Sigurnost iznad profita: Kako masovno posjećeni britanski festivali postavljaju granice

Prema podacima iz prošle godine, u Ujedinjenom Kraljevstvu održano je više od 850 festivala, a njihova ukupna vrijednost mjeri se u milijardama funti.

No, kako sezona ulazi u svoj vrhunac, a Glastonbury - najveći i najpoznatiji britanski festival - ovog vikenda otvara vrata, sve češće se postavljaju ozbiljna pitanja o sigurnosti mase i upravljanju publikom.

Prodali više tisuća karata manje zbog sigurnosti posjetitelja

Već u travnju, članica Londonske skupštine i konzervativna kandidatkinja za gradonačelnicu Susan Hall prenijela je zabrinutost policije zbog potencijalnog “masovnog smrtonosnog incidenta” na ovogodišnjem karnevalu Notting Hill.

Mjesec kasnije, Mail on Sunday objavio je izjavu anonimnog djelatnika Glastonburyja koji tvrdi da je festival “katastrofa koja samo čeka da se dogodi”.

Organizatori su već poduzeli konkretne korake. Emily Eavis, kći utemeljitelja festivala i glavna organizatorica, objavila je da je ove godine prodano nekoliko tisuća karata manje kako bi se rasteretili najkritičniji dijelovi lokacije, piše Guardian.

“Upravljanje publikom postalo je naš najveći prioritet,” rekla je za britanske medije. “Cijeli tim neprekidno planira, prilagođava i ažurira operaciju upravljanja masom prije i tijekom festivala – sve kako bi se osigurala sigurnost posjetitelja.”

Pouke iz tragedija koje su već ostavile traga

Rast zabrinutosti nije bez temelja. Festival Astroworld u Houstonu 2021. završio je smrću 10 mladih posjetitelja, dok su 2022. dvije osobe poginule na koncertu Asakea u Brixtonu.

Iste godine, u Seulu je u stampedu na proslavi Noći vještica smrtno stradalo 159 ljudi. U takvom kontekstu, festivalima se sve češće postavljaju pitanja prevencije, odgovornosti i sustavne pripreme.

Profesor socijalne psihologije John Drury, koji se bavi edukacijom stručnjaka iz industrije događanja, upozorava da savjeti poput “imajte izlazni plan” ili “držite ruke ispred sebe” nisu korisni u situacijama u kojima je gužva već izmaknula kontroli.

“U trenutku kad dođe do zbijanja mase i opasnosti od gušenja, već je prekasno,” kaže. “Fokusiranje na ponašanje pojedinca promašuje suštinu - odgovornost leži na onima koji upravljaju prostorom.”

To potvrđuje i stručnjak za sigurnost masa Keith Still, koji u slučaju nesreće prvo traži procjenu rizika i plan upravljanja publikom. “DNK svih nesreća je isti: nedovoljna priprema, loša signalizacija, neadekvatan broj obučenih ljudi i puštanje prevelikog broja posjetitelja u prostor koji to ne može podnijeti,” ističe.

Kad broj postane opasnost: gustoća kao presudan faktor

Gustoća publike mjeri se brojem osoba po četvornome metru - pet osoba po m² smatra se krajnjom granicom za stajaće prostore. Kad broj prijeđe tu granicu, ljudi gube mogućnost samostalnog kretanja, javljaju se valovi kretanja, a opasnost od urušavanja i gušenja drastično raste.

Upravo to se dogodilo na novom Lido festivalu u londonskom Victoria Parku, gdje je nedavni nastup Charli XCX okupio 35 000 posjetitelja u prostoru koji, prema brojnim svjedočanstvima, nije bio prilagođen takvoj masi.

“Bilo je kaotično,” izjavila je jedna posjetiteljica - red za toalet čekao se i do 45 minuta, kretanje je bilo otežano zbog prevelike gustoće, a mobilna mreža bila je potpuno zakrčena.

Organizatori su kasnije priznali da je nova prostorna organizacija dovela do problema, te najavili poboljšanja za sljedeću godinu.

Nova tehnologija i promjene u industrijskoj kulturi

Festivali danas koriste aplikacije s interaktivnim kartama i push obavijestima kako bi informirali posjetitelje i nadzirali situaciju u stvarnom vremenu. Na festivalu Parklife u Manchesteru, organizatori su ranije ovog mjeseca preventivno zatvorili cijelu pozornicu zbog prevelike gužve. Glastonbury, primjerice, koristi sustav jednosmjernog prometa u hodnicima u trenucima najveće navale.

Sve češće i sami izvođači zaustavljaju nastupe kad primijete da je gužva prevelika.

Takva praksa postaje nova norma, iako još uvijek nije univerzalna. “Industrija je uvijek imala mogućnost zaustavljanja nastupa,” kaže Anne Marie Chebib iz udruženja UK Crowd Management Association (UKCMA), “no kultura kad i kako to učiniti sad se mijenja, i to nabolje.”

Chebib, s više od 30 godina iskustva, napominje da su današnji rizici složeniji nego ikad: “Osim gužvi, danas govorimo o vremenskim ekstremima, epidemijama, pa čak i namjernim napadima vozilima na gužve. Davno su prošla vremena kad su se festivali vodili s nekoliko radija i bilježnicom.”

Profit ili sigurnost - pitanje izbora

U mnogim slučajevima, pokazuje se, sigurnost postaje žrtvom komercijalnih ambicija. Kad se prostor prtrpa kako bi se prodalo više ulaznica, publika postaje izložena nepotrebnom riziku.

“Gužve ne moraju nužno dovesti do tragedije da bi uništile doživljaj,” ističe Drury. “Ali to nije nešto što bi se smjelo događati na dobro organiziranom događaju.”

Za publiku, mogućnosti su ograničene. Ljudi mogu paziti na sebe i druge, a ako osjete da organizacija ne ispunjava sigurnosne standarde, mogu odlučiti da se ne vrate.

Ipak, Emily Eavis podsjeća na ono što festivali mogu i trebaju biti: “U svijetu koji često izgleda turobno, festivali koji promiču zajedništvo, pozitivu, mir, održivost i poštovanje postaju važniji nego ikada.”

“U konačnici,” zaključuje Chebib, “iza svakog plana evakuacije i svake kamere stoji isti cilj – omogućiti ljudima da se sigurno okupe i zajedno uživaju. To je srž svega. Ne smijemo izgubiti iz vida zašto smo tamo.”