Vladimir Putin naredio je masovnu mobilizaciju muškaraca u Rusiji, što je još jedna katastrofa koju si je sam natovario na vrat.
Rusija nastavlja gubiti u Ukrajini. U dramatičnoj ukrajinskoj protuofenzivi, kako kaže predsjednik Volodimir Zelenski, oslobođeno je preko pet tisuća kvadratnih kilometara teritorija, a ruske snage su u šoku. Putin se, kao i mnogi autoritarni vođe, oslanja na iluziju vlastite nedodirljivosti, zbog čega je opravdan njegov strah od političkih posljedica vojnog poraza. U Rusiji, čak i njegovi najvjerniji ulizice zahtijevaju da nešto učini kako bi zaustavio gubitke u Ukrajini, piše The Atlantic.
Putin je odgovorio na te zahtjeve dvama nepromišljenim potezima. Prvo, osobno se umiješao u donošenje nekih strateških odluka u Ukrajini; drugo, započeo je mobilizaciju koja bi trebala donijeti 300.000 novih vojnika u rusku vojsku. Obje te odluke povećavaju šanse za ostvarenje nekih od, već sad ogromnih, prijetnji njegovom režimu, uključujući dodatne sankcije, društvene nemire i kolaps vojske, između ostalih.
Putin je navodno, sjedeći u Moskvi, počeo donositi odluke o vojnim aktivnostima na terenu u Ukrajini – na primjer, neki izvještaji kažu da je odbio zahtjeve nekih jedinica da se povuku iz Hersona. Takve intervencije uvijek su riskantne za civilne vođe koji se nalaze daleko od bojišta. Pomisao na šefa iz Kremlja koji preuzima ulogu zapovjednika lako podsjeća na memeove Hitlera u bunkeru, ali čak i povijest ruskog carstva dovoljno je upozorenje za Putina: kada je posljednji ruski car Nikolaj II. odlučio preuzeti vodstvo nad ruskim carskim snagama u Prvom svjetskom ratu, vlastiti savjetnici upozorili su ga da bi osobna povezanost s porazom mogla uništiti njegovu vladavinu. “Razmislite,” jedan mu je napisao, “što riskirate – samog sebe!”. Drugi ga je otvoreno upozorio: “Vojska pod Vašim zapovjedništvom apsolutno mora pobijediti.”
Putin riskira istu stvar. Suočava se s rokom koji se ubrzano približava – početkom zime, kada će se borbe usporiti, motivacija ruskih vojnika potonuti još dublje, a problemi s opskrbom će se pogoršati. Rusko vojno zapovjedništvo i njihovi časnici gotovo sigurno žele dobiti ovaj rat i tako se oporaviti od sramote vlastite šokantne nesposobnosti koju su pokazali u posljednjih sedam mjeseci. Ali što ako izgube još vojnika i teritorija zbog neke Putinove glupave naredbe? Hoće li stajati po strani i dopustiti da ih se okrivi za to?
Mračniji motivi?
Naredba za mobilizaciju toliko je beskorisna da se treba zapitati kako je Moskva mogla i pomisliti da bi to bila dobra ideja. Bilo je garantirano da će takva odluka izazvati masovne prosvjede, a neće donijeti nikakvu jasnu prednost vojsci. Nema nikakvog načina da loše opremljena i korumpirana ruska vojska obuči, smjesti, obuče i naoruža 300.000 novih vojnika u kratkom roku, a sigurno ne prije zime. U stvarnosti, Putin čak ni nema 300.000 muškaraca; ima otprilike 300.000 imena muških ruskih građana od kojih mnogi nikad neće nogom stupiti u vojnu bazu. Iz strateške perspektive, ova mjera je čisti idiotizam.
Ostaje, doduše, jedna morbidna opcija: da su Putin i njegovi zapovjednici odlučili jednostavno “bacati” ljudstvo na Ukrajinu. Moguće je da su generali spali na to da Ukrajince zatrpavaju topničkim mesom i misle da mogu na frontu potjerati mladiće iz nacionalnih manjina iz ruralnih dijelova Rusije kako bi mobilizaciju tako ograničili i maknuli iz oka javnosti. Stvarna provedba naredbe, pak, dosad je bila nevjerojatno nesposobna, a prosvjedi i kaos šire se zemljom.
Međutim, moguće je da Putin ima mnogo mračnije motive za ovakvu odluku.
Putinova fantazija o “specijalnoj vojnoj operaciji” oslobađanja braće Slavena od nacističkog režima raspala se u nekoliko dana, ali mnogi Rusi nastavili su podržavati invaziju dokle god nisu osobno morali snositi posljedice. Putinov “dogovor” s ruskom javnošću svodi se više-manje na stari sovjetski pakt: ostavite moćnike na miru i oni će vas ostaviti na miru. Ali regrutiranje mladih muškaraca da idu poginuti u ratu koji gube taj dogovor čini bezvrijednim – to je lekcija koju su Sovjeti naučili u Afganistanu.
Slanje muškaraca bez obuke u borbe samo da bi tamo poginuli moglo bi biti dio Putinovog plana. Bijesan je što gubi i želi ovu invaziju pretvoriti u nacionalistički rat protiv NATO-a, da bi tako spriječio sramoćenje i motivirao Ruse da podnesu još žrtve. Tu leži dilema za Putina: Kako da taj žar unese među one Ruse koje uopće nije briga za lažne republike Donjeck i Luhansk?
Odgovor, za Putina, je da anektira ukrajinski teritorij da bi mogao početi tvrditi kako je rat sada pitanje “obrane naše domovine, njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta” i pretvoriti priču u sveti rat u kojem Rusiju treba obraniti od Ukrajine, od NATO-a i od čitavog Zapada. Putin potom želi Ukrajinu pretvoriti u “Rusiju”, odvajanjem ruskih muškaraca od njihovih obitelji, slanjem u Ukrajinu gdje će poginuti, i pustiti da njihova tijela tamo trunu. Tada može izjaviti vlastitom narodu i cijeloom svijetu da je Ukrajina, zbog kostiju koje su Rusi tamo ostavili, sveta zemlja s koje se Moskva nikada neće povući.
Sovjetski vođe istočnu Europu tretirali su na isti način. Na primjer, 1968. Brežnjev je čelnicima tadašnje Čehoslovačke rekao da nemaju nikakvo pravo buniti se protiv SSSR-a jer je njihova država plaćena krvlju sovjetskih vojnika i da će zbog toga njihove granice zauvijek ostati granice Sovjetskog saveza. Moguće je da Putin, suočen s propašću, računa na istu ideju, dok istovremeno odbija naučiti lekcije iz povijesti.
Ruskom predsjedniku vrijeme istječe na toliko različitih fronti, a sve bi mogle završiti katastrofom. Sve one su nastale serijom njegovih vlastitih glupih i nepromišljenih odluka koje su rezultirale gubitkom tisuća života i dovele svjetsku stabilnost u opasnost. Ostaje još jedna pogreška koju zasad nije napravio – korištenje nuklearnog oružja – i možemo se samo nadati da će mu vrijeme isteći prije nego se odluči na najopasniju grešku od svih.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare