U Hrvatskoj je i dalje glavna tema veliki sukob između Torcide, u kojem je ozlijeđeno najmanje 35 osoba, policija je upotrijebila vatreno oružje, a četiri osobe su propucane. Zasad je uhićeno više od 40 osoba. A kako to izgleda u Njemačkoj? Njihovi klubovi sustavno rade s navijačima. Broj incidenata se smanjio, a atmosfera na stadionima je dobra.

O tome za Deutsche Welle govori povjerenik za navijače Dominik Hoffmeyer.

Deutsche Welle: Njemački klubovi već odavno prakticiraju sustavan način rada s navijačima kako bi reducirali broj izgreda i postali atraktivni svim slojevima društva. Kako je taj rad konkretno organiziran?

Dominik Hoffmeyer: Rad s navijačima u Njemačkoj se temelji na dva stupa. Na jednoj strani imamo zaposlenike samih klubova koji rade izravno s navijačima, poput mene, povjerenika za navijače. Postoje i socijalno-pedagoški navijački projekti, to je sastavni dio rada s mladima kod nas. Taj dio financiraju općine, gradovi, savezne zemlje i nogometna udruženja.

DW: Udruženje njemačkih nogometnih klubova jasno propisuje da svaki klub mora imati raspisano radno mjesto povjerenika za rad s navijačima. Ljudi poput Vas su spona između fanova i klupske uprave. Kako to izgleda u praksi?

DH: Mi smo u izravnoj vezi s pojedinim navijačima. Bez obzira radi li se o ultrasima, pa i huliganima, ali i sasvim običnim fan-klubovima, očevima u obitelji, s ljudima koji se na bilo koji način zanimaju za naš klub. Oni su s nama u izravnom kontaktu, mi smo njihove osobe za kontakt, i oni znaju da se mi brinemo o stvarima koje ih muče. Ali oni isto tako znaju da ćemo im mi jasno reći što nije moguće odnosno gdje su granice. Mi uvijek pregovaramo o tome koje se ideje i interese može provesti u praksi, a koje ipak nije moguće provesti. Upravo to je vrlo važan aspekt našeg rada.

DW U tom poslu je vrlo važno da postoji povjerenje na relaciji navijači-predstavnici klubova. Kako ste Vi uspjeli pridobiti povjerenje navijača Fortune?

DH: U Njemačkoj je često slučaj da povjerenici za navijače nekog kluba i sami potječu iz navijačke scene tog kluba. To su često dugogodišnji fanovi, koji onda u taj posao ulažu jako puno vremena i truda kako bi uspjeli izgraditi odnos s navijačima koji je prožet povjerenjem. A to znači da morate biti na licu mjesta, morate se pokazati. I kad igramo kod kuće i u gostima, mi smo na stadionu, stojimo stalno na raspolaganju, preko tjedna se sastajemo s navijačima, razgovaramo o cijenama ulaznica ili o drugim stvarima.

DW Propisujete li vi gostujućim navijačima kako se trebaju ponašati, koje transparente smiju unositi na stadion? Je li sve baš u detalje regulirano? Ili ima prostora i za navijačku kreativnosti u okvirima dopuštenog?

DH: Uvijek postoji komunikacija između klupskih povjerenika za navijače o tome što je dozvoljeno, što nije dozvoljeno. Pričamo i o tome ako netko kaže da bi htio napraviti neku koreografiju, to uopće nije problem. Mi jednostavno gledamo što je kod nas moguće, prenesemo to gostujućoj momčadi, oni se tome mogu prilagoditi. Mi im objasnimo kada se može početi ulaziti na stadion, kakva je situacija na ulazu, pazimo na to da funkcionira njihov dolazak na utakmicu, da postoje shuttle-autobusi s kolodvora. Ili koja je ruta smislena ako žele pješice u koloni doći na stadion. O svemu tome pričamo prije utakmice tako da gosti, ali i policija znaju što se događa. Ali to nikako ne znači da ih mi sputavamo. Fanovi imaju svoje slobode, a to mi i želimo. Navijači imaju prostora za kreativnost, to nam je svim važno, ali to funkcionira samo zajedničkim snagama.

DW A koliko to doista funkcionira u praksi? Poznato je da su neki klubovi u Njemačkoj na posebno lošem glasu zbog jednog dijela svojih posebno strastvenih, pa i nasilnih navijača, na primjer u 2. ili 3. ligi. Kako s njima izlazite na kraj?

DH: Da, apsolutno. Pogledajmo recimo situaciju u Njemačkoj. Uzmimo Dynamo iz Dresdena. Taj klub je u Njemačkoj na relativno lošem glasu što se tiče navijačke scene. Mi smo s njima do sada imali samo dobra iskustva. Već i prije utakmice imamo dobro, otvorenu razmjenu, kolege se stvarno jako trude, i što se god više priča međusobno, to bolje funkcioniraju stvari na dan utakmice. Postoje određene slobode, i navijači ih rado koriste, ponekad možda i malo više nego što to želimo, ali u načelu to sve funkcionira dosta dobro, a osim toga su i amplitude puno manje. I to je ponekad upravo to, da se te amplitude, odnosno ponašanje koje je izvan okvira, reducira. Ali i da su svi skupa ukupno gledajući sretniji, da su ostali posjetitelji mogu biti puno sigurniji na stadionu.

DW: U Njemačkoj postoje jasna pravila ponašanja na stadionima. Sankcije u slučaju njihovog nepoštivanja su dosta oštre. Kako se odnosite prema klupskim navijačima koji budu sankcionirani na primjer zabranom ulaska na stadion?

DH: U tom slučaju mi te ljude ne ostavljamo na cjedilu. Nisu oni zauvijek isključeni. Mi se oko tih ljudi brinemo i dalje. Mi im stojimo na raspolaganju, pazimo da ga se dobro tretira, to je vrlo važan instrument kako ta osoba ne bi pomislila: pa nisam ništa napravio, a sad sam vani! Mi se brinemo oko toga da se taj slučaj razjasni, da pričamo s tom osobom o tome kako se može promijeniti, kako se ubuduće može ponašati kako bi mi stekli opet povjerenje u njega, da opet može doći na stadion. Takvi programi se u cijeloj Njemačkoj odvijaju automatski, to je posvuda standard. To je itekako važan aspekt kako osoba koja je možda jednom nešto krivo napravila ne skrene skroz na loš put i u najgorem slučaju završi u kriminalu ili u društvu nekih skupina s kojima prije toga nije imamo nikakvog posla.

DW: To su svojevrsni programi navijačke resocijalizacije?

DH: Radi se o različitim mjerama. Ponekad se te osobe moraju na stadionu godinu dana brinuti oko osoba u invalidskim kolicima, ponekad boje zidove, nešto popravljaju, ovisno o tome što ta osoba zna ili što joj odgovara. Naravno da 16-godišnjake ili 18-godišnjake morate drugačije tretirati nego 35-godišnjake, ali mi uvijek gledamo na svaki slučaj pojedinačno, postoje i treninzi antiagresije, nekad možda nekoga pošaljemo na savjetovanje po pitanju ovisnosti o drogama. To su različite stvari kod kojih mi surađujemo s navijački projektima. Mi kao klub jednostavno pokušavamo biti sidro za te ljude. Mi smo važna adresa ljudima koji idu na svaku utakmicu, Fortuna je mnogima središte njihovog života, i mi ne možemo samo tako reći: pa što sad, on se kod nas ponašao jako loše i sad mora ostati vani! Mi pratimo i dalje što je s njima i naravno da ga želimo i za deset, dvadeset, trideset godina vrlo rado vidjeti na stadionu, rekao je povjerenik navijača za Deutsche Welle.