Nakon što je američki Vrhovni sud poništio nekoliko desetljeća dug presedan "Roe vs. Wade" i tako otvorio vrata zabrani pobačaja diljem zemlje, reakcija pobornika iste takve zabrane u Europi bila je jednostavna - to možemo i mi.
Naime, iako su u osjetnoj manjini, vjeruju da se američki primjer odlučne manjine može primijeniti i na europske prilike. Jer, iako je gotovo pola stoljeća djelovalo kako su svi napori oko zabrane pobačaja mrtvo slovo na papiru, aktivisti su uspjeli izvesti preokret, uz nemalu pomoć tadašnjeg predsjednika Donalda Trumpa i činjenice da Vrhovni sud nikad nije imao takvu premoć konzervativaca u svojim redovima.
Također, protivljenje pobačaju nije novost ni u Europi, piše Politico. Katolička crkva ustrajna je u takvom stavu stotinama godina, a slične stavove imaju pravoslavni i protestantski autoriteti. Sad, nakon uspjeha kod kuće, američki aktivisti odlučili su pomoći europskima dijeleći s njima svoju strategiju, ali i potpomažući ih financijski.
Ukupno je 81,3 milijun američkih dolara vrijedno financiranje poteklo od američkih donatora za pomoć financiranju aktivizma protiv pobačaja i drugih konzervativnih razloga između 2009. i 2018., prema izvješću koje je sastavio Europski parlamentarni forum za seksualna i reproduktivna prava (EPF).
Izvršni direktor EPF-a Neil Datta nazvao je odluku Vrhovnog suda SAD rezultatom višedesetljetne kampanje kršćanskih konzervativaca da utječu na američki pravosudni sustav. Sada se isto događa u Europi, rekao je Datta.
U modelu financiranja koji je Datta opisao u izvješću, utjecajni megadonatori osnivaju dobrotvorne zaklade koje podupiru aktivističke skupine u SAD-u. One pak djeluju, izravno ili preko podružnica, u inozemstvu. Paralelno, liberalni američki donatori podupiru grupe za prava na pobačaj, a web stranica EPF-a navodi Zaklade otvorenog društva (OSF) Georgea Sorosa i Zakladu Bill & Melinda Gates kao podupiratelje.
I svi oni bore se za jedno – javno mnijenje. Iako su svjesni potrebe utjecaja na političare, kao i na potrebu za pravnim bitkama kako bi postavili temelje konačnog cilja, ili njegovog održavanja kao u slučaju prava na izbor, jasno im je da bez podrške javnosti ne mogu ništa.
Primjerice, Hod za život je američki izvozni proizvod, a prvi je put održan 1974., upravo nakon odluke u slučaju “Roe vs. Wade”. Pariška verzija pokrenuta je 2005., ali broj sudionika srozao se sa skromnih 11.000 na još skromnijih 4500. U Zagrebu je s oko 20.000 sudionika u 2019. brojka pala na oko 8000 u 2023.
Zato se ustraje više utjecati na javno mnijenje.
Najkonkretnije u tom smislu jest u Poljskoj, gdje je konzervativni Ordo Iuris osnovao sveučilište sa sjedištem u Varšavi, namijenjeno promicanju konzervativnih ciljeva tako što studentima osiguravaju obrazovanje u političkom i pravnom smislu. Ideja je da se oni pokušaju kandidirati za neke od ključnih pozicija u politici i pravosuđu, što bi im donijelo mogućnost donošenja odluka za koje se zalažu.
Uspjeh je postignut već 2020., kad se u Poljskoj implementirao zakon koji praktički u potpunosti brani pravo na pobačaj. No, zagovornici pobačaja također ne miruju pa su pronašli pravne “rupe” kojima kroz “prijetnje za mentalno zdravlje” ipak uspijevaju omogućiti ženama da obave pobačaj. Stoga, aktivisti koji zagovaraju zabranu pobačaja shvatili su novi problem – lakše je doći do te zabrane, mnogo teže ju je provoditi.
Posebno nakon tragedija unazad tri godine, kad su četiri žene preminule jer liječnici nisu željeli izvoditi nikakvu proceduru dok god fetusu kuca srce, iako mu spasa nije bilo. No, za žene je bilo, ali zbog strogih zakona, liječnici su odbijali reagirati.
U konačnici, iako se čak ni europski konzervativci ne slažu s američkima po ovom pitanju, činjenica je da će pobačaj ostati jedna od glavnih tema u Europi i kroz godine koje dolaze, kao što je bila u desetljećima iza nas…
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare