Prometni kaos izazvan jučerašnjom požarnom katastrofom dodatan je, presudan razlog za uvođenje vinjeta na autocestama, već od 1. listopada 2017., smatra prometni stručnjak.
Prometni stručnjak Željko Marušić smatra da vinjete treba uvesti na sljedeći način:
VEZANE VIJESTI
– koristio bi se mađarski model fiskalizirane naplate elektroničkim aplikacijama, povezan s registarskom oznakom automobila, na koji možemo prijeći jednostavno i bez velikih ulaganja
– uvođenje vinjeta povezalo bi se s početkom naplate cestarine na svim gradskim obilaznicama, koje više ne bi bile besplatne
– cijene vinjeta: godišnja – 1000 kn, mjesečna – 250 kn, 15-dnevna – 150 kn
Uvođenje vinjeta donijelo bi i 10 strateških koristi, smatra Marušić.
1. Prebacivanje glavnine prometa sa županijskih i državnih cesta na znatno sigurnije autoceste zaustavilo bi zabrinjavajuće negativne sigurnosne trendove u hrvatskom cestovnom prometu (bilo bi znatno manje pogibeljnih pretjecanja i interakcija vozila s pješacima, biciklistima i mopedistima) te bi se Hrvatska, trenutačno među nekoliko prometno najnesigurnijih zemalja EU-a, s aktualnom stopom smrtnosti 65 posto
većom od europskog prosjeka, premda je od 2000. u cestovnu infrastrukturu razmjerno uložila više od bilo koje druge europske zemlje. Uz ostale, sustavne i sinergijske mjere, vinjete bi spasile 30 do 50 života godišnje, a broj ozlijeđenih i invalidnih osoba smanjio bi se za više stotina godišnje. Izravna, procjenjiva korist bila bi veća od milijardu kuna godišnje, a važnija, mogućeg smanjenja smrtnosti i ozljeđivanja, ne može se ni procijeniti.
2. Spriječile bi se nepotrebne gužve i zastoji, u vršnom bi se opterećenju protočnost autocesta povećala 20 posto te bi se u slučaju požarnih katastrofa, poput jučerašnje, ili orkanskih bura, omogućilo nesmetano disperziranje i rasterećenje prometa na lokalne, županijske i državne ceste.
3. Poboljšale bi se hrvatske turističke reference, omogućio bi se dolazak znatno većeg broja turista na obalu i u ostala područja, sezona bi se znatno produljila te bi ukupni sinergijski učinak na turizam, već u sljedećim godinama, donio tri do četiri milijarde kuna dodatne sezonske dobiti, a dugoročno više od deset milijardi kuna godišnje.
4. Ubrzao bi se razvoj gospodarstva i poljoprivrede, jer bi se olakšao i pojeftinio protok ljudi, robe i kapitala, potaklo bi se i olakšalo otvaranje gospodarskih zona i područja ekološke poljoprivredne, uz slične pozitivne i sinergijske financijske efekte kao u turizmu. Olakšao bi se dolazak stranih investicija, postali bismo znatno konkurentniji…
5. Porasla bi vrijednost koncesija zona, objekata i usluga na autocestama, zemljišta, objekata i nekretnina uz autocestu te u cijeloj Hrvatskoj, posebice na obali, ali i u ruralnim sredinama.
6. Smanjila bi se emisijska i zvučna zagađenja okoliša uz državne, županijske i lokalne ceste, što bi bio poticaj ekološkoj poljoprivredi i turizmu u unutrašnjosti. Usto bi se smanjila njihova habanja i oštećenja te znatno reducirali troškovi održavanja.
7. Potpuno bi se onemogućile financijske nepravilnosti, malverzacije i krađe u sustavu, povezane s rukovanjem gotovinom te mogućim manipulacijama popustima, bonusima i ENC-uređajima.
8. Sustav Hrvatskih autocesta postao bi znatno jeftiniji, bez nepotrebnih režijskih, energetskih, kadrovskih i ostalih troškova na naplatnim kućicama, uštedjeli bismo na nepotrebnom postavljanju i održavanju složenog i osjetljivog sustava elektroničke naplate.
9. Znatno bi se olakšala i pojeftinila izgradnja novih ulazaka i izlazaka s autoceste, područja između većih centara bi poslovno, poljoprivredno i turistički “prodisala”. Autocesta bi spajala, umjesto razdvajala područja u okolici. To bi dodatno generiralo povećanje sigurnosti.
10. Povećao bi se standard i kvaliteta života građana, što bi, uz ostale pozitivne učinke, povoljno utjecalo na demografiju. To je iznimno važno u aktualnoj dramatičnoj demografskoj situaciji.
Apeliram ne resorno ministarstvo i Vladu da, vodeći računa o najvažnijim nacionalnim interesima, prestanu naručivati nesustavne i površne analize isplativosti uvođenja vinjeta, za koje većina građana vjeruje da će ih
unaprijed proglasiti neisplativim, odnosno osnivati povjerenstva koja nestručno i tendenciozno zanemaruju većinu prethodno navedenog, bitnog.
Svaku kunu, za koju bi netko pomislio da ćemo je izgubiti u usporedbi sa sadašnjim modelom naplate, pametno promišljenim vinjetama nadomjestili bismo deseterostruko. A izvjesno, povećala bi se i izravna naplata cestarine, na što upućuju slovenska iskustva. Time bismo i znatno lakše vraćali velike rate kredita podignutog za izgradnju autocesta, čija je trećina ionako generirana lošom organizacijom, poslovnim nepravilnostima i kriminalom, za što je izravno kriva država.
Prema indijskoj poslovici, bolje se vratiti s pola pogrešnog puta, nego nerazumno nastavljati dalje. Vinjete su najbolje prijelazno rješenje do uvođenja satelitske naplate na svim prometnicama (gradskim, županijskim
i držanim cestama te autocestama), što nije realno očekivati prije 2030. Dotada će sama autoindustrija ponuditi sva potrebna hardverska i softverska rješenja za to.
Sve što bismo u međuvremenu uložili u sustav elektroničke naplate, koji također troši energiju i resurse, usporava promet, potpuno ne rješava rasterećenja u slučaju požarnih katastrofa i orkanskih bura te ima
problema s pouzdanošću, nepovratno ćemo izgubiti. A riječ je o golemim sredstvima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
