Radimir Čačić gostovao je u Novom danu i komentirao situaciju oko Agrokora i tajnih sastanaka u Vladi.
Kako vidite ove posljednje informacije vezane uz Agrokor i sastanak u Vladi?
VEZANE VIJESTI
Za ljude koji se kreću u financijskim i poslovnim krugovima na toj razini, ovo stanje u Agrokoru nije posebna nepoznanica i to ne danas, već duže vrijeme. Potpuno je jasno i tada bilo prije otprilike godinu dana da ovu razinu opterećenja cijenom kapitala koju podnosi Agrokor, bez obzira na kvalitetu njegovih kompanija, jednostavno ne može izdržati i da će biti nužno napraviti restrukturiranje. S druge, pak, strane restrukturiranje koje se radi pod pritiskom kad potencijalni kupci očekuju slom kompanije, onda naravno i cijene koje se postižu su sasvim druge. Sad je sve to skupa došlo na vidjelo, najave su bile vrlo jasne i od strane Rusa, kroz jedan, rekao bih, krajnje neuobičajen istup, pa i potpuno neprimjeren, ruskog veleposlanika u Hrvatskoj, dosad nikad viđen, iako se ja sjećam sličnih razgovora s nekim, primjerice, francuskim veleposlanikom prije petnaestak godina. Na isti način su razgovarali. To su, nažalost, pristupi koji ovoj zemlji, mislim da mi to ne smijemo prihvaćati, na takve stvari trebamo reagirati, ali ovdje je podloga bila potpuno financijske prirode, dakle, radi se o novcu. Gotovo svi ljudi na najvišim razinama, od premijera pa do svih razina, 70-80-90 posto razgovora posvećuju financijskim aspektima, radu i odnosima kompanija. S druge strane, ne trebamo na strani Hrvatske ni prodavati demagogiju niti se praviti većim katolicima od Pape, u okvirima vrlo rigoroznih standarda EU Vlada mora prepoznati situaciju, biti upoznata s njom, kroz ministra financija, bolje ne može biti. Mora prepoznati mogućnost da se stane iza Agrokora, to ne treba skrivati. Radi se o 40.000 ljudi samo u Hrvatskoj. Radi se o jednom gotovo nepredvidivom multiplikatoru štete. Tvrtka koja radi 15 posto BDP-a ne može biti neprepoznata od strane države i ja to, bez obzira na stav prema Todoriću, ovdje o tome nemamo što razgovarati. Radi se o ogromnom pitanju za hrvatsku državu i Vlada se mora jasno postaviti. Treba postaviti jasne uvjete. Ako je jedan od uvjeta da ovaj način na koji se radilo treba prekinuti, ako je jedan od uvjeta da Todorić, ako je uvjet partnera Agrokora, onda i Vlada mora prihvaćati te uvjete. Ono što Vlada ne smije raditi, ne smije stajati iza pojedinca, ali iza interesa kompanije koji su u velikoj mjeri interesi ove države, svakako treba učiniti. To je stav koji mislim da očekujem da će biti prepoznat u Vladi, bez obzira koliko se dokazala nesposobnom da djeluje i odlučuje. Ovdje ne treba djelovati kroz priopćenja kojima se žele zadržati ili dobiti glasovi, jer to ovdje nije najvažnije. Ovdje je najvažnije da kompanija koja ima osobinu koja je užasno rijetkaa u Hrvatskoj, a to je da sve što radi – radi na najvišoj europskoj i svjetskoj razini. Ivica Todorić ima jednu rijetku i neviđenu osobinu, sve akvizicije, u sve što je ušao, nakon toga je njegov stav bio da je samo najbolje dovoljno dobro i njegove kompanije su takve. Njegovo financijsko poslovanje nažalost nije ni približno dobro.
Kako komentirate i što bi mogla biti pozadina prešućenog dolaska ruske biznis grupe u Vladu i što bi Vlada mogla u tim pregovorima s ruskim vjerovnicima i bankama?
Pozadina je potpuno jasna poruka da Rusi inzistiraju da se cijela ta priča što se njih tiče riješi. Ugovorili su lihvarske kamate i uvjete, ta priča koju ambasador priča da su Rusi pomogli, da je banka pomogla, ta se situacija u povijesti nije dogodila, banka nije nikad nikom pomogla osim samoj sebi. Ovo je državna banka, ona je ovdje svjesna činjenice da i ruska država stoji iza nje. To je poruka. Mi s Rusima imamo cijeli niz različitih odnosa, oni su nama izuzetno važni, posebno u energetskom smislu, mi njima nismo važni ni po čemu. Takva je situacija i toga treba biti svjestan. Jako je važno, da ako se Rusi ne postave korektno, Vlada bude uključena u stvaranje konzorcija i u okvirima onoga što propisi EU dozvoljavaju, da se riješi ruskog pritiska, jer on je neprihvatljiv i nedozvoljiv.
Kako se Agrokor i Vlada mogu riješiti ruskog zagrljaja?
Agrokor može učiniti s drugim bankama, s vjerovnicima, dobavljačima, a Vlada mu u tome može držati leđa i pomoći u tom procesu, a ne odmoći. Dosad su vlade, znam iz osobnog iskustva, upravo zato, jer Vlada, bez obzira bila lijeva ili desna u ovoj zemlji, ako to nije bila sprega druge vrste, ali Vlada u principu ili je štetila ili gazila tvrtke ili je bila pasivna, ovdje Vlada ne smije to činiti, mora držati leđa Agrokoru.
Odluka na strateškoj razini je da Vlada neće spašavati Todorića. Kako tumačiti činjenicu da je nepoznata količina duga Agrokora državnom proračunu?
Vjerojatno se radi o većim iznosima od milijunskih iznosa, jer su milijunski iznosi neznatni za kompaniju veličine Agrokora. Sigurno je da posredno na taj način sudjeluje, ali to je neprihvatljivo i nedozvoljivo. To je brljanje, petljanje, na taj se način ovakve situacije ne rješavaju. Mora se postaviti na koji način i u kojem okviru i na kojim temeljima zakonskim Vlada drži leđa. To treba reći, bez obzira što će se, pretpostavljam, jedan dio glasova gubiti, jer će se reći da Vlada staje iza bogataša, tajkuna. Iza njega osobno ne treba stati, i to je otprilike i bila poruka, ali iza kompanije mora stati.
Na sastanku šefova Vlade, Božo Petrov iznio je ideju da Vlada ili država mora sudjelovati u svojevrsnoj nacionalizaciji Agrokora. Kako bi to izgledalo?
Gospodin Petrov je psihijatar po struci. Ne znam je li se konzultirao s kim ili je to njegova, ne sumnjam, dobronamjerna sugestija, ali ljudi koji su i u Vladi čak sudjelovali, po struci ekonomisti, operativno i praktično najčešće ne znaju puno. Ovdje nacionalizacija nije opcija. Ovdje je ključno da je pritisak financijskih, kreditnih, kamatnih obveza takav da Agrokor dovodi u poziciju da u kratkom roku mora prodavati kompanije. Pritisak na prodaju smanjuje cijenu i dovodi cijelu priču u opasnost da pukne, i da se raspadne. On će kupovati, te kompanije neće propasti, neće se izgubiti radna mjesta, jer one rade racionalno, ali ukupno slika hrvatskog gospodarstva i svih vezanih će biti bitno oštećena. Da se izbjegne pritisak prodaje pod prijetnjom noža na grlu, treba, može se to napraviti i kroz mirovinske fondove, preuzimati pod realnim tržišnim okvirima za što se mogu napraviti procjene. Ako treba negdje i korigirati neke propise koji ovise o hrvatskoj vladi, a u okviru dozvoljenih europskih standarda, to treba učiniti.
Kako komentirate događaje na burzi jučer, jer se trgovalo samo dionicama Leda i Jamnice?
Po svim parametrima to su kompanije u svjetskom vrhu. Tehnologija, organizacija, proizvod, profit. Fenomenalne kompanije. I sad te dionice se rasprodaju. Onda možete misliti kakva bi situacija bila s nekim drugima. Naravno da to nije dobra poruka ni po čemu, ali upravo su te dvije kompanije primjer što znači ako država stoji uz kompaniju i traži mehanizme kako ući u restrukturiranje. Da, ako treba i te i ne samo te staviti na prodaju – idu na prodaju. Agrokor ovoga trenutka ima jedan model koji je čini mi se gotovo jedinstven u svjetskim standardima, da su mu trgovina i proizvodnja u istoj točki. Jedan dio te priče će sasvim sigurno otići iz Agrokora. Nema dvojbe da vrijednost tih kompanija apsolutno u stanju pokriti obveze. Nažalost, Todorić jako kasni u prepoznavanju situacije u kojoj se nalazi i reakcije na tu situaciju.
Kako vidite tu situaciju u kojoj Agrokor ponavlja da kreditne obveze nisu zabrinjavajuće i da nema straha od financijskog kraha? Tko bi mogao biti taj tko bi dobavljačima, partnerima, zaposlenicima mogao garantirati nastavak poslovanja?
Kad kompanija ulazi u problem, prvo prestaje plaćati dobavljačima, a naročito takva kompanija poput Agrokora, u kojoj su dobavljači životno ovisni. Agrokor najprije prebacuje, uvijek je to činio, svoje probleme na dobavljače. Sve normalne kompanije, koje nisu država ili nisu politički umrežene s državom po bilo kojoj osnovi, ili nisu tako velike kao Agrokor, plaćaju obveze prema državi i plaćaju ih prve. Naročito, ako znaju da će ih politički nagaziti. Agrokor vjerojatno nije imao i nema taj problem zbog svoje veličine. Vjerojatno postoje visoki iznosi obveza prema državi u pojedinim kompanijama ili u sustavu u cjelini. Agrokor je prema stranim i domaćim bankama sasvim sigurno, da bi vrtio ovaj sustav stalnoga zaduženja, da bi tu imao uvjerljivost, bonitet i da nema mrlja, sve prema bankama obavljao korektno. Prema bankama su bili korektni, dobavljače su pritiskali s plaćanjem, a država je tu da mu pomogne, jer je očito jedan dio, a to će prije i poslije izaći u javnost, ozbiljan dio financijskog tereta na državi. To što govori Agrokor ni na kakav način ne treba shvatiti kao istinu koja zaustavlja proces rješenja, jer to nije tako. Ne postoji pristup financijskim obvezama koji može dozvoliti da se dobavljačima ne plaća, da se država reprogramira, a banke pokriju, a da to nema posljedica. Država sigurno može, ali mora biti jasno na istoj platformi na kojoj su vjerovnici i ozbiljan dio banaka i onih kompanija koje su u ime banaka zadužene da upravljaju kompanijom, a za sve to skupa gospodin Todorić nema posebnog afiniteta, jer se bez njegove vizije Agrokor ne bi ni dogodio.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
