Kad je u pitanju školstvo, u posljednje se vrijeme više pažnje pridaje uvođenju školskih uniforma, nego uvođenju reformi. O trenutnom stanju u hrvatskom školstvu i njegovoj budućnosti jutros u Novom smo danu razgovarali s Eli Pijacom Plavšić iz Foruma za slobodu odgoja.
Čini se da se o reformi školstva najviše razgovarala u vrijeme Kukuriku koalicije, a sada je to nešto manje?
“Mislim da se o školstvu nikad ne razgovara dovoljno. Činjenica je da je 2016. obrazovanje bilo top tema zbog stvari koje su se događale, no čini se da to više nije. Ne znam ni što bih rekla, što se u području obrazovanja trenutno događa. Nemamo informacije, ne vidimo zapisnike…”
Ne postoji komunikacija?
“Strategiju obrazovanja u prethodne dvije godine je obilježilo to što se radilo o transparentnom i otvorenom procesu. Sve koje je zanimalo mogli su brzo doći do infromacija. Ja znam da je novo Povjerenstvo već imalo dvije sjednice, no ne znamo što se tamo događalo.”
VEZANE VIJESTI
Izgleda da se sada, nakon pritisaka, ipak nešto događa s informatikom?
“Da, ali to nije sustavna reforma obrazovanja, to su pojedinačne akcije. Mora postojati struktura, proces.”
Što se može iščitati iz izjava ministra Pave Barišića?
“Ja sam ga više puta slušala, kao i premijera Plenkovića. Oni su uvijek govorili da reforma ide dalje. No teško je sada reći u kojem to smjeru ide kad nemamo nikakvih informacija. Jedno je načelno govoriti, a drugo poduzimati konkretne korake. Mene brine da će se raditi određene revizije Strategije, a to traži ponovnu ocjenu EK, povlači sa sobom pitanje fondova, ponovno izglasavanje u Saboru… Jako se sve odugovlači. Već je treći mjesec, opet je pitanje hoćemo li do devetog mjeseca imati bilo kakvu promjenu u školi.”
No incijative postoje, barem od strane Hrvatskog generalskog zbora koji je nositelj projekta “Nacionalni program edukacije o Domovinskom ratu”. Cilj je nastavnike povijesti upoznati s događajima iz Domovinskog rata.
“Nevjerojatno je kako smo kao društvo otišli korak unatrag kad je u pitanju obrazovanje. Prije godinu dana se vodila rasprava o sadržaju, a danas imamo raspravu trebaju li nam uniforme, hoće li Generalski zbor educirati učitelje, trebamo li uvesti vojni rok… Idemo u nekom krivom smjeru. Krećemo se prema tome da želimo disciplinirati i uvoditi dispiclinu, da naši učenici budu poslušnici i ne razmišljaju svojom glavom i kritički. To je velik problem.
U Hrvatskoj postoji paradoks, a to je da Agencija za odgoj i obrazovanje koja odobrava programe, nema nikakve raspisane kriterije gdje vi znate kada prijavite program hoće li on biti u skladu ili ne. Ne znaju se kriteriji, to je nejasna i nerazumna politika.”
Predavači na tom projektu su generali – Šeks, Miljavac, Domazet Lošo… Što to onda govori o nastavnicima koje bi oni trebalo podučavati?
“Obaveza je nastavnika da prolaze kroz stručna usavršavanja i to je dobro. Meni nije sporno da idu na stručno osposobljavanje o toj temi, sporno je da o toj temi predaju ljudi koji nemaju pedagoške kompetencije koji ne znaju na određen način primijeniti sadržaje tok tipa u razredu. Podučavaju oni koji o školi nemaju pojma. Neobičan izbor programa jedne agencije.”
Argument je da nema dovoljno sadržaja o ratu u udžbenicima?
“Kad su bili objavljeni svi dokumenti iz cjelovite kurikularne reforme za sve predmete pojavljivao se komentar da nema dovoljno sadržaja o Domovinskom ratu. Taj komentar bio je nalijepljen čak i na dokumente iz kemije. Da, to je jedan pritisak.”
Jedno je istraživanje pokazalo da 76 posto naših učenika nije dovoljno samostalno, da odabiru kraći put, da ne posjeduju takozvani poduzetni profil.
“To ne iznenađuje, naš sustav je dosta rigidan. Ne pruža dovoljno prostora učiteljima -.nemaju dovoljno autonomije za kreiranje sadržaja, preopterećeni su obvezama, količinom gradiva…
Nažalost, istraživanje o tome koliko su djeca sretna što idu u školu pokazalo je da su naša djeca najmanje sretna.”
Puno se posljednjih dana govorilo o pobačaju, a jedan od inputa Ustavnog suda je da se radi na edukaciji.
“Moram reći da mi je drago kada sam vidjela u odluci Ustavnog suda kako je najvažnije uložiti vrijeme i resurse u prevenciju i obrazovanje. Mislim da je to važna poruka. Zdravstveni odgoj smo već pokušali uvesti prije 11 godina i mislim da bi tada to bilo lakše nego danas. Neki segmenti se provode, uglavnom prevencija ovisnosti, poticanje nekih zdravih stilova života. No onaj, sporan, četvrti modul nisam sigurna koliko i kako se provodi. U pozadini je zapravo taj jedan strah koji nas mora brinuti. Strah učitelja od roditelja, politike, medija… Da se o tim temama uopće razgovara. A naša djeca sve ranije ulaze u spolne odnose, s 15, 16 godina. I sve što znaju, saznali su s interneta ili od vršnjaka.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
