Eksplozija na reaktoru 4 u černobilskoj nuklearnoj elektrani jedna je od najstrašnijih nuklearnih i ekoloških katastrofa u povijesti čovječanstva. Radijacija se nije širila samo po zemljama nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, već su radioaktivni oblaci prekrili skoro cijelu Europu. Trebalo je sanirati posljedice katastrofe pa je tadašnji SSSR angažirao veliki broj ljudi, koji su se zvali "černobilski likvidatori".
Ovi ljudi su čistili područje od oko 30 kilometara u kojima se nalaze gradovi Pripjat i Černobil, kao i desetine manjih naselja i sela koji su nakon katastrofe evakuirani.
Na sanaciji posljedica kastastrofe bilo je angažirano oko 600.000 ljudi. Među njima je bilo civila, pričuvnih ročnika i vojnika koji su dolazili iz različitih dijelova SSSR-a.
Kolokvijalni izraz “likvidator” potječe od sovjetske službene definicije – sudionik likvidacije posljedica katastrofe u černobilskoj nuklearnoj elektrani – koji se široko koristio za opisivanje aktivnosti likvidatora u vezi s njihovim zapošljavanjem, zdravstvenom zaštitom i mirovinom. Ova fraza je ugravirana na sovjetskim medaljama i značkama koje su dodijeljene likvidatorima.
Dekontaminacija oko Černobila
Ovi ljudi nisu bili svjesni kakve će posljedice po njihovo zdravlje imati ovaj posao. Likvidatori su duži vremenski period boravili u području koje je bilo kontaminirano i bili su izloženi visokoj radijaciji.
VEZANE VIJESTI
Upravljanje situacijom nakon černobilske katastrofe uključivalo je širok spektar zanimanja, pozicija i zadataka:
*operativno osoblje černobilske nuklearne elektrane;
*vatrogasci koji su odmah reagirali na katastrofu na reaktoru;
*civilne obrane sovjetskih oružanih snaga koje su uklonile kontaminirane materijale i deaktivirale reaktor i sva pogođena područja;
*policija koja je kontrolirala pristup regiji i provodila evakuaciju civila;
*vojno i medicisko osoblje, kao i sanitarno osoblje, uključujući domare koji su čistili hranu ostavljenu u napuštenim kućama, kao i posebni lovački odredi koji su ubijali domaće životinje u evakuiranim naseljima;
*jedinice sovjetskog zrakoplovstva i civilne avijacije koje su izvršile kritične operacije uz pomoć helikoptera na zgradi reaktora, zrakoplovnom transportu i praćenju radioaktivne kontaminacije;
*veliki broj znanstvenika, inženjera i radnika koji su ključeni u sve faze upravljanja posljedicama kastastrofe;
*transportni radnici, građevinski profesionalci, tim rudara koji je izgradio zaštitnu osnovu za sprečavanje da radioaktivni materijal uđe u podzemne vode;
*predstavnici medija koji su riskirali svoje živote da bi dokumentirali posljedice katastrofe na terenu.
Posljedice po zdravlje
Svi ovi ljudi su uglavnom radili s malo opreme, a mediji su često izvještavali da opasnosti po njih nema.
Većina je kasnije imala ozbiljne zdravstvene probleme. UN je 2005. godine u svom istraživanju naveo da je oko 4.000 likvidatora preminulo, a organizacija Greenpeace ističe da je taj broj daleko veći.
Prema riječima Vjačeslava Grišina iz Černobilske unije, glavne organizacije likvidatora, u Rusiji je preminulo 25.000 likvidatora, a oko 70.000 su ostali invalidi. Slične brojke se vezuju i za Ukrajinu – oko 10.000 likvidatora iz Bjelorusije je preminulo, a 15.000 su ostali invalidi.
Likvidatori su kasnije dobili brojne olakšice od države, što se tiče poreza, smještaja, većih mirovina i drugih povlastica. Kada je 20. godišnjica černobilske katastrofe obilježena 2006. godine, uz niz različitih događaja održan je i prosvjed nekadašnjih likvidatora u Kijevu koji su se žalili na pogoršanje obeštećenja i medicinske njege koju su dobivali. Slični skupovi su održani i širom nekadašnjeg SSSR-a.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!