusku. Od djetinjstva sam se protivio Francuskoj. Iskoristili su sva bogatstva moje zemlje kao što su uran, benzin i zlato. Najsiromašniji Nigerijci ne mogu jesti tri puta dnevno zbog Francuske.”
Niger opskrbljuje EU uranom, u planu je i Transsaharski plinovod
Niger je samo jedna od niza bivših francuskih kolonija, regije koja se i dalje ponekad cinično naziva Francafrique. Odnos Pariza i tih zemalja je, prema mnogim kritičarima, i dalje postkolonijalni i eksploatatorski. No Francuska ima posebnog interesa za zadržavanje bliskih veza s Nigerom zbog toga što ta zemlja, iz koje dolazi 5% globalne proizvodnje urana, sav svoj uran izvozi ekskluzivno u Francusku. Kad se uzme sektor nuklearne energije EU u cjelini, Niger osigurava gotovo 25% njegovih potreba za uranom kao gorivom, prema podacima iz 2021.
Francuska ima i druge izvore urana i ne ovisi o Nigeru, što je za Politico požurio naglasiti i anonimni francuski dužnosnik, inzistirajući da “situacija u Nigeru ne predstavlja rizik za sigurnost francuske opskrbe prirodnim uranom”. Međutim, njegova zemlja nabavlja više od polovice svog nuklearnog goriva iz zemalja koje su dio takozvane ruske sfere utjecaja, ističe Energyportal.eu – oko 30% iz same Rusije i još nekih 22 % iz Kazahstana i Uzbekistana. Sad bi i Niger mogao postati dio te kategorije.
Na razini EU, zalihe goriva za nuklearne reaktore dovoljne su za iduće tri godine, poručili su iz europske nuklearne agencije za Reuters. Ali dugoročno je situacija mnogo nesigurnija, a eventualni prekid opskrbe iz Nigera ostavit će EU još ovisnijom o Rusiji, koja je prije invazije na Ukrajinu bila najveći opskrbljivač EU uranom. Uvoz ruskog urana nije obuhvaćen sankcijama protiv Moskve.
Moskvi je i u ekonomskom i u geopolitičkom interesu da Europa ne uspostavi trajnu i održivu alternativu ruskom plinu, a osim urana, Niger je tu bitan i kao dio planirane rute Transsaharskog plinovoda, 4000 kilometara dugog, koji bi trebao opskrbljivati Europu s čak 30 milijardi kubičnih metara prirodnog plina godišnje iz Nigerije i Alžira. Tri zemlje lani su potpisale memorandum o projektu čija vrijednost je procijenjena na 13 milijardi dolara. Nije teško zamisliti scenarij u kojem novi režim u Niameyu, pod pritiskom Moskve, blokira taj projekt – ili ga ruski agenti ili plaćenici sabotiraju na izravniji način.
Za Francusku – i Europu općenito – posebno je zabrinjavajuće to što je preokret u Nigeru dio šireg trenda u regiji. I u susjednoj Burkini Faso i Maliju, zemljama koje su također imale pučeve u zadnje dvije godine, sve veći animozitet prema Francuskoj kao bivšem kolonijalnom gospodaru prati sve veća podrška Rusiji, bez obzira na njen postkolonijalni i osvajački rat u Ukrajini. Novi režimi u tim zemljama su antizapadno i proruski nastrojeni. A sad su u zajedničkoj izjavi upozorili da će smatrati bilo kakvu vojnu intervenciju u Nigeru “objavom rata” protiv njih samih, iz čega se može iščitati da su spremni vojno braniti Niger.
“Ekonomski interesi nisu ugroženi. Francuska će nastaviti dobivati uran u rudnicima oko Agadeza, nigerska vojska nastavit će osiguravati i štititi konvoje s uranom. Prerano je spominjati činjenicu da bi vojska mogla izvršiti bilo kakav pritisak [na Francusku] s te točke gledišta”, ocijenio je prošlog tjedna Dupuy za RFI. Ipak, naznačio je da se to može promijeniti ako Rusija intervenira u zemlji.
Međutim, isti medij danas javlja da će francuske vlasti “vrlo skoro” započeti evakuaciju svojih državljana iz Nigera. U isto vrijeme, francuska ministrica vanjskih poslova Catherine Colonna demantirala je tvrdnje da njena vlada priprema vojnu intervenciju u zemlji, a proruske i antifrancuske prosvjede opisala je kao “organizirane, ne spontane” i “točnu kopiju onoga što smo vidjeli drugdje”.
Šef europske diplomacije Josep Borrell u subotu je također priopćio da Bruxelles obustavlja i financijsku potporu i sigurnosnu suradnju s Nigerom – “na neodređeno vrijeme s trenutačnim učinkom”, tražeći puštanje Bazouma “bezuvjetno i bez odgode”. Njegov američki pandan Antony Blinken zasad se zadržao na upozorenju pučistima da su ugrozili “godine uspješne suradnje i stotine milijuna dolara” pomoći.
Kremlj suzdržan, Prigožin već nudi usluge pučistima
S obzirom na ruske zastave i slavljenje njenog predsjednika Vladimira Putina, očekivao bi se trijumfalizam iz Moskve, ali njena reakcija bila prilično suzdržana, bez ikakve javne podrške pučistima. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov čak je nazvao situaciju zabrinjavajućom, pozvao na mirno razrješenje krize, suzdržanost svih strana i povratak pravnog poretka, ne obazirući se na ruske zastave i oduševljenje Moskvom među pristašama pučista.
To je zato napravio šef zloglasne plaćeničke skupine Wagner, Jevgenij Prigožin, koji je i sam imao neuspješni pokušaj svojevrsnog puča. Sad je preko Telegrama opisao puč u afričkoj državi kao “borbu naroda Nigera sa svojim kolonizatorima” i “stjecanje njihove nezavisnosti”. Odmah je novom režimu ponudio svoje usluge, tvrdeći da su njegovi borci “sposobni uvesti red i uništiti teroriste.”
Očito je da bi Prigožin rado proširio prisutnost svog Wagnera – iako bi nakon pobune lako mogao ostati bez njega – na Niger, budući da Wagner već ima nekoliko tisuća svojih boraca diljem Afrike, od Libije na sjeveru do Madagaskara na jugoistoku. Najprisutniji su upravo u Sahelu, u Maliju i Središnjoj Afričkoj Republici (SAR), gdje imaju po tisuću boraca ili više. U obje zemlje je potpisao ugovor o sigurnosti i vojnoj pomoći s vojnim huntama koje su i same došle na vlast pučem.
Iako se njihova prisutnost često predstavlja kao protuteroristička, primarna uloga im je zaštita hunti na vlasti od idućeg potencijalnog puča, kao i čuvanje rudnika, naftnih polja i drugih dragocjenih prirodnih resursa i infrastrukture. Osim što su se Wagner i s njim povezane ruske tvrtke na ovaj način domogle unosnih koncesija i zaradili stotine milijuna eura, njihove plaćenike prate optužbe za brutalne pokolje civila i druge ratne zločine, no to očito ne zabrinjava previše režime koji njihove usluge koriste.
Osim u borbi protiv islamističkog terorizma na afričkom kontinentu, Niger je jedan od ključnih partnera EU u suzbijanju ilegalnih migracija iz subsaharske Afrike, odavno ustaljenim rutama preko Libije i Sredozemnog mora za Italiju.
U svakom slučaju, Niger je do prošlog tjedna bio, kažu analitičari, praktički posljednji saveznik Zapada u regiji. Sve je izglednije da će Rusija sada zaokružiti svoju sferu utjecaja od Atlantskog oceana do Crvenog mora, u sklopu svog velikog projekta uspostave novog “multipolarnog” svjetskog poretka. Jedno je izvjesno, radi se o poretku u kojem će demokracija biti još rjeđa i ugroženija nego danas.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare