Politico otkriva tajni plan Bjelorusije da preko migranata "minira" EU

„Ministar je dao izričite upute“, rekao je Mihail Bedunkevič, visokorangirani dužnosnik u ministarstvu, u presretnutom razgovoru podijeljenom s Politicom. „Ne bismo se trebali baviti migrantima u tranzitu prema Europi.“ Nakon kratke stanke dodao je: „Nestali? Sve je u redu, dokle god se ovdje ne nastane. Sve što ide u tom smjeru... ne bismo trebali sprječavati.“

Razgovor — snimljen u svibnju 2021. i podijeljen s POLITICOM od strane bivših bjeloruskih sigurnosnih dužnosnika — traje manje od dvije minute. S nizom drugih presretnutih komunikacija i dokumenata te intervjuima s bivšim i trenutačnim pripadnicima sigurnosnih snaga, otkriva kako su bjeloruske vlasti omogućile migrantima dolazak u zemlju i ilegalni prelazak u Europsku uniju.
Program hibridnog ratovanja osmišljen je s ciljem izazivanja političkih sukoba u zemljama EU-a. Počeo je u proljeće 2021., nakon što je Europska unija uvela sankcije Bjelorusiji zbog gušenja oporbe nakon lažiranih izbora koji su Aleksandru Lukašenku osigurali šesti predsjednički mandat.

Dokumenti uključuju komunikaciju između bjeloruskih sigurnosnih snaga i državnih turističkih agencija te hotela.

Oni detaljno opisuju nastojanja da se migracija iskoristi kao oružje, a program je i dalje aktivan dok 70-godišnji autokrat traži neviđeni sedmi mandat na izborima zakazanim za 26. siječnja.

Od početka programa, najmanje 120 ljudi izgubilo je život na bjeloruskoj granici s Poljskom, Litvom i Latvijom, prema podacima organizacije za ljudska prava Human Constanta. Poljske i EU granične službe optužene su za nezakonito vraćanje migranata. Varšava planira ovog ljeta potpuno zapečatiti svoju granicu s Bjelorusijom kako bi zatvorila rutu migracije.
„Jasno je — ovo je Lukašenkova osveta zbog nametanja sankcija“, rekao je aktivni graničar u intervjuu za POLITICO, koji se predstavio kao Aleh. „To će se nastaviti sve dok EU reagira na sve užase u Bjelorusiji.“

Kada su Lukašenka 2021. godine, otprilike šest mjeseci nakon telefonskog razgovora između načelnika policije i dužnosnika Ministarstva unutarnjih poslova, pitali koristi li migrante kao oružje, on je to zanijekao.

„Ako me optužujete da im pomažem da uđu,” rekao je za BBC, „stavite činjenice na stol, suočite me s tim činjenicama.“

„Bjeloruski odmori“

Ovaj plan pokrenut je u kontekstu rastućih napetosti između Bjelorusije i EU-a nakon Lukašenkovog kontroverznog reizbora 2020. godine. Masovni prosvjedi protiv lažiranih izbora ugušeni su najžešćim obračunom s opozicijom u postsovjetskoj povijesti zemlje.

U svibnju 2021. bjeloruski diktator naredio je vojnim zrakoplovima da prisile avion Ryanaira, na kojem se nalazio oporbeni bloger Raman Pratasevič, da sleti u Minsk. Kada je EU odgovorio paketom sankcija mjesec dana kasnije, Lukašenko je uzvratio, najavljujući da Bjelorusija više neće sprječavati protok narkotika i migranata preko svoje granice s EU-om.

Dokumenti pokazuju da je činio više od toga.
Oglasi su objavljivani u zemljama poput Iraka, promovirajući turistička putovanja u Bjelorusiju. Kada bi potencijalni migranti pokazali interes, turističke agencije podnosile su zahtjeve Ministarstvu vanjskih poslova Bjelorusije za kratkoročne vize.

Deklarirani razlozi uključivali su poslovna putovanja, turizam, lov i medicinsko liječenje — često s grupnim vizama — kako pokazuju obrasci zahtjeva i zapisi iz putovnica koje je POLITICO pregledao. Međutim, mnogi migranti izvijestili su da su im neslužbeno obećani laki prijelazi u EU.

Nakon što su platili između 6.000 i 15.000 dolara za paket, putnici su letjeli u Bjelorusiju s avioprijevoznicima poput Fly Baghdad, Iraqi Airways i bjeloruskog državnog Belavije. Vize su dobivali po dolasku, dočekivali su ih predstavnici turističkih kompanija te su ih prevozili u hotele — u vlasništvu Direkcije za upravljanje predsjedničkom imovinom, državnog tijela koje izravno odgovara Lukašenku.

Turistima u Bjelorusiji doista su se nudili izleti u državne tvrtke, lovačke ture, posjeti spa centrima pa čak i izleti u cirkus — što pokazuju fotografije iz studenog 2021. godine. Međutim, turističke agencije bile su svjesne da migranti ne dolaze u Bjelorusiju samo zbog posla ili užitka.

U presretnutom telefonskom razgovoru, Dzmitry Korabau, zamjenik direktora privatne turističke agencije Oskartour, koja je sudjelovala u ovom programu, izjavio je kako su ljudi stizali u Minsk „bez torbi“.

„Avioni koji se vraćaju u njihove matične zemlje su poluprazni,“ našalio se. U drugom razgovoru rekao je kako ljudi, kada „pobjegnu, odbacuju sve dokumente kako ih se ne bi moglo identificirati.“

Shema je funkcionirala glatko sve do lipnja 2021., kada su neovisni bjeloruski i zapadni mediji počeli izvještavati o velikom broju stranaca viđenih na ulicama, u kafićima i trgovačkim centrima, povezujući njihov dolazak s Tsentrkurortom, državnom turističkom agencijom navedenom u zahtjevima za vize, koja je u vlasništvu Direkcije za upravljanje predsjedničkom imovinom.

U presretnutom telefonskom razgovoru od 15. lipnja 2021., Aliaksej Strelčanka, zamjenik direktora Tsentrkurorta, nazvao je Korabaua, svog kolegu iz Oskartoura.

Strelčanka zvuči uznemireno. Zapadni mediji, kaže, podižu uzbunu zbog pobjeglih migranata, a on mora podnijeti izvješće svojim „nadređenima“.

„Ako moram dati objašnjenja na razini vlade, nijedan od ovih slučajeva ne smije se povezati s nama, zar ne? Oduvijek je bilo nekih incidenata s bijegovima,“ pita.
Pod „nadređenima“, Strelčanka se referirao na Direkciju za upravljanje predsjedničkom imovinom. U drugom razgovoru opisuje prvog zamjenika direktora te agencije kao njihovog „nadzornika.“ Riječ je o Mikalaju Selivanaou, kojeg je Lukašenko imenovao na tu poziciju 2013. godine.

Korabau uvjerava Strelčanku da je sve pod kontrolom, iako bjeloruski graničari prate četiri nestala migranta, a prethodne noći dogodio se još jedan incident s bijegom sedmero migranata.

Vidljivost veza između Lukašenka i državne turističke agencije čini se da je potaknula promjenu strategije. Tsentrkurort i Oskartour formalizirali su sporazum prema kojem je papirologija za vize prebačena na privatno vođenu tvrtku.

U razgovoru između Korabaua i graničara, zamjenik direktora Oskartoura može se čuti kako kaže: „Mi smo i Oskartour i Tsentrkurort — oboje smo odgovorni za migrante. Radimo pod sporazumom o suradnji... Partneri smo, posebno za Irak.“

„Bilo je mnogo vijesti da je Tsentrkurort krijumčario ilegalce — zato su dobili naredbu 'odozgo' da zaustave taj posao... Tek su nam jučer rekli, i sada ponovno radimo na zahtjevima,“ objašnjava Korabau u daljnjem razgovoru iz lipnja.

Zahtjeve za vize također su podnosile bjeloruske tvrtke poput Sidon Tour i Beregovaya Zvezda (kasnije preimenovana u World Travel). Kasnije su se pozivnice počele izdavati preko Rusije. Migranti su često letjeli u Moskvu ili Sankt Peterburg pod izlikom studiranja, prije nego što bi nastavili put prema Bjelorusiji.

POLITICO je poslao pisane zahtjeve za komentar predsjedničkoj direkciji za imovinu, Ministarstvu unutarnjih poslova, Tsentrkurortu i Oskartouru. Prva tri nisu odgovorila, dok se e-mail poslan Oskartouru vratio kao neisporučen.

Pozivi predsjedničkoj direkciji, Ministarstvu unutarnjih poslova i Državnom graničnom odboru ostali su bez odgovora. Broj Oskartoura je isključen. Broj zabilježen u telefonskim razgovorima za Korabaua, izvršnog direktora Oskartoura, u međuvremenu je dodijeljen drugoj osobi.

Strelčanka, zamjenik direktora Tsentrkurorta, javio se na poziv, ali je zanijekao bilo kakvu uključenost u migracijsku krizu 2021. prije nego što je prekinuo vezu. Kachalau, zamjenik šefa kriminalističke policije u regiji Minsk, potvrdio je svoj identitet, ali je prekinuo razgovor čim su počela pitanja. Bedunkevič, dužnosnik Ministarstva unutarnjih poslova koji je razgovarao s Kachalauom, spustio je slušalicu bez riječi. Ministar unutarnjih poslova Ivan Kubrakou nije odgovorio na izravnu poruku.

Zatvaranje očiju

Prema BelPolu, udruzi bivših pripadnika sigurnosnih službi koji se sada protive Lukašenkovom režimu, shema se razvijala između proljeća i jeseni 2021. godine.
U početku je režim jednostavno zatvarao oči kada bi pojedini migranti uspjeli prijeći u EU. U presretnutom razgovoru iz tog razdoblja Korabau je primijetio: „Nije nas briga jesu li nestali, sve dok kupuju povratne karte.“

U prvim mjesecima krize migranti koje bi stražari uhvatili blizu granice vraćani su turističkim agencijama koje su ih zatvarale u hotele. „Ostaju u sobi. Imam njihove putovnice i telefone... Zaključani su, a ključ imam ja. Samo ih hranimo,“ rekao je Korabau u drugoj snimci.

Početna direktiva bila je ne pomagati migrantima — ali ih također ne kažnjavati, objasnio je Uladzimir Žihar, predstavnik BelPola i bivši policajac. U tom razdoblju bjeloruske vlasti promatrale su kako će susjedne članice EU-a, Poljska, Litva i Latvija, reagirati.

Dana 20. lipnja 2021., Korabau je primio poziv od muškarca koji se predstavio kao graničar.

„Dobro jutro,“ rekao je Korabau.

„Je li stvarno dobro jutro?“ odgovorio je muškarac. „Dvoje vaših turista je nestalo... Pošaljite mi fotografije njihovih putovnica... Morat ćete ih pokupiti u Minsku. Za sada ćemo im održati ozbiljan razgovor da to više ne pokušavaju. Ako ih sljedeći put uhvatimo, deportirat ćemo ih... Lutali su blizu poljske granice.“

U drugom razgovoru, Korabau je djelovao uznemireno zbog uspjeha programa: „Iračani se šire po Bjelorusiji poput mrava. Gotovi smo. Služba je napravila grešku — prve dvije grupe pobjegle su nekažnjeno... Drugi Iračani u Bagdadu misle: 'Ako su oni uspjeli, zašto ne bismo i mi?' Sada je 80 posto turista na ovim letovima iste vrste.“

Do jeseni 2021. bjeloruske vlasti ne samo da su prihvatile priljev migranata, već su aktivno usmjeravale dolaske prema granici s EU-om, kako pokazuju procurile snimke na kojima se vidi kako dužnosnici prate migrante do granice.

Prema petorici trenutačnih graničara i trojici zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova, to je učinjeno po nalogu Lukašenka. „Svi su razumjeli da se to radi kao odmazda za čvrst stav EU-a protiv Lukašenka,“ rekao je jedan od njih.

Aleh, graničar, prisjetio se da su tijekom ljeta 2021., kada je priljev migranata počeo rasti, redovni granični službenici obaviješteni da je pitanje od nacionalne važnosti te su im rečene da čekaju daljnje upute.

Do jeseni su dobili nove upute. „Iz cijelog osoblja odabrano je nekoliko zaposlenika kako bi osigurali nesmetani prolaz migranata i njihovih pratitelja do državne granice,“ objašnjava Aleh. Oni su bili odgovorni za provođenje „informativnih sesija“ s ostatkom osoblja kako bi se osiguralo da nitko ne poduzima nepotrebne radnje. „Jednostavno rečeno, pravilo je bilo: ako vidite migrante, okrenite se i pravite se da ih nema,“ rekao je Aleh. „Za to ne bi bilo kazne.“

Vođeni preko granice

„Bilo je zapanjujuće koliko su skupine postale organizirane,“ prisjeća se Aliaksandr, još jedan aktivni graničar.

Migrante su privatnim vozilima prevozili do granice, gdje su ih dočekivali pripadnici ASAM-a (Posebne službe za aktivne mjere), specijalne jedinice bjeloruskih graničara. Uz pomoć graničara, vodili su ih do određenih prijelaznih točaka i pokušavali probiti granicu.

„U početku nije bilo nikakve strukture — jednostavno bi nasrnuli u neorganiziranim skupinama,“ rekao je Aliaksandr. „Kasnije, kad je shema usavršena, njihovo djelovanje postalo je proračunatije. Nekoliko vodiča u uniformama. Male skupine od pet do 15 ljudi. Počeli su donositi ljestve i metalne škare te nositi kvalitetnu zimsku odjeću.“

Ako prvi pokušaj nije uspio, pokušali bi ponovno kasnije. Ako bi ponovno podbacili, koristili bi novu taktiku: jedna skupina bi služila kao mamac, dok su manje jedinice pokušavale prijeći na manje čuvanim područjima. Ako bi ih otkrile poljske, litvanske ili latvijske vlasti, migranti bi se povukli u šumu i čekali daljnje upute.

Situacija je ubrzo dospjela na međunarodne naslovnice dok su Poljska, Latvija i Litva pokušavale blokirati ulazak migranata, ostavljajući tisuće ljudi zarobljenih na granici.

Kiril, još jedan graničar, kaže kako su neki migranti, iscrpljeni nakon dana bez hrane, bili spremni nasrnuti na granicu, dok su drugi pokušavali vratiti se u Bjelorusiju.

„Ako bi odlučili vratiti se, bjeloruska ih je strana zadržavala i tretirala poput životinja. Svatko tko bi pokušao vratiti se bio bi odvučen natrag na granicu — i pretučen,“ objašnjava Kiril.

Aktualni pripadnik ASAM-a, s kojim je POLITICO stupio u kontakt, potvrdio je promjenu u shemi. Na pitanje jesu li migranti vođeni do granice i prisilno vraćani ako bi pokušali odustati, odgovorio je: „Da.“ Zatim je dodao kako su potpisali „petogodišnji ugovor o povjerljivosti.“ Nedugo nakon toga, prekinuo je komunikaciju.

Danas, prema riječima Aleha, shema se nastavlja. No, umjesto da preplavi granicu, Lukašenkov režim sada se fokusira na „kvalitetu, a ne količinu.“

Premještanje migranata na granicu EU-a uključuje nekoliko timova: jedinicu za podršku, tim za odvraćanje i iskusne instruktore. Svaka kritična politička izjava od strane susjeda iz EU-a odmah potiče povećanje priljeva migranata prema toj granici.

„Migrante treba kontrolirati kako se ne bi raspršili po zemlji,“ rekao je Aleh. „Zato su se protoci smanjili, ali je njihova organizacija i priprema očito poboljšana.“

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.