U kineskoj metropoli tvornice opet smiju raditi – pod uvjetom da ih radnici uopće ne napuštaju.

Tako ljudi već tjednima jedu i spavaju u pogonima Volkswagena, Siemensa i drugih velikih firmi, piše Deutsche Welle.

Tanki karton i na njemu vreća za spavanje – radnik s kojim pričamo postavio je svoj „krevet” između dva proizvodna pogona. Ne želi da mu objavimo ime. Treba mu novac i ne želi riskirati otkaz. On radi za Quanta Computer Inc. u Šangaju, tajvansku firmu koja opskrbljuje američki Apple.

Otkako je u kineskoj metropoli izbila korona, ovaj čovjek ne može napustiti tvornicu. On i još dvije tisuće kolega ne izlaze već mjesec dana. Nakon što je lockdown najprije zatvorio sve tvornice, tvrtke od vlasti dobivaju odobrenja za nastavak rada – ali pod uvjetom da radnik koji kroči u krug tvornice više ne smije van. Radnici su u takozvanom „mjehuru“, računa se da tako virus ne može ući.

Veliki psihički pritisak

Shanghai je gospodarski centar Kine. Kad Shanghai stoji, to osjeća cijeli svijet. „Većina od 4.000 firmi koje opet smiju raditi imaju ključnu ulogu ili su neizostavni isporučitelji u branšama auto-industrije, gradnje strojeva, kemijskoj ili farmaceutskoj industriji”, kaže Bettina Schön-Behanzin, potpredsjednica Europske trgovinske komore u Kini.

Dodaje da većina tvrtki sada radi samo s trećinom ili polovicom kapaciteta. Otprilike trećina firmi u kojima su radnici sada zatočeni jesu strane tvrtke. „Prema našim informacijama, trenutno nije moguće ni zamjenjivanje radnika”, kaže Schön-Behanzin, koja je i sama već dva i pol mjeseca pod lockdownom u svom stanu u Shanghaiju.

„Tko uđe u tvornicu, tu je. Ljudi smiju izaći samo u slučaju bolesti. Možete zamisliti koliki je to psihički pritisak”, kaže ona.

Proizvodne hale su pretvorene u spavaonice. Ponegdje su nastali kampovi sa šatorima. Poduzeća improviziraju kupaonice, dovoze sapun i pastu za zube. „Bila je takoreći trka tko može najbrže nabaviti najviše vreća za spavanje i posteljine“, prenosi Peter Willemsen, predsjednik kineskog ogranka vrtke Rheinmetall, njemačkog proizvođača oružja i automobilskih dijelova.

„Ne moraju doći”

U Kini ova firma proizvodi automobilske dijelove širom zemlje. U tvornici u Shanghaiju trenutno svega tridesetak radnika radi u „mjehuru”. U drugim provincijama je prilikom lockdowna i po 700 radnika znalo biti zatočeno u tvorničkom krugu.

„Pitamo ljude žele li doći ili ne. Ne moraju doći”, kaže Willemsen. „Neki kažu da ne mogu jer se kod kuće moraju brinuti o obitelji. To je u redu i ne dovodi do otkaza.”

Doduše, pitanje je od čega će onda radnici živjeti. Jer, plaće obične radne snage u Kini često su vrlo male. Tek prekovremeni sati i dodaci čine posao isplativim. Willemsen tvrdi da je privrženost firmi ono što većinu dovodi u tvornicu. „Dolaze i kažu: Važno mi je da radim kako bismo ostali profitabilni i imali bolju budućnost.“

Radnike zatvorene u tvornicama drže i Volkswagen, Henkel, Siemens, Bosch i drugi njemački mega-koncerni. Svi su odbili odgovoriti na upite njemačkog javnog servisa ARD o ovoj temi.

U firmi s početka priče Quanta Computer Inc radnici su podigli malu bunu. Nakon pet tjedana u tvornici, mnogi mladi radnici su htjeli otići. Bilo je nereda i sukoba. Naposljetku su neki smjeli kući. Oni koji su ostali, dobili su trostruko veću plaću.

Ni u ovoj tajvanskoj firmi nisu željeli odgovarati na pitanja novinara.