Gost Pressinga je bivši novinar, a sadašnji dokumentarist Robert Tomić Zuber. On se bavi pričom Nore Šitum koju je pretočio u film, a o svemu je razgovarao s Petrom Štefanićem.
Jeste vi i dalje bivši novinar?
To je kao vožnja bicikla. Drugačije gledam na novinarstvo, ali nikad ne reci nikad. Dio koji radim u dokumentarizmu je prelijevanje iz novinarstva. Novinarstvo će mi uvijek ostati važno i mjesto gdje se barem djelomice mogu vratiti pa opet kombinirati.
Vi ste film počeli snimati dok je malena Nora bila živa?
Mi smo jedna država puna cinizma, ali i država koja ima snage u 5 dana prikupiti gotovo milijun dolara. Mene je intrigirala tada gospođa Atanasovska koja mi je rekla:” Ja vas ne pozajem ali trebam vašu pomoć”. Takav njezin pristup je napravio da su svi mediji radili zajedno. Svi su si pomagali i to je bilo lijepo vidjeti kad je novinarstvo u pitanju. Cjelokupne društvene strukture su se skupile da ćemo napraviti sve da skupimo milijun dolara u kratkom roku. Ta situacija bila je nezgrapna kad se i iznos povećao usred kampanje. Mene je zanimala i farmaceutska industrija jer to je koštalo milijun dolara. Nora je bila tad statistički podatak u kojem nije bilo garancije da će s tom terapijom sigurno izliječiti.
Nakon što su novci skupljeni i ta priča imala lijepi humani karakter, cijela situacija nakon toga je ušla u hrvatske gabarite. Ni to nije moglo završiti bez drame.
Sukus svega je trenutak Norine smrti koji je bio razočaranje cijele Hrvatske jer smo se svi nadali da će ona preživjeti. Tih mjeseci koji su prolazili nakon smrti se dogodio neki odnos mene i roditelja. Dan po dan smo počeli nakon Norine smrti živjeti novi život. Pa se postavilo pitanje što je s tim novcima.
Gdje je ovdje greška u startu s udrugom Hrabro dijete? Gdje su novci i koliko je novaca ostalo?
Prvo je rečeno dva milijuna, pa tri, pa četiri milijuna kuna. Kad se postavilo to pitanje nastao je kaos. Pitanje su postavili roditelji.
Predmet je to sudskog spora roditelja i udruge. Pravosuđe je odlučilo da ti novci nisu ni od udruge ni od obitelji. Čiji su?
Ta prvotna presuda kaže da ni prema jednom pozitivnom zakonu u RH novac ne pripada obitelji Šitum. Ali ne pripada ni udruzi Hrabro dijete, ali ne kažu što sad s tim novcima. Oni kažu da bi trebalo te novce usmjeriti u sličnu svrhu, a imaju potrebu istaći da je Vlada u kolovozu 5 mmjeseci nakon njene smrti uplatila 330 tisuća kuna oprosta od PDV-a. U tom trenu ni Vladu ne zanima što je s njezinim novcima.
Prema onome što vi u filmu iznosite i što je predmet spora je činjenica da se smatra kako su se sredstva trošila na stvari koje nisu primjerene kao što su putovanja, školovanje, reprezentacija…
Sporna je 1 kuna ako je u krivom smjeru otišla zbog svrhe u koju je prikupljena. Ako je neki vtić skupio 100 kuna i ako se Ena Šarac odrekla novca onda imate puno veću obvezu od računovodstvene transakcije. Ako se govori o računima od 1.500 kuna za telefon, pravadali su se rakija, ćevapi, naknada za odvojeni život… Oni su si isplaćivali i u 2016. godini stavke za odvojeni život. Kako?
Prijašnja je argumentacija bila je da se ovrha neće raditi od strane udruge da se ne bi radilo na štetu obitelji Šitum. Je li ovrha od 188 tisuća kuna osveta radi filma?
Na jednoj projekciji filma mi se učinilo da imamo odvjetnike Hrabrog djeteta. Meni je žao što nema komunikacije mene i Hrabrog djeteta. Ja govrim o činjenicama i papirima.
Meni je važno kazati da taj neki dojam koji vlada Hrvatskom o bilo kome je uvijek najveći argument – dojam. Na osnovu toga se komentari ostavljaju na platformama. Treba pitati zašto su ti roditelji tužili. Zato jer nitko nije postavio pitanje što je s tim novcima. Postavilo se tabu pitanje što je s novcima pa je gospođa Žužić rekla: ”Oni su mi prijetili bombom” i nakon toga nije novac više priča nego bomba.
Zašto bi sud išao u korist jedne takve udruge?
Kad bi se pratio trag novca treba uzeti u obzir da su se sve instance događale na lokalnom nivou, osim dijal s Vrhovnim sudom, gdje djeluju Žužić, Kapetanović i Aleksić. To je bio užaso vidljiv slučaj, nije bio lokalni nivo u Novoj Gradišci nego je to bila jedna od najvećih Nacionalnih priča. Je li neki sudac pao pod impresiju nekog blata koje je bačeno, ne znam. Ja samo vidim nelogičnosti koje su se događale. Ako je u Hrvatskoj rađena akcija za Noru Šitum koja je 2013. preminula i produži se akcija 7 mjeseci nakon toga onda ja mogu poštivati odluku bilo kojeg suda, ali to ne razumijem.
Vaša je teza da je ta ovrha vezana s premijerom vašeg filma?
Ja drugačije to ne vidim. Meni odvjetnici kažu da je jedan od razloga da se ne ide na ovrhu jer ne znaš što će ustavni sud reći pa ćeš morati vratiti novac. Odakle sad ta hrabrost, ne znam. Nama nije cilj demonizirati udrugu Hrabro dijete nego popraviti situaciju da se to nikad više ne ponovi.
Jeste li dobili dojam da vas netko želi tužiti iz Hrabrog djeteta?
Nismo dobili taj dojam. Ali spreman sam se i s tim dijelom nositi. Stojim iza svake sekunde tog filma i autorski i ono što sam kao istraživač radio. Nema smisla da se povlačim.
Tko je ovdje zakazao?
Svi smo zakazali. U Rijeci je to najbolje komentirao jedan gospodin da je ovaj slučaj ogledalo društva. Imamo sustav koji je dopustio da Hrabro dijete i roditelji to rješavaju. Sudstvo – ja mislim da je i ono zakazalo iako moram to poštivati. Mislim da je nečinjenje jedan od velikih grijeha jer ako su svi relevantni dokazi bili dostupni roditeljima i meni – bili su i institucijama.
Mi smo toliko jako društvo kad želimo pomoći i to jedinstveno u ovom dijelu Europe, a jednako smo jaki u okretanju leđa.
Gdje će taj novac završiti?
Pitanje je ima li sad uopće ikakvog novca. Netko će to drugi morati istražiti.
Je li obitelj Šitum negdje pogriješila?
Je, u to što je vjerovala da postoji pravda i pravednost.
A ove optužbe o prijetnjama koje je iznijelo Hrabro dijete?
Vidjeli smo od DORH-a da je ekspresno to odbacio kao neutemeljene optužbe. Ja sam prijatelj s tim ljudima i ne vidiim da bi prijetili bombom.
Koliko ste vi objektivni u tom slučaju?
Ja sam subjektivan apsolutno. Smatram da je u takvom filmu bitno biti iskran prema gledateljima. Nisam pisao na osnovu dojma nego na osnovu papira. Meni je žao što je moja intuicija bila dobra.
Bi li se institucije trebale zainteresirati za ovo nakon vašeg filma?
Ne očekujem da će se zainteresirati, ali bi trebale. Ipak, mi živimo u Hrvatskoj.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter |Facebook | Instagram.