Vesna Škare Ožbolt o uhićenjima u Orašju

Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt komentirala je uhićenja pripradnika HVO-a zbog ratnog zločina u Orašju.

Je li točno da je moguće da iz BiH stignu i brojne druge optužnice?

Moguće je. Riječ je o postupcima pokrenutim još između 1992. i 1994. godine, koji su prošli fazu Haškog tribunala i vratili se u BiH. To nisu optužnice temeljem nacionalnog pravosuđa, one su vezane za tzv. rimska pravila puta temeljem Rimskog sporazuma između Izetbegovića, Tuđmana i Miloševića. Pravila puta su bila potrebna jer su se okruženja događala u raznim okolnostima, donosile su se smrtne kazne bez suđenja, i haško tužiteljstvo je formiralo jedinicu koja je analizirala svu dokumentaciju iz BIH, koja nije mogla podignuti optužnicu i pokrenuti istragu bez Haškog suda. Do 2004. godine pokrenuto je 5.000 slučajeva, kad je glavna haška tužiteljica Carla del Ponte obavijestila organe u BiH da od 10. mjeseca 2004. spomenuta komisija više neće raditi i da se gasi. Nakon tog je sva dokumentacija vraćena u BiH, a Predsjedništvo BiH je moralo nastupati po pravilima rimskog puta.

Je li bilo riječi o tome da su to zločini koji su istraživani u Haagu?

Da, upravo to sam i htjela reći. Vjerojatno se dokumentacija nalazi u onoj vezanoj za 2.500 slučajeva vraćenih sa Haškog suda, odnosno vraćenih Tužiteljstvu BiH na postupanje po pravilima tzv. rimskog puta. Ona je stizala u tri kategorije: kategorija A – odnosila se na onu za koju je postojala dokumentacija za podizanje optužnica, koje je BiH trebala procesuirati, a B i C kategorije zahtijevale su daljnje izvide. U ovom slučaju postupalo je najprije kantonalno pa federalno tužiteljsto, koje je donijelo odluku diže li se optužnica ili ne. Sva ta dokumentacija je prošla put od BiH prema Haagu i nazad u BiH.

Može li ih Hrvatska ikako zaustaviti ili spriječiti?

Teško je bilo što spriječiti ili zaustaviti. Već godinama upozoravam da smo po pitanju institucionalnog praćenja Haaga i nacionalnog zakonodavstva nedovršena država. Reagiramo tek kad se nešto dogodi. Nemamo pripremljenu dokumentaciju ili institiuciju koja bio tu dokumentaciju proučavala. Politika može samo deklarativno reći svoje, ali RH može pomoći dostavom dokumentacije i praćenjem samog postupka, pa reagirati ako se primijeti da se sudi po nevjerodostojnoj dokumentaciji. Mi smo svjedočili neselektivnom davanju dokumentata, primjerice Brijunskih transkripata. Još uvijek ima dokumentacije koja postoji u Haagu, BiH i kod nas, a nema tijela koji bi je pohranjivalo.

Je li moguće da hrvatska strana dostavi pravnu pomoć, dodatnu dokumentaciju? Tko bi to trebao napraviti – pravosuđe ili politika?

Postoji suradnja između DORH-a i Tužiteljstva BiH, komuniciraju po svom tijeku. Nakon što je podignuta optužnica i završena faza postupka moći će se napraviti uvid u dokumentaciju. To trebaju napraviti viša pravosudna tijela, možda manje politika, jer jednostavno treba kvalitetno završiti priču. Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže krivnja.

Uhićenja su se dogodila samo dva dana nakon službenog posjeta Plenkovića Bosni i Hercegovini. Jesu li naše obavještajne trebale znati za optužnice?

Da je nekih 800 ili 900 slučajeva pod istragom već je objavljeno, ovo ljeto. Znalo se. Tužiteljstvo nije odlučilo od danas do sutra, samo je bilo pitanje kad će to biti objavljeno. Možda su kalkulirali da se to ne dogodi prije dolaska premijera. Moglo se znati i možda je trebalo institucionalno i kroz komunikaciju s tužiteljstvom vidjeti raspolažu li relevantnom dokumentacijom.

Je li moguće da se procesi protiv hrvatskih državljana prebace u Hrvatsku?

To je teško pitanje, jer su se zločini dogodili u BiH, a osumnjičenici imaju oba državljanstva.

Diplomacija i pravosuđe poručili su da su iznenađeni i zabrinuti. Kako vi vidite razvoj situacije u slučaju pritvora osumnjičenih?

Uvijek se iznenađujemo, to je hrvatska boljka koja traje dosta dugo. Međutim, već sam vam iskazala razočaranje načinom kako se ovi postupci rješavaju bez obzira na vladajuću garnituru – stavili smo rat iza sebe bez da smo pogledali što zatvarano, to nam se vraća kao bumenrang.

Već se spekuliralo da bi se optužnice mogle proširiti i na neka hrvatske aktivne ili umirovljene vojne časnike. O tome je progovorio i Pavao Miljavac. Što bi se dogodilo ako bi došlo do optužnica protiv pripadnika hrvatskih oružanih snaga?

Tko bi to mogao podići je osnovno pitanje. Sigurno ne Tužiteljstvo BiH.

Ako bi došle, što bi RH mogla učiniti?

Kad bi stigle, imale bi sličnu proceduru kao optužnice koje su dolazile do sada – prošle bi provjeru osnovanosti, bile bi dostavljene sudu na utvrđivanje i ne bi se moglo dogoditi automatsko izručenje, sigurno ne.

Spomenuli ste oko 5.000 slučajeva – koliko optužnica u BiH se može očekivati?

Oko 4.500 slučajeva je bilo do 2004. BiH ih je prijavila Hagu, oni su dio postupaka svrstali u kategoriju A i vratili na postupanje u BiH, a također su postupali po tim optužnicama i procesuirali ljude. Sve što je bilo u skupini B – gdje nema dovoljno dokaza, vraćeno je u BiH. Oko 2.500 slučajeva je vraćeno u BiH do zatvaranja suda i po tom se postupa.

Bi li trebali predstavnici Ministarstva pravosuđa i Državnog odvjetništva otići u BiH?

Zasigurno bi predstavnici DORH-a i netko iz Ministarstva pravosuđa trebali sada biti dolje i vidjeti o čemu je riječ. To je najbolji korak za poduzeti, efektnije od same diplomacije, koja može izraziti zabrinutost i vjeru da će istina izaći na vidjelo. Treba konkretno, s dokumentacijom djelovati. Ako je ona stigla iz RH – a bilo je svakakve dokumentacije, i selektivne i neselektivne – najbolje je da tu dokumentaciju pogleda netko tko je institucionalno kredibilan iz Hrvatske.