Brojni ekonomski analitičari koji se inače zalažu za slobodno tržište, a korijen svih problema hrvatske ekonomije vide u prevelikom uplitanju države i regulativama, rade istu iznimku od provođenja tržišne dogme i - traže državni intervencionizam.
A ona se zove Agrokor – “too big to fail”, odnosno prevelik da bi propao.
Ovaj izraz je populariziran 1984. u SAD-u, u doba spašavanja financijske institucije Continental Illinois National Bank and Trust Company i to je bio argument za njeno spašavanje javnim novcem. To se ponovilo i u doba bailouta velikih američkih banaka u mandatu Baracka Obame, kada je 700 milijardi dolara poreznih obveznika upucano u banke koje su se u pretkriznom razdoblju zaigrale izdavajući nenaplative kredite i donosile svojim šefovima bonuse, koji su se ponovili odmah nakon bailouta.
VEZANE VIJESTI
No, postoje struje ekonomista koje smatraju da se takve svjetske korporacije moraju namjerno rastočiti – jer, “ako je prevelika da propadne, onda je – prevelika”.
Jedna pouzdana stvar koja se zna o Agrokoru, otkad je počeo preuzimati ključne prerađivačke industrije, maloprodaju i crpljenje vode, pa se kasnije proširio na telefoniju, benzinske pumpe, poštu i platni promet – jest da on neprestano raste. I već 15-ak godina hrvatska javnost u natruhama saznaje za ogromne kredite te tvrtke, a paralelno s tim i za kašnjenje s isplatama dobavljačima, što dovodi do konačne procjene da je tvrtka, paralelno s bogatstvom svog vlasnika, akumulirala i 40 milijardi kuna duga.
Slijedi li obrnuti proces – dezintegracije Agrokora? On već gubi neke od svojih najpoznatijih tvrtki, poput Tiska, koja je u zapanjujućem udjelu “očistila” konkurente pružajući svojim klijentima od usluge dizanja gotovine do podizanja paketa. Zbog dugova prema TDR-u, u vlasništvu British American Tobaccoa (BAT), Agrokor se ljetos odrekao 16 posto glasačkih prava i pao na udio od 51,34 posto.
Sberbanka kreditira Agrokor s milijardu eura, a on je za taj kredit založio preko 90 posto dionica Agrokora.
Hoće li država uskočiti i treba li to učiniti? Koliko bi koštalo ‘spašavanje’ takve jedne tvrtke, odnosno njezinih segmenata, zasad se ne zna.
Slijedi li nam nakon Ine, potencijalno još jedna nacionalnizacija “strateške” kompanije i jeste li pobornik davanja novca poreznih obveznika za eventualni spas Agrokora?
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
