Dva mjeseca trajala su nagađanja je li Jevgenij Prigožin, zloglasni vođa plaćeničke grupe Wagner, zaista izbjegao osvetu svog šefa Vladimira Putina zbog oružane pobune koju je pokrenuo, navodno protiv korumpiranog i nesposobnog vođenja rata u Ukrajini, a onda naprasno otkazao. Jučer smo dobili odgovor.
Prvo je šef zloglasne privatne vojske, koja za interes režima ratuje u susjednoj državi i koja je tamo osigurala gotovo jedinu pobjedu u posljednjih godinu dana rata, pod okriljem noći vratio svoje plaćenike u domovinu. Poslao ih je na stotinama kilometara udaljenu prijestolnicu u koloni oklopnih vozila, obarajući putem vojne avione koji su ih pokušali zaustaviti, i sve to nazvao imenom “Marš za pravdu”.
Kad ga je predsjednik i njegov glavni pokrovitelj proglasio izdajnikom i obećao odmazdu za “nož u leđa”, odmetnuti oligarh i vojskovođa svoje je ljude povukao jednako iznenadno kako ih je poslao, nakon dogovora o prekidu sukoba s režimom.
Optužnica koja je podignuta protiv njega je suspendirana. Iz izgona u susjednu zemlju se brzo vratio, potičući beskrajne spekulacije o budućnosti svoje, službeno ilegalne organizacije i o vlastitoj sudbini. Točno dva mjeseca od početka pobune, njegov privatni putnički avion je srušen – prema jednoj verziji događaja, oborila ga je protuzračna obrana – a on je stradao zajedno sa zapovjednikom svoje paravojske i još osam građana Rusije.
Država u kojoj se takve stvari događaju može se nazvati raznim epitetima, ali “normalna” sigurno nije među njima. U normalnoj državi plaćenici ne ruše avione vlastite vojske, a ta vojska (ili tajne službe) ne ruši avion šefa tih plaćenika usred zemlje iz odmazde. Brutalna, kaotična, divlja ili groteskna čine se prikladnijima, ali najprikladniji termin je naprosto mafijaška država, kako je Rusiju još davno nazvao šahovski velemajstor Gari Kasparov. Drama ili opera ruske plaćeničke skupine Wagner i njenog šefa Jevgenija Prigožina završila je kako je jedino mogla, krvavo.
Ako se Prigožinov avion slučajno srušio, onda je slučajno i padanje kroz prozor
Ruski predsjednik Vladimir Putin prekršio je, po svemu sudeći, svoje obećanje da će poštedjeti Prigožinu život u zamjenu za polaganje oružja i egzil u Bjelorusiji, ali je ispunio ono prvo obećanje, da će “svi oni koji su namjerno stupili na put izdaje, koji su pripremali oružanu pobunu, koji su krenuli putem ucjena i terorističkih metoda, snositi neizbježnu kaznu i odgovarati i pred zakonom i pred našim narodom”. Ovo sigurno nije prvi put da se takva “narodna pravda” protiv Rusa koji se odmetnu ili razočaraju Putina vrši na prilično egzotične načine, od sumnjivih padova kroz prozor do iznenadnih “prirodnih” smrti, ali obaranje aviona ipak je posebna razina barbarstva.
Sve ovo, dakako, vrijedi pod uvjetom da je vijest da se Prigožin nalazio u avionu Embraer-135 koji se srušio na letu iz Moskve za Sankt Peterburg istinita. Ruski državni mediji i dužnosnici na koje se pozivaju inače su sve, samo ne vjerodostojni izvori informacija, ali kad se uzme u obzir kontekst, čini se daleko je vjerojatnije da je Prigožin zaista eliminiran nego da je, u suradnji s režimom ili samostalno, lažirao svoju smrt na ovako dramatičan način. Ali opet, u Putinovoj Rusiji ništa se ne može definitivno isključiti.
Teoretski je moguće i da je ruska protuzračna obrana, u povišenoj pripravnosti zbog svakodnevnih napada ukrajinskih dronova, reagirala panično i oborila avion prije nego ga je identificirala. Još jedan mogući scenarij je svakako i kobni kvar aviona, kakvih nije manjkalo od početka “specijalne vojne operacije”. Tu je uvijek i mogućnost ukrajinske sabotaže, kakve su također postale redovita pojava.
No svako od tih tumačenja mora ignorirati više nego upadljivu podudarnost da je u avionu bio netko tko je izdao Putina kao nitko dosad i da se sve dogodilo na točno dva mjeseca od izdaje. A jasno je da nam rezultat službene ruske istrage neće dati pouzdan odgovor. Također, na snimci rušenja Prigožinovog aviona vidi se da je pri padu ostao bez krila, što je gotovo sigurna potvrda da je ili raznesen bombom iznutra ili projektilom izvana.
Je li Putin ovime opet uspostavio kontrolu?
Po mišljenju dopisnika Deutsche Wellea iz Rusije, Konstantina Eggerta, “ruska propaganda, kanali na Telegramu kojih je na tisuće, lansirat će toliko verzija ovog događaja da će se ljudi na kraju samo isključiti, što je njihov uobičajeni pristup u ovakvim okolnostima”. Stoga je relevantnije i konzekventnije pitanje što Prigožinov neslavni i brutalni pad znači za Rusiju. A prvo potpitanje koje ovo pitanje povlači jest – je li Putin, koji je pokazao dotad neviđenu slabost i nemoć kad je “pomilovao” Prigožina i njegove Wagnerovce u zamjenu za prekid pobune, ovom izglednom egzekucijom konačno povratio svoj vrhovni autoritet i monopol na silu na tlu Rusije?
Robert Fox, urednik britanskog Evening Standarda za vojne teme, ocijenio je u intervjuu za Times Radio da to prije svega pokazuje da je Putin “potpuno podčinjen svojim sigurnosnim službama – obrambeno-sigurnosnom aparatu, GRU i FSB-u, odakle je i sam došao”.
“Oni mogu biti njegov snaga, ali i njegova propast. Moguće je da se pripremaju za njegovu smjenu jer ta smjena, kako stvari trenutno stoje, zasigurno će doći iz tih krugova”, predvidio je.
I obavještajci britanskog ministarstva obrane procjenjuju da upravo FSB najvjerojatnije gađala Prigožinov avion. FSB je poznat kao služba koja slovi kao lojalna Putinu, dok je GUR navodno bio blizak Wagneru još od njegova osnutka – Dimitrij Utkin, koji je osnovao Wagner i dao mu ime zbog svojih nacističkih uvjerenja (Wagner je bio omiljeni Hitlerov skladatelj) prije nego je sam Prigožin postao vlasnik ove privatne vojske, bio je bivši specijalac GRU-a. Utkin je poginuo u avionu zajedno s Prigožinom, a u avionu je bio bar još jedan zapovjednik postrojbe, kao i Valerij Čekalov, zadužen za poslovnu stranu plaćeničkog carstva.
S druge strane, bivši šef britanske vanjsko-obavještajne službe MI6, Sir John Sawers, kazao je za BBC da je Putin ovom likvidacijom “opet uspostavio svoju kontrolu”. Institut za proučavanje rata (ISW) se pak u svojoj analizi poziva na insajderski izvor koji ima veze s ruskim sigurnosnim službama, a koji navodi da je Prigožin u posljednje vrijeme “užurbano” putovao u Afriku i iz nje natrag za Rusiju kako bi spriječio istiskivanje Wagnera s tog kontinenta, koje je Kremlj navodno naredio.
Prigožin se nije mogao pomiriti s gubitkom carstva u Africi?
Putin je gotovo sigurno naredio ruskom vojnom zapovjedništvu da obori Prigožinov avion, ocjenjuje ISW. Je li to od početka planirao, pa izdao naredbu kad je pripremio teren demontažom i razoružavanjem Wagnera kao postrojbe ili ga je Prigožin isprovocirao svojim opiranjem zamjeni Wagnera u Africi, zasad nije jasno.
Znakovito je da je Prigožin posljednje od svojih, nekad redovitih videoporuka navodno poslao upravo iz Afrike još u ponedjeljak, a otamo je s puškom u ruci hvalio svoj Wagner kao silu koja “čini Rusiju još većom na svim kontinentima, a Afriku slobodnijom”.
“Pravda i sreća za afrički narod, mi smo noćna mora za ISIS i Al- Kaidu i druge bandite“, promovirao je do kraja svoje plaćeničke usluge afričkim vojnim huntama i režimima od Malija i Srednjoafričke Republike do Sudana i Libije (kao i Sirije na Bliskom istoku), za što je Wagner nerijetko bio kompenziran vrijednim prirodnim resursima poput nafte, zlata, dijamanata i egzotičnog drva. Spekuliralo se da, nakon puča koji je u Nigeru izvršila vojna hunta sklona Rusiji, a neprijateljski raspoložena prema Francuskoj i ostatku Zapada, Wagner proširiti svoje operacije i na tu zemlju.
Putin je u svom virtualnom obraćanju na summitu skupine zemalja BRICS – virtualnom jer nije mogao fizički posjetiti Južnoafričku Republiku, kako ga njene vlasti ne bi morale uhititi prema uhidbenom nalogu Međunarodnog kaznenog suda zbog optužbi za ratne zločine u Ukrajini – još jednom pokušao prodati svoju viziju “multipolarnog svjetskog poretka” u kojoj će ova skupina zemalja svjetskog Istoka i Juga, predvođena Rusijom, parirati Zapadu i njegovoj “hegemoniji”, predstavljajući “globalnu većinu”.
No čak i ako su ekonomske i geopolitičke prednosti koje im nabraja uvjerljive, čelnici ostatka ovog bloka i zemalja koje mu se žele pridružiti u Rusiji sad mogu najbolje vidjeti kako izgleda ta alternativa liberalno-demokratskom poretku zapadnog tipa. Drugo je pitanje je li im ona prihvatljiva i u skladu s njihovim vlastitim vrijednostima.
Putin kao Corleone – sluša koncert dok je egzekucija u tijeku
Posebno je zanimljivo gdje je Putin bio dok su ostaci aviona njegovog chefa, kako su Prigožina zvali zbog unosnog biznisa s cateringom koji mu je njegov stari prijatelj osigurao, gorili u nekom polju u Tverskoj oblasti. Bio je u Kurskoj oblasti na obilježavanju 80. godišnjice sovjetske pobjede nad njemačkim Wehrmachtom u povijesnoj bitci kod Kurska 1943. Govorio je o pobjedi nad nacistima i uručio odlikovanja ruskim vojnicima pred jezivom crno-crvenom pozadinom, uz koncert orkestra koji nije morao svirati Kas Valkira da bi aluzija bila jasna – Wagnerove borce ruski vojni blogeri i novinari često zovu “orkestar” ili “glazbenici”.
Ova gotovo filmska scena neodoljivo podsjeća na onu iz drugog dijela kultnog Kuma, u kojem Michael Corleone krsti svoje dijete u crkvi dok njegovi ljudi u tom trenutku likvidiraju glave ostalih mafijaških obitelji. Možda je Putinu, koji je vidno opsjednut teatralnim nastupima i vizualima, pompom i simbolikom datuma i povijesnih paralela, i bila inspiracija.
Poruka koju je htio poslati prilično je jasna – ako bilo kome iz njegovog vojnog i sigurnosnog aparata ili oligarha s kojima je slizan padne na pamet osporiti ili čak oboriti njegovu vlast, mora znati da oprosta neće biti. Meci u tom ruskom ruletu su pravi, ne ćorci. Doduše, uvijek je moguće da ovakvom surovom odmazdom izazove kontraefekt i isprovocira neku novu pobunu.
Neki wagnerovci sada u bijesu, pred kamerama i po svojim kanalima na Telegramu, najavljuju osvetu, ali više ne predstavljaju ikakvu vojnu prijetnju Kremlju koji je, prema izvještajima, proveo temeljitu čistku njihovih saveznika, počevši generala Sergeja Surovikina. No u zamršenoj i prevrtljivoj piramidi moći kojom Putin upravlja, nikad nije do kraja sigurno tko je zaista lojalan kome, a oni koji se boje da će biti sljedeći nakon Prigožina mogu zaključiti da nemaju što izgubiti.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
