Povodom Dana antifašističke borbe gost Novog dana bio je povjesničar Hrvoje Klasić.
Danas u Brezovici neće biti nikoga iz državnog vrha, već šalju svoje izaslanike.
“Ovo je više pravilo nego izuzetak, često samj javno znao to nazivati antifašizmom s figom u džepu. Milan Bandić je rekao da bi se Franjo Tuđman okretao u grobu da vidi današnju situaciju. Mislim da ne bi jer je devedesetih imao priliku riješiti ove stvari, kada je uvodio antifašizam kao praznik, kada ga je uvodio u Ustav i on kao antifašist dopustio da se po hrvatskim gradovima ruše imena ulica herojima Drugog svjetskog rata, partizanima i partizankama, a da doglavnici ustaške vojske dobivaju ulice i još uvijek ih negdje imaju. Mogao je regairati i ne bi se okretao. Mi od devedesete živimo neprincipijelnu realnost gdje s jedne strane u teoriji sve zvuči odlično – antifašistička smo zemlja s antifašističkim temeljima, u praksi imamo “Za dom spremni” koji se pojavljuje po ulicima, uzvikuje se, vojne se jedinice imenuju po ustšakim zapovjednicima, negira se Jasenovac… Ako mene pitate, ja bih bio sretniji da 364 dana imamo antifašizam, da sa te daj 365. dan onda nitko ne pojavi.”
VEZANE VIJESTI
Kako je to kada se u Njemačkoj pojave pronacističke grupe?
“Jednostanvo. I u ustavu i u kaznenom zakonu imate što je zabranjeno: pozdravi, stranke, obilježja itd. I vrlo je jednostavno. Mi se često volimo pozivati na njemačka pravosudna iskustva. Ako već naši ministri, predsjednici Vlade ako ne znaju kako postupiti, neka odu na jedan trening u Njemačku. Neka probaju reći “Sieg Heil” ili nacrtati negdje kukasti križ. U pravnoj državi je sve regulirano, ali s obzirom da Hrvatska u puno drugih stvari tako ne funkcionira, zašto bi i u tome.
Danas se održava i komemoracija u Jazovki, u spomen žrtvama komunista.
“Ljude se velikim dijelom dezinformira. Nema spora, nema nijednog povjesničara u Hrvatskoj koji će negirati zločine koji su počinjeni i od strane antifašističke vojske prije u Bleiburgu, poslije Bleiburga, kod Jazovke… Međutim, svi mi vrlo dobro znamo, a i oni koji idu tamo, većina njih ne komemorira žrtvu, nego veliča propalu državu. Kod Jazovke nisu kosti samo ustaških vojnika, u jamu su bacali i ustaše tijekom 1941., kada su terorizirali žumberački kraj, slovenski kraj. Poubijali djecu, ljude iz tog kraja. U žumberačkom kraju su ustaše ubili i brata Alojzija Stepinca koji je bio simpatizer NOB-a i druge partizane. Tamo ima kostiju svih. Govoriti da su tamo jedino leševi za koje su odgovnri partizani nije istina. Ne smijemo izvaditi samo jednu informaciju i reći tamo su ubijeni samo pripadnici ustaške vojske. Nisu.”
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović šalje izaslanike – u Brezovicu ide Valter Flego, a istodobno u Jazovku Andrija Hebrang. Kakva je to poruka?
“To se ne radi na takav način. Danas su se u Splitu ujedinili HVIDRA, branitelji i antifašisti i zajedno će marširati. Za to ja smatram odgovornim Franju Tuđmana, Janka Bobetka i druge. Hrvatski vojnici su se devedesetih trebali vezati uz partizane i partizanke iz Dalmacije, Banije, Korduna… Ne da im uzor budu Jure Francetić i ustaše. Na taj način treba raditi na povezivanju prošlosti i sadašnjosti. Kod nas su uzor postali ustaše, a partizani su se valjda borili protiv Hrvatske. Ovo s Hebrangom mi postaje sve luđe i luđe. Ulica Andrije Hebranga ulazi na Trg maršala Tita. Hebrang je 1948. bio žrtva Titovog režima, a što je bio do 1948.? On je bio zapovjednik NOB-a u Hrvatskoj, visokopozicionirani komunist, za vrijeme Križnog puta on ide s Titom kroz Zagorje prema Ljubljani, nevjerojatno da on ne zna što se događa. Njegov sin danas govori protiv vlasti, drugim riječima protiv svog oca. Meni bi bilo drago da i on kao pripadnik antifašističke, komunističke, partizanske obitelji i stradalničke, tako nastupa. On svog oca gleda kao da do 1948. nije postojao. Kako bi Franjo Tuđman reagirao da je 1941. naletio na ustaše? Gdje je bio do 1945.? Kao lojalan kadar povučen je poslije rata u generalštab u Beogradu, napreduje do čina generala. Sada se pravimo ludima i gledamo ga samo od onda kada postaje disident. To je naše prokletstvo. I dobre i loše stvari su naša povijest, a ne samo jedno.”
Trg maršala Tita postao je kamen spoticanja ili ključ rješavanja problema?
“Nitko građane 90-ih nije pitao kada su mladići i djevojke koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu gubili ulice – Rad Končar, Nada Dimić i drugi. Ne znam zašto sada referendum.
Kada gledam Brunu Esih i Zlatka Hasanbegovića tužan sam što Hrvatska predstavlja jednu od rijetkih zemalja gdje dobivate glasove isključivo zbog nečega što se odnosi na prošlost. Oni trenutno nemaju što drugo za ponuditi i znaju da bi im sada pasali izbori jer njihova opcija s vremenom odlazi tamo gdje su i sve ekstremno desne opcije završile. Ne znam kako hrvatska javnost još uvijek to može razumijeti. Ako ne možete postaviti ultimatum da hoćete povećati mirovine braniteljima, sagraditi vrtiće, nego isprovocirati izbore zbog promjene imena trga. Kao da će četiri godine u Zagrebu na vlasti biti komunisti. Ako nemaju što drugo za ponuditi, sramota mi je da se ovime žele izvući novci i to pokazuje da smo stvarno još jedna od rijetkih država gdje se glasovi mogu dobiti ako govorite protiv države koja se raspala prije 30-ak ili osobe koja je preminula prije 40-ak godina.”
Cijeli razgovor s Hrvojem Klasićem pogledajte u videu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.
