Zašto je Izrael baš sad odlučio napasti Iran?

Za sada je popis štete iranskih nuklearnih postrojenja uglavnom temeljen na glasinama.

Događanja iz minute u minutu pratimo OVDJE.

Netanyahu tvrdi da je Izrael ciljao postrojenja za proizvodnju nuklearnog goriva, postrojenja za sastavljanje goriva u bombe te postrojenja za izgradnju raketa za njihovu isporuku, kao i za isporuku drugih konvencionalnih bojevih glava.

Likvidacija ključnih nuklearnih i vojnih osoba

Također je rekao nešto što Izrael dosad nije javno priznao: da je likvidirao ključne nuklearne i vojne osobe unutar Irana. Neki od oblaka dima uzdižu se iz nebodera u Teheranu, u kojima je malo vjerojatno da se nalaze centrifuge za obogaćivanje urana, ali bi se mogao zateći znanstvenik ili general - u pidžami.

Iran je objavio da je zapovjednik Revolucionarnih gardista, najlojalnije i elitne vojne jedinice, te nekoliko istaknutih nuklearnih znanstvenika, ubijen, piše The Atlantic.

Izrael je dodatno tvrdio da je ubijen i načelnik Glavnog stožera cjelokupne iranske vojske.

Izrael razmatra napad dva desetljeljeća

Izrael razmatra napad poput ovoga već dva desetljeća. Zašto je prošla noć bila drukčija od svih drugih?

Izrael tvrdi da je Iran bio u završnoj fazi žurne izrade nuklearnog oružja („devet atomskih bombi“, rekao je Netanyahu).

Tu je tvrdnju gotovo nemoguće provjeriti, ali vrijedi istaknuti opće trendove koji su možda prevagnuli u slučaju odluke Irana da hitno postane nuklearna sila.

Već najmanje dva desetljeća ta odluka nije bila tehnička, već politička. Iran je imao znanje. Njegovi su čelnici samo trebali odlučiti da je nuklearna bomba vrijedna rizika. A u posljednje vrijeme ta se računica očito promijenila.

"Nuklearni klub"

Članstvo u „nuklearnom klubu“—devet država za koje se zna da posjeduju nuklearno oružje—donosi jednu iznimnu prednost: gotovo potpunu zaštitu od izravnog napada, čak i konvencionalnim oružjem, od strane drugih nuklearnih sila.

Indija i Pakistan povremeno su kršili to pravilo, ali ono u pravilu vrijedi jer je opasnost od nuklearne eskalacije jednostavno previsoka.

Ono što je Iran činilo specifičnim među budućim članicama tog kluba jest činjenica da je sve donedavno uživao tu zaštitu iako mu je „prijava“ još bila na čekanju.

Iran vs američki interesi

Kada druge zemlje napadnu Amerikance i američke interese u inozemstvu, Sjedinjene Države obično odgovaraju bez zadrške. (Libija, Irak, Sudan i Afganistan su nedavni primjeri.)

Iran stalno napada američke interese—pa ipak je svaka američka administracija od vremena Jimmyja Cartera prema njemu postupala blago, kao da je već punopravni član nuklearnog kluba, a ne tek kandidat.

Osovina otpora

Iran je taj stupanj odvraćanja postigao infiltracijom velikog dijela Bliskog istoka i njegovim „miniranjem“. Prvi detonator postavljen je u Libanonu, u obliku Hezbollaha, koji je ondje ostvario toliki uspjeh da je postao predložak za odvraćanje i kažnjavanje neprijatelja Irana diljem regije.

Države koje su izrasle prema tom predlošku čine tzv. Osovinu otpora, a njihova sposobnost da izazovu kaos u regiji (u kombinaciji s iranskim konvencionalnim snagama) bila je dovoljna da Izrael i Sjedinjene Države više puta odluče ne dirati Iran unutar njegovih granica, čak i kada su iranski posrednici masovno ubijali američke vojnike.