Britanija, Francuska i Njemačka zbijaju redove kako bi ojačale NATO dok nepouzdani američki predsjednik slijedi isključivo američke interese.
Sviđalo se to nama ili ne, sustavni šok koji je pokrenuo Donald Trump naša je nova stvarnost, piše Guardian. Apsolutno ništa u posljednjem Trumpovom telefonskom razgovoru s Vladimirom Putinom u utorak to nije promijenilo.
I neophodna i nepouzdana
Pomoć i naoružavanje Ukrajine i dalje je daleko najbitnija točka na europskom dnevnom redu kao i njezin najneposredniji cilj. Držanje SAD-a što je moguće bliže sebi i dalje je krucijalno, što god Trumpovi kritičari željeli. Nema sumnje da je Trump uhvatio Europljane u trenutku zimskog obrambenog sna. Za sada, američka moć ostaje i neophodna i nepouzdana.
Unatoč tome, trajnija i za Europu jača rekonfiguracija zapadnog saveza također počinje poprimati konkretniji oblik. Za sada je većina onoga što se planira improvizirano iz postojećih resursa ili se tek nazire. Ali nacrt novog atlantskog saveza počinje se razaznavati uslijed sve učestalijih diplomatskih videokonferencija i obećanja. Većina Europe usuglasila se u reduciranoj viziji NATO-a, što znači izostavljanje Britanije, potencijalno Kanade, i s vrlo neizvjesnom ulogom SAD-a.
NATO ostaje osnovni okvir, čak i ako se Trump odluči povući. Ovaj napor prilagodbe trenutačnoj situaciji oblikuje nevjerojatan trio: konzervativni njemački kancelar koji se protivi dosadašnjoj ortodoksiji Saveza, centristički francuski predsjednik koji je upravo uništio vlastitu bazu moći; i britanski premijer opremljen najmanjom britanskom vojskom od Napoleonovih ratova. Ali Europa je svejedno – u njihovim rukama.
Trump da uvjeri Putina? Fantazija
Neizbježnost promjena u pristupu naglašena je Trumpovim 90-minutnim telefonskim razgovorom s Putinom u utorak. Svaka pomisao da bi Trump nekako uvjerio Putina da preokrene svoju politiku u korist Ukrajine – čak i to da bi sam Trump to htio – oduvijek je bila fantazija. Sve što je Putin ikada rekao o Ukrajini svjedoči da je on smatra ruskom zemljom.
Uvjeti koje je postavio Trumpu svode se na zahtjev da se Ukrajina ostavi bespomoćnom pred ruskim napadom i aneksijom. Taj se napad nesmanjenom brzinom nastavio i ovaj tjedan.
Trumpova strateška želja, usprkos najavi da će biti najveći mirotvorac dosad, je povući američku vojnu i financijsku potporu Ukrajini, po mogućnosti usred uvjetno rečeno mirovnog rješenja čiji bi on bio arhitekt. Ali njegov pristup Europi samo je produžetak nestrpljivosti prema Ukrajini. Njegov dalekosežniji cilj je povući američku potporu europskoj obrani u širem smislu, piše Guardian.
Faktor njemačke ekonomije
Najznačajnija stvar koja se dogodila u Europi ovaj tjedan, dakle, nije telefonski razgovor Trump-Putin, već glasovanje Bundestaga za ublažavanje ustavom zaštićenih strogih pravila financijskog zaduživanja Njemačke i, u isto vrijeme, za odobravanje fonda od 500 milijardi eura za poticanje gospodarskog rasta, infrastrukturnih projekata i vojne potrošnje. Ako Europa želi nositi vlastiti obrambeni teret, kao što sada tvrdi, mora pokrenuti vlastitu obrambenu industriju. Više od svega drugog, to znači potaknuti njemačku obrambenu industriju. Ovo nije proces koji se može odviti preko noći, ali može započeti sada.
Opterećena svojom poviješću, Njemačka je dosljedno izbjegavala zaduživanje velikih razmjera i militarizaciju. Taj pristup je sada na velikom iskušenju uslijed ekonomske stagnacije i ruske prijetnje.
Unutarnje posljedice za Njemačku 21. stoljeća bit će velike, pod pretpostavkom da gornji dom parlamenta odobri promjene ovog tjedna. Bilo bi pogrešno misliti da je to pitanje sada riješeno. I krajnja desnica i krajnja ljevica, značajno osnažene na nedavnim njemačkim općim izborima, glasale su protiv Merzovih planova.
Njemačka je još od raspada Austro-Ugarskog carstva 1918. bila najvažnija zapadnoeuropska država čija se vanjska politika refleksno nasuprot Rusije. Ranije u ovom stoljeću, pod Gerhardom Schröderom i Angelom Merkel, te su veze uvijek bile pažljivo čuvane. Nedavno je Putin osigurao da njemačka politika, prvo pod Olafom Scholzom, a sada pod Merzom, postane puno hostilnija.
Njemačka je još uvijek neophodna nacija za bilo koju novu europsku političku inicijativu. Ali sada, gotovo jednim udarcem, glasovanje u Bundestagu uskratilo je dugogodišnju izliku iza koje su se neke europske države rado skrivale, a koja je vezana za nedostatna ulaganja Europe u obranu. Era ovog europskog poricanja Rusije i nužnosti potrošnje za obranu je završila, a svjež zrak realnosti dopire kroz prozore koji su nekoć bili čvrsto zapečaćeni.
Europa ima ujedinjujuću svrhu
Ovo je zdrav iako trenutak, ne samo zato što je opasnost stvarna, već i zato što daje ovom kontinentu veću ujedinjujuću svrhu nego što je imao od hladnog rata. No, rizici se ne mogu osporiti. Europska povijest puna je zastrašujućih primjera međunarodnih saveza koji nisu preživjeli sudar s odlučnim neprijateljem. Jedna lekcija iz 2020-ih je da su se stvari za koje su mnogi ljudi pretpostavljali da su poslane u ropotarnicu povijest – među njima i epidemije, nacionalizam, otimanje teritorijalne zemlje i karizmatični tirani – vratile na pozornicu.
Danas, suočene s agresivnom tiranijom i suočene s izolacionističkim SAD-om, nacionalne države Europe, s Kanadom, pokušavaju podržati moralno i političko preoblikovanje svijeta koje se dogodilo nakon 1945.
Ovdje ima odjeka sukoba koji su započeli 1914., i ponovno 1939. Tada se, također, Europa našla u ratovima (koji su uključivali veliku umiješanost Kanade). U oba slučaja, SAD su se pokazale ključnom nacijom za pobjedu i poslijeratni poredak. Danas, međutim, SAD maršira u potpuno nepouzdanom smjeru, piše Guardian.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!