Vijesti o kubanskim borcima u Ukrajini početkom mjeseca preplavile su naslovnice medija, nakon što je Havana objavila da je uhićeno 17 ljudi zbog umiješanosti u trgovinu ljudima jer su regrutirali mladiće za borbu za Rusiju.
Vijesti o uhićenjima na Kubi otvorile su pitanja o rasponu suradnje između Kube i Rusije, stare saveznice iz doba Hladnog rata, ali kao i o tome pada li potpora Havane ruskoj invaziji, piše Politico.
Razgovori s Kubancima na Kubi i u Rusiji otkrivaju jednu drugu priču: Onu o očajnim mladim ljudima koji pridruživanje ruskoj vojsci vide kao najbolju priliku koju će dobiti u životu – iako mnogi od njih izgleda niti ne znaju u što su zapravo upali.
Ono što je Cesar zaista želio je otići s Kube. Kao konobar, u Havani je jedva preživljavao. Prošle godine pokušao je doći do Miamija u prastarom čamcu, no američka Obalna straža prisilila ga je da se vrati natrag na Kubu.
Sada pokušava pobjeći drugi put, i to direktnim letom za Moskvu. Kartu mu je osigurao ruski regruter, no Cesar će ipak platiti visoku cijenu: U sklopu dogovora, morat će se pridružiti ruskoj vojsci i otići u rat u Ukrajini.
“Ako je to žrtva koju moram podnijeti da bi mojoj obitelji bilo bolje, učinit ću to,” rekao je Cesar, koji je ove godine navršio 19 godina.
“Ovdje možete biti nuklearni fizičar i svejedno umrijeti od gladi”, objašnjava. “Sa svojom trenutnom plaćom jedva mogu kupiti stvari poput toaletnog papira ili mlijeka.” Kaže kako se nada da će moći raditi kao bolničar.
“Pedro” je regrut koji se nalazi u ruskom gradu Tuli. U kasnim je četrdesetim godinama, a kaže da su mu obećali posao vozača “za radnike i građevinski materijal”, no kada je stigao u Rusiju, počeli su ga pripremati za borbu. U ruke su mu dali oružje.
“Potpisali smo ugovor s vragom”, kaže on, prisjećajući se trenutka kada se prijavio. “A vrag ne dijeli slatkiše.”
Saveznici iz Hladnog rata
Donedavno Havana – iako formalno neutralna po pitanju Ukrajine – nije tajila da podržava Moskvu u, kako to zovu, sukobu s “carstvom jenkija.” Castrov režim ovisi o ruskom jeftinom gorivu i drugim vrstama pomoći, no za razliku od recimo Sjeverne Koreje, Kuba nema što ponuditi u zamjenu za pomoć, osim diplomatske odanosti.
Kritičari u pozoravaju da bi Kuba, u skladu sa sovjetskom tradicijom, mogla poslati trupe u borbu za rusku stvar. Naglašavaju posjet kubanskog vojnog atašea Bjelorusiji u svibnju ove godine, gdje se razgovaralo o “obuci kubanskih vojnika,” kao i put kubanskog ministra obrane u Moskvu nekoliko tjedana kasnije na raspravu o “nekoliko tehničkih vojnih projekata”. Ipak, zasad nema dokaza o direktnom sudjelovanju.
Havana je stegnula obruč oko mreže regrutera nakon što je krajem kolovoza na YouTubeu objavljen intervju u kojemu dvojica 19-godišnjaka tvrde da su namamljeni u Rusiju obećanjima o unosnim građevinskim poslovima, da bi po dolasku bili poslani u rovove u Ukrajini. Rekli su da su bili pretučeni, opljačkani i držani u zarobljeništvu.
Kubansko ministarstvo vanjskih poslova obećalo je da će “energično” postupati protiv napora da se Kubance namami u rusku vojsku, dodavši: “Kuba nije sudionik sukoba u Ukrajini.”
Promjena tona u Havani sugerira da je regrutiranje Kubanaca neformalnim kanalima “pogodilo u živac”, kaže Christopher Sabatini, viši suradnik za latinsku Ameriku u think-tanku Chatham House.
“Kuba i SSSR borili su se bok uz bok u Angoli i drugim mjestima, no iz ideoloških razloga”, kaže on. “Sada se to pretvorilo u najgore moguće, plaćeničke uvjete, a transakcijske karakteristike u suprotnosti su s desetljetnim prijateljstvom.”
U studenom prošle godine, ruski predsjednik Putin potpisao je dekret kojim nudi ubrzanu naturalizaciju strancima koji se prijave u vojsku. “Svi ćemo dobiti rusko državljanstvo,” napisao je jedan regrut Politicovom novinaru. Tog tjedna, rekao je on za Politico, nekih 15 regruta (od kojih su neki u Rusiji proveli tek par mjeseci) dobilo je putovnice od lokalnog guvernera osobno.
Rusija trpi teške gubitke u Ukrajini i potrebno joj je “topovsko meso”, kaže Pavel Luzin, viši suradnik u Centru za analizu europske politike (CEPA). Dodaje kako mnogi strani regruti dolaze iz zemalja središnje Azije, Afrike, Sirije i Afganistana.
Nejasno je koliko se točno stranih regruta pridružilo ruskoj vojsci, no Luzin kaže da oni zapravo služe kako bi podržali ruski narativ da ima međunarodnu podršku za ovaj rat.
“Oni ne govore jezik, ne poznaju teren, nisu obučeni za moderno ratovanje. Bit će brzo ubijeni i to je to”, kaže Luzin.
Pridruživanje 106. diviziji
Za mnoge Kubance s kojima je razgovarao Politico, suradnja s ruskom vojskom započela je krajem prošle godine, kada je netko pod imenom “Elena Šuvalova” počeo na društvenim mrežama objavljivati postove namijenjene Kubancima koji žele otići u inozemstvo ili su već u Rusiji.
Jedna objava prikazivala je ženu u dugoj suknji kako stoji ispred automobila ukrašenog kubanskom zastavom i ruskim proratnim simbolom “Z”. Popratni tekst nudi jednogodišnji ugovor s ruskom vojskom, “pomoć” pri jezičnim ispitima i medicinskim pregledima, i “ekspresnu legalizaciju unutar dva dana.”
Plaća se sastojala od jednokratne isplate 195.000 rublji, odnosno oko 2.000 dolara i mjesečne plaće od 204.000 rublji, odnosno 2.100 dolara. Prosječni BDP po glavi stanovnika Kube 2020. godine je iznosio tek 9.500 dolara godišnje.
Od četiri regruta koji se trenutno nalaze u Rusiji, a podijelili su svoje priče s Politicom, trojica kažu da su s Kube stigli ljetos. Kod kuće su radili u uslužnim djelatnostima, obrazovanju i građevini. Jedan je imao profesionalno vojno iskustvo, a dvojica kažu kako su prošli dvogodišnji obvezni vojni rok.
Znali su da će raditi za rusku vojsku, no rečeno im je da će raditi daleko od fronte, kao vozači i građevinski radnici.
Svaki od njih rekao je da njihov dolazak u Rusiju nije zabilježen na putovnicama, a na migracijskim iskaznicama upisano je da dolaze kao turisti.
U moskovskoj zračnoj luci dočekala ih je žena koja se predstavila kao Diana i rekla da je Kubanka s ruskim vezama. Tada su ušli u autobus koji ih je dovezao do prazne zgrade u blizini Rjazana, grada 200 kilometara jugoistočno od Moskve.
Tamo su prošli obvezne medicinske preglede i morali se probiti kroz planinu birokracije, uključujući potpisivanje ugovora s ruskim ministarstvom obrane. Jedan regrut rekao je da je tekst na španjolskom dan onima koji su to eksplicitno zatražili, no drugima je samo usmeno na brzinu tekst ugovora sažeo prevoditelj.
Neki od novopridošlih Kubanaca ostali su u vojnij bazi u Rjazanu, no većina je prebačena u 106. padobransku diviziju u Tuli. Ta divizija sudjelovala je u nekim od najžešćih bitaka u Ukrajini.
Kijev tvrdi da je 106. divizija većinom “svedena na gnojivo” u ranim danima invazije, kada je pokušala okupirati Kijev. Posljednjih mjeseci oni se nalaze oko Soledara i Bahmuta na istoku Ukrajine.
“Kad su nam dali uniformu i poslali nas na obuku, shvatio sam da ovo nema veze s građevinom”, rekao je jedan regrut, tada je već bilo prekasno da išta učini.
Pravni savjetnik poznat u kubanskoj zajednici u Rusiji za Politico kaže da je bio primoran gomili kubanskih regruta koji su ga molili pomoć prenijeti istu, tešku poruku: “Jednom kada ste potpisali ugovor, bijeg je ekvivalent izdaji.”
Pedro iz Tule za Politico kaže da se osjeća zarobljeno.
“Došao sam ovamo svojoj djeci pružiti bolji život, a ne ubijati”, rekao je on plačući. “Neću ispaliti ni jedan jedini metak.”
Dodao je da je razmišljao o bijegu. “Ali kamo da odem?”
Voljni sudionici
Politico nije mogao odrediti rade li Šuvaluva ili Diana za ruske ili kubanske vlasti. Nijedna žena nije odgovorila na upite za komentar, iako je Šuvalova rekla novinarima Moscow Timesa da radi pro-bono.
Kubansko veleposlanstvo u Moskvi nije odgovorilo na upite za komentar, no vlada je poslala miješane signale. Nedugo nakon objave da je Kuba prekinula lanac trgovine ljudima, Havanski veleposlanik u Moskvi državnoj agenciji RIA je rekao da “nemaju ništa protiv Kubanaca koji jednostavno žele potpisati ugovor i legalno se pridružiti operaciji.”
Rusko ministarstvo obrane ne odgovara na upite za komentar.
U razgovorima s Politicom, regruti kažu da se u Tuli trenutno nalazi oko 140 Kubanaca. Pozivatelj u španjolski TV program iz Miamija početkom rujna je rekao da mu je pod zapovjedništvom u Rjazanu nekih 90 Kubanaca.
Ukrajinska stranica Informnapalm nedavno je objavila 198 hakiranih dokumenata koji navodno pripadaju kubanskim regrutima. Dokumenti pokazuju da su oni stari između 19 i 69 godina.
Nisu svi Kubanci s kojima je razgovarao Politico rekli da su prevareni. Fotografije objavljene na internetu i u aplikacijama za razgovor pokazuju mnoge od njih kako ponosno poziraju u vojnim uniformama, neki s oružjem.
“Nitko im nije prislonio pištolj na čelo”, kaže Yoenni Vega Gonzales, kubanski migrant u Rusiji, za svoje poznanike u Ukrajini. “Ugovor jasno kaže da idete u rat, ne na kampiranje.”
Kaže da je njemu odbijena molba da se pridruži jer ne govori ruski. “Inače bih otišao na frontu s ponosom.”
Svjedočanstva o svakodnevnom životu u kampovima za obuku vrlo se razlikuju.
Neki regruti kažu da su s Rusima u prijateljskm odnosima i da je atmosfera opuštena. U slobodno vrijeme puše cigarete i piju Coca-Colu (koja službeno nije dostupna ni u Rusiji, a ni na Kubi). No oni koji kažu da su prevareni kako bi se pridružili, koji su čini se manjina, žale se na kašnjenje plaća i da im se prijeti zatvorom ako odbiju naredbe.
Upitan o moralnim impliacijama svoje odluke, jedan regrut u Tuli kaže da mu to nije glavna briga.
“Ovo je način koji smo našli da se maknemo s Kube”, kaže on. “Nitko ovdje ne želi nikoga ubiti. No niti mi ne želimo umrijeti.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!