Uoči konferencije za medije Ustavnog suda na kojoj se očekuje objava odluke o ocjeni ustavnosti zakona koji regulira pravo na pobačaj u Novom danu gostuje ginekolog iz Bolnice Sestara milosrdnica, dr. Dubravko Lepušić.
Ispred Vaše bolnice se također održavaju molitvena bdijenja.
Da, molitvena bdijenja, nažalost, postoje ispred naših bolnica već nekoliko godina.
Kako to po Vašem iskustvu utječe na žene?
To je jaki pritisak na žene, što je i želja molitelja. Imam apsolutno negativan stav prema tim okupljanjima, jer to nije regulirano kako treba. To je, kao i mnoge druge stvari, prenesno iz SAD-a, ali su Amerikanci odredili koliko metara moraju biti udaljeni od bolnica. Imamo iskustva da se prosvjednici unose u lice, pokazuju transparente pacijentima. Bilo je situacija kad su žene imale malignih bolesti, ali su bile mlade pa su pretpostavili da idu na prekid trudnoće u bolnicu – unosili su im se u lice. To su problem.
Što bolnica može napraviti?
Može regulirati status molitelja, ali ne znam bi li to policija mogla bolje riješiti. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ovo je svjetonazor, izvoz revolucije po načelu: Haj’mo se ponašati onako kako se ja ponašam.
VEZANE VIJESTI
Udruge koje bi zabranile pravo na pobačaj uvjerenja su da je abortus usmjeren protiv nerođene osobe, odnosno protiv života. I tu postoji niz podijeljenih mišljenja. Međutim, ima i i među Vašim kolegama podijeljenih mišljenja i tzv. priziva savjesti?
Mislite li na početak života ili priziv savjesti? Zadnjih se mjeseci ide na definiranje početka života i tvrdi se da je to spajanje muške i ženske stanice, što nigdje u svijetu nije slučaj. Manipulira se emocijama ljudi. Zaboravlja se da fetus nema pravni status, već se on stječe samo porodom. Nešto ne nastaje od ničega – i jajna stanica i spermij su žive stanice. Zato su se neki kolege izrazili da neće raditi prekide trudnoće. Primjerice, kolege iz Svetog Duha, gdje su se svi liječnici ginekolozi izrazili za priziv savjesti, nemaju molitelje pred bolnicama, oni su riješili problem. Prebačen je dobar dio pacijentica kod nas, gdje nas ima pola-pola. Mi smo odlučili da nećemo raditi te prekide trudnoće, jer smatramo da su njihovi prizivi savjesti neiskreni – oni i dalje rade medicinski potpomognutu oplodnju i preventivnu dijagnostiku, štoisto potpada pod religiozni priziv savjesti, to je znak da to rade selektivno.
Mislite li da su granice mutne?
Ne bih rekao. Dužnost doktora je da pomaže pacijentu – privatno mišljenje, svjetonazorsko, je za po doma. Profesionalno postupanje znači pružiti pacijentu ono na što ima pravo. Mi liječnici nemamo pravo stavljati svoj svjetonazor i sebe iznad zdravlja i života pacijenata.
Kako Hrvatska stoji kada je u pitanju stopa abortusa?
Uopće nismo na lošoj skali, imamo na 1000 rođenih oko stotinu. Ako određeni dio i ide u sivu zonu, i dalje smo nisko u Eurospi – Slovenija ima oko dvjesto, Mađarska četiri puta više od Hrvatske, Velika Britanija i Njemačka imaju više nego mi. Stalno se govori o prekidu trudnoća kao o kontraceptivu, a to ne može biti pitanje kontracepcije. Strašno je važna edukacija, ne samo mladih, nego i opće populacije. Što se tiče kontracepcije, jako je loša naša varijanta – od svih adolescentica, samo ih 15-ak posto uzima pilule, dok u Europi je taj postotak između 30 do 40 posto. To samo govori o neinformiranosti o cijeloj problematici.
Bio je pokušaj da se u škole uvede zdravstveni odgoj, ali on nije uspio.
Zdravstveni odgoj je uveden, no ne provodi se. To je također voluntaristički kod nas, kao i puno toga. Svjetonazorski se stvari ne žele provoditi u školama zbog stavova ravnatelja ili profesora. Ja sam radio na famoznom četvrtom modulu Zdravstvenog odgoja, ne samo ja, nego i kolege, i on je stvarno dobro napravljen, po uzoru na najbolja iskustva iz inozemstva, dakle po uzoru na veće nacije, koje dug niz godina provode zdravstveni odgoj, kao što je Finska – Finci ga imaju već 40 godina.
Kakvo je stanje s maloljetničkim trudnoćama u Hrvatskoj?
Nikad nije idealno stanje, no dobro je da je brojka od 2.500 godišnje stabilna, ne raste, ni ne pada. Edukacija i znanje pomažu u svemu, neznanje je neprijatelj ovog društva. Edukacijom se sigurno može poboljšati i ta brojka. Primjerice, u Finskoj, gdje djevojke u prosjeku u najnižoj dobi kreću u spolne odnose, s 15 godina, imaju najmanji problem s maloljetničkim trudnoćama i spolnim bolestima.
Kada god se pojavi neka konzevativna ideja pojavi se i strah da će postati upitno civilizacijsko pravo. U Poljskoj se pojavila zakonska inicijativa prema kojoj bi svaki oblik pobačaja bio kazneno djelo zbog kojeg bi i žena i liječnik mogli i do pet godina provesti u zatvoru. Pred nama je odluka Ustavnog suda, što očekujete?
Ne bih raspravljao o ljudskim pravima i civilizacijskim dosezima s početka 70-ih godina prošlog stoljeća – bespredmetno mi je to u 2017. godini. Ne vjerujem onom što sam čitao o toj odluci dok se ne objelodani službeno. Ne bismo se trebali uspoređivati s Poljskom u svjetonazorskim principima. To je krasna zemlja, ali tamo je jak utjecaj Katoličke crkve, ona ima zdravstveni odgoj skrojen po svojim principima – kontra kontracepcije, kontra MPO, kontra civilizacijskih dosega. Pravo na prekid trudnoće je ljudsko pravo po međunarodnim konvencijama. Raspravljati i raspisivati referendume o tom ljudskom pravu, to je nešto čime sam neugodno iznenađen u 21. stoljeću.
Potpredsjednik Vlade Davor Ivo Stier nedavno je naglasio da je hrvatski stav demokršćanski. U pismenom stajalištu Hrvatske naglašava se da će RH “posebnu pozornost posvetiti promicanju i zaštiti tradicionalne obitelji, temeljene na braku koji je definiran kao zajednica žene i muškarca te, kao takav, prirodna i temeljna jedinica društva”.
Odlično.
Premijer je naglasio da to ne podrazumijeva zabranu pobačaja. Struje koje zagovaraju zabranu pobačaja, premijeru su poručile da se ne bi trebao deklarirati kao demokršćanin, ako je za izbor.
Kod nas je sve politika. No, ovo je ljudsko pravo, reproduktivno pravo. Ako netko želi napraviti prekid trudnoće, ne mora, ali zašto prisiljavati druge da to ne naprave? Radi čega? Ja to ne razumijem. Puno puta sam pitao tu drugu stranu zašto to rade, pa nitko vas ne prisiljava. U Poljskoj je udruga Pro Familia također protestirala ispred bolnica i nazivali su liječnike ubojicama. Liječnici i bolnice su ih tužili dobili su sudski spor i prosvjednici se moraju ispričati zbog takvih ispada.
Kakva je situacija u Europi, čini se da se ondje nije popravila situacija po pitanju broja pobačaja?
U Europi je učestalost pobačaja oko 1,2 milijuna godišnje. Razlika je od zemlje do zemlje. Hrvatska ima praktički najnižu stopu ili je pri kraju liste po broju. Velike zemlje – Velika Britanija, Švedska i Njemačka su pri vrhu.
Kada govorimo o demografiji, Vlada ju je čak integrirala u jedno ministarstvo, imat ćemo i novo tijelo koje će se baviti njome. Dolaze li vam sve starije rotkinje?
Da. Sigurno se to događa zbog produžetka školovanja i odgađanja ulaska u bračnu zajednicu, životnog stila, dob rađanja prvog djeteta se pomakla iznad 30 godina, pogotovo u urbaninm sredinama. To je i trend u svijetu. Stara rotkinja je nekad bila ona s 30 i više godina, a sada je to pomaknuto na 35 i više, kada se to kao kriterij smata kao opterećujuća okolnost.
Jesu li takve trudnoće rizičnije?
Nisam primijetio. Životna dob i kvaliteta života su se pomaknuli. No, za kraj bih samo naglasio ono što smatram strašno važnim, da se ne zaboravi: reproduktivno pravo žene je ljudsko pravo prema međunarodnim konvencijama.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
