Kad su ruske snage okupirale Kherson u prvim danima invazije punog opsega 2022., moskovske su trupe ubrzo počele napadati ukrajinsku djecu.
Tetyana Bodak iz Hersona odgaja osmero djece. Kad je grad bio pod okupacijom, davala je sve od sebe da ih zaštiti od ruskih trupa, odupirući se koliko god je mogla i ne dopuštajući im da pohađaju ruske obrazovne ustanove.
Ali jednog dana u kolovozu 2022., pola godine od invazije punog opsega nakon što su svi ukrajinski prosvjedi već bili nasilno ugušeni, predstavnik okupacijskih vlasti postavljenih u Moskvi pojavio se na njezinim vratima s dva naoružana vojnika, “snažno preporučujući” Tetyani da upiše svoju djecu u lokalnu školu koju vode Rusi.
Bivši predsjednički povjerenik za dječja prava Mykola Kuleba sada vodi organizaciju Save Ukraine koja pomaže u vraćanju deportirane ukrajinske djece.
Nakon što ruske snage zauzmu naselje, ugrožene obitelji su prve u opasnosti. Samohranim roditeljima i obiteljima s više djece odmah se “nudi” da idu u ruske vrtiće i škole, objašnjava.
“Indoktrinirani su pjevanjem ruskih pjesama, zabranom ukrajinskog jezika, proučavanjem ruske povijesti, praćenjem ruskog nastavnog plana i programa i slušanjem ruske propagande”, rekao je Kuleba za Euronews. Zatim se ta djeca šalju u takozvane “kampove za odmor” što Kuleba opisuje kao “test lojalnosti obitelji režimu”.
I to se dogodilo Tatyaninom sinu Vladu. U listopadu 2022. Tetjanina majka ubijena je na teritoriju pod ruskom okupacijom u Hersonu. Dok je bila zauzeta sprovodom, Rusi su došli po njenog 16-godišnjeg sina Vlada kako bi ga nasilno odveli na Krim.
Prisilna deportacija na Krim
Vlad je za Euronews rekao da kada su mu ruski naoružani vojnici pokucali na vrata – nije imao izbora. Sam kod kuće, dobio je nekoliko minuta da se spakira i odmah je odveden na Krim “na dva tjedna”.
Nešto više od mjesec dana nakon toga, 11. studenog, ukrajinske snage oslobodile su grad Herson, a Vladova majka je mogla podnijeti policijsku prijavu o nestanku svog sina i kontaktirati Spasimo Ukrajinu.
Kuleba je rekao da je najizazovniji dio vraćanja ukrajinske djece činjenica da Rusija ne dijeli nikakve informacije o tome gdje se nalaze. Svaki slučaj je “operacija specijalnih snaga”, istaknuo je, objasnivši da detalji o tome kako točno pronalaze otetu djecu i vraćaju ih moraju ostati povjerljivi.
Ruska himna svako jutro
Vlad je za Euronews podijelio kako je izgledao njegov život tih nekoliko mjeseci na Krimu. Kaže da su svako jutro ukrajinska djeca bila prisiljena pjevati rusku himnu. Vlad je odbio stati u red.
“Mnogi od nas su se žalili da se ne osjećamo dobro jer to nismo htjeli učiniti i umjesto toga otišli smo liječniku”, prisjetio se Vlad. Isprva su, rekao je, te isprike mogle upaliti, ali stegovne mjere koje su provodili Rusi postajale su sve oštrije.
Međutim, Vlad nije želio slijediti pravila Moskve. Jednog je dana skinuo ruski stijeg s jarbola zastave logora, za što je bio kažnjen s pet dana izolacije. Prijetilo mu se i smještanjem u psihijatrijsku bolnicu.
“Bio je prozor na odjelu, ali rekli su ako vide da komuniciram s nekim da će mi dati još dva dana pritvora”, prisjetio se.
Tijekom boravka u izolaciji imao je suicidalne misli, rekao je Vlad za Euronews. “Ostao sam tamo pet dana, što možda i nije tako dugo, ali imao sam te misli, mislio sam si prerezati vene.”
Kuleba kaže da to nisu izolirani slučajevi. Euronewsu je ispričao priču o 13-godišnjem ukrajinskom djetetu čija je majka umrla, a ono je smješteno u udomiteljsku rusku obitelj, gdje je otac bio ruski vojnik koji je ranjen u ratu protiv Ukrajine.
“Njegova majka je mrzila tog dječaka i cijelo vrijeme mu je govorila koliko ga mrzi. Zamislite da ovaj dječak u ovoj mladosti živi u takvoj obitelji, ide u rusku školu, gdje ga ruski tinejdžeri mrze jer je ukrajinsko dijete”, rekao je Kuleba.
Save Ukraine uspjeli su spasiti i vratiti tog tinejdžera, rekao je Kuleba i dodao da “da ga nismo spasili, nije jasno koliko bi još mogao odolijevati”.
Vojno školovanje prognane djece
Krajem 2022. Vlad je nasilno premješten u Lazurne, okupirani dio Hersonske oblasti, kako bi studirao u pomorskoj akademiji, koju su Rusi nasilno preuzeli, uništili, a potom, kako kažu, “ponovno otvorili” u selo nakon oslobođenja Hersona.
Vlad je rekao da su tamo situacija i atmosfera bili još gori, te da je bio pod još većim pritiskom zbog svojih proukrajinskih osjećaja.
Vojno obrazovanje je bitan dio ruske indoktrinacije, rekao je Kuleba, objasnivši da je krajnja namjera Moskve eliminirati bilo kakve znakove ukrajinskog identiteta i podići sljedeću generaciju ruske vojske za borbu protiv Ukrajine.
Mnoga ukrajinska djeca koja su ostala na teritorijima koje je Rusija okupirala od prve invazije 2014. već su “okrenuta protiv Ukrajine” i bore se na prvim crtama, dodao je Kuleba.
“Ti momci su nam poslali video iz rovova u ruskim uniformama, kako sjede s oružjem u rukama. A jedan od njih je prošlog mjeseca čak i ranjen”, ispričao je Kuleba.
Nakon što su prisiljeni prihvatiti rusko državljanstvo, Ukrajinci, posebno mladi, gotovo odmah budu pozvani da služe u ruskoj vojsci i bore se protiv Ukrajine.
Vladova misija spašavanja
Tijekom rijetkih telefonskih poziva, Vlad se požalio majci kako mu je težak život i više puta ju je zamolio da dođe po njega.
Tetjani je trebalo više od tjedan dana i tisuće kilometara opasnog puta od Ukrajine preko Poljske, Bjelorusije, Moskve i drugih dijelova Rusije, samo da stigne do okupiranih dijelova svoje domovine.
Kako bi spasila sina, otišla je od kuće s još sedmero djece koja su je čekala. Tetjanina najmlađa kći imala je samo 11 mjeseci kada je otišla u Rusiju spasiti Vlada. Morala je proći kroz beskrajne provjere i pretrage FSB-a, što je uključivalo pregled tijela i oduzimanje dokumenata.
Ni to nije bilo dovoljno. Nakon što je provela dva dana na ispitivanju od strane FSB-a s vrećom na glavi i spavajući zaključana u sobi u podrumu – prostoriji dva puta dva metra s jednim prozorom s rešetkama, klupom i vrećom za spavanje – ruske snage rekla joj da postoji još jedan uvjet ako želi uzeti sina natrag.
Tetyana nije bila puštena sve dok novinarima u kameru nije rekla da im se jako sviđa Rusija. Tek tada su ih pustili.
Rekao je za Euronews da mu je trebalo nekoliko tjedana da shvati da je napokon kod kuće. “Kada sam stigao, iznenadio sam se kad sam vidio da su svi ljudi ovdje tako sretni, tako pozitivni”, rekao je Vlad.
Izgubljena generacija ukrajinske djece
Međutim, Što je dijete dulje pod okupacijom, to ga je teže vratiti, posebice u smislu poznavanja i razumijevanja svog nacionalnog identiteta.
Tinejdžeri poput Vlada imaju tendenciju da svoja mišljenja i znanje o svom naslijeđu i pozadini već imaju formulirana, i, ako ih se relativno brzo spasi, te se vrijednosti još uvijek mogu održati kad se vrate u Ukrajinu. Mlađa djeca nemaju isto shvaćanje ili sjećanje da su Ukrajinci ili što bi to moglo predstavljati.
Stoga se prilika za Ukrajinu da vrati i spasi svoju generaciju mladih brzo zatvara.
“Svakim danom se zatvara jer je sve teže i teže uvjeriti dijete koje je već tri godine u okupaciji da se može vratiti u Ukrajinu i to sigurno, te da ga nitko neće dirati, jer mnogi djeca više u to ne vjeruju”, zaključio je Kuleba.
Procjenjuje se da je 1,5 milijuna ukrajinske djece pod ruskom okupacijom od 2014.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!