Nedavna ideja rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa o povratku ćirilice u škole u Hrvatskoj i dalje će ostati tek ideja jer je u Hrvatskoj samo i spomen ćirilice više političko pitanje nego li razgovor o pismu ili jeziku, ocijenila je Radio-televizija Srbije (RTS).
“Iako u znanstvenim krugovima dočekana s odobravanjem, ideja o povratku ćirilice u hrvatske škole sasvim sigurno još neko vreme ostat će samo ideja”, navodi RTS nakon razgovora s nekoliko sveučilišnih profesora i znanstvenih djelatnika u Zagrebu.
VEZANE VIJESTI
“Svaki spomen ćirilice u Hrvatskoj više je od pukog razgovora o pismu ili o jeziku – to je i ozbiljno političko pitanje, za čije je rješenje neophodna politička volja koja, zasad, nedostaje”, navodi RTS i podsjeća na poruku vođe vladajućeg HDZ Tomislava Karamarka da, iako nema ništa protiv povratka ćirilice, to svakako neće biti prioritet hrvatske vlade.
Radio-televizija Srbije navodi kako, unatoč pozornosti koju je u javnosti potaknula ideja rektora Sveučilišta u Zagrebu da bi u hrvatske škole trebalo vratiti ćirilicu, “političari nisu oduševljeni prijedlogom, mada deklarativno nemaju ništa protiv”, ali RTS istodobno ukazuje i na potporu nekoliko sveučilišnih profesora povratku ćirilice u škole i tvrdnje da je “to pismo dio hrvatske povijesti”, ali i izvjesna poteškoća za novije generacije.
“Smiješno je, to mogu reći kao sveučilišni nastavnik, da ne mogu dati knjige na čitanje samo zbog toga što čak ni ljudi na razini sveučilištaraca ne koriste ćirilicu. A to je zbilja nešto što se lako može naučiti”, kaže za RTS Ivo Banac, profesor emeritus na Sveučilištu Yale.
Po ocjeni RTS-a, lingvisti nemaju dvojbi – Hrvati trebaju učiti ćirilicu da bi bolje razumjeli susjede, ali i vlastitu prošlost.
“Za nas je ćirilica konstitutivno pismo jer se njime ne obraćamo samo susjedima, nego i sebi i to treba osvijestiti. To je lijepa okolnost da mi možemo jedan dio literature, na jeziku koji nije tako različit, čitati na dva pisma”, kaže za RTS Josip Bratulić, član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
Istodobno, profesor Filozofskog fakulteta u Zagrebu Mateo Žagar drži da “ćirilica ima veoma snažan identifikacijski element u sebi, kako u okviru srpske kulture i srpskog naroda tako i u okviru hrvatske kulture i hrvatskog naroda”.
“Nema granica između naših dviju kultura, nitko ne može gledati binarno: ili-ili. Ne može čak drugome ni propisivati šta će uvrštavati drugome u kulturu, da li ćirilicu ili ne ćirilicu”, kaže Žagar.
Početkom godine pozornost javnosti privukla je ideja rektora Sveučilišta u Zagrebu Damira Borasa po kojoj bi u osnovne škole trebalo vratiti učenje ćirilice, povučene iz nastavnih programa početkom 90-ih godina.
“Mislim da bi učenje ćirilice trebalo vratiti u škole, kao što bi trebalo glagoljicu ponuditi kao izborni predmet. To su starohrvatska pisma i bilo bi lijepo nanovo ih vidjeti u nastavi”, ocijenio je u siječnju Boras u zagrebačkom tisku, a tu je ideju podupro i Davor Dukić, profesor Odsjeka za kroatistiku – Katedre za stariju hrvatsku književnost.
“Na ćirilici imamo niz starih tekstova, a poznavanje toga pisma pomaže učenju ruskog jezika. Drugi je razlog to što se u nama susjednim zemljama rabe i ćirilica i latinica, a svladavanjem osnova ćirilice u osnovnoj školi naši bi učenici dobili mogućnost čitanja stručne literature na ćirilici”, ocijenio je profesor Dukić.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook.
