O jučerašnjem nastupu Ivice Todorića pred kamerama, njegovu dosadašnjem stilu komunikacije i porukama koje je odaslao javnosti nakon izlaska s londonskog suda govorila je komunikacijska stručnjakinja Nikolina Borčić.
Nikolina Borčić, profesorica političke komunikacije i ruskog jezika na VERN-u, smatra da je Todorićevo obraćanje novinarima nastavak njegova dosadašnjeg komunikacijskog stila koji se temelji na kontinuiranom uprizorenju spektakla. ‘U njegovoj komunikaciji vidljivo je žongliranje između naracije heroja/spasitelja (danas sam ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi; strašno smo unaprijedili Mercator) do naracije žrtve/pravednika/osvetnika (ovo je politički progon; ovo je mala pobjeda)’, konstatira Borčić za tportal.
VEZANE VIJESTI
Naglašava da on cijelo vrijeme komunicira autokratski – blogom, koji je jednosmjerna komunikacija. Tako ni u utorak nije dao nijedan konkretan odgovor (uskoro ćete me puno čuti, ja ću se oglašavati).
Napominje da Todorić u svojoj komunikaciji stalno ukazuje na one koji ga ‘žele smaknuti’. Pritom često implicitno ili eksplicitno komunicira ad hominem, tj. argumentima kojima se napada nečija osobnost (oni kradu, lažu, varaju, prijete). Primjećuje da Todorić argumente u pravilu tvori na principu reciprociteta (dao je/dat će; spasio je; spasio bi) i na principu suprotnosti (dobar vs. zao). ‘Takvi se argumenti uglavnom koriste u svrhu manipulacije’, zaključuje Borčić.
Naglašava i to da Todorić u blogovima i istupima ističe svoje zasluge (on je stvorio, on je spasio) i dobre namjere (oni znaju moju adresu cijelo vrijeme – dakle oni lažu; dat će intervju novinarki oko Mercatora), ispravnost odluke engleskog suda (bilo je to dugo, ozbiljno i odgovorno ročište), a s druge strane ne propušta ukazati na sudionike urote protiv njega i njegova životnog djela (ja uvijek naglašavam da sam žrtva političkog progona; bit će toga još, čut će se još moj glas).
Analizirajući njegove izjave Borčić zaključuje da se Todorić cijelo vrijeme služi komunikacijskom strategijom koja se temelji na isticanju krajnosti. ‘Takvom strategijom uprizoruje svoju realnost, a mi, sjedeći u kazalištu, trebamo vjerovati i pljeskati – jer poruka je po principu ‘car je gol, ali divite mi se podanici moji i dalje”, ističe Borčić.
U prilog tezi da Todorić manipulira javnošću Borčić navodi i rezultate istraživanja koja pokazuju da se takva, osobno usmjerena argumentacija, temeljena na ‘napadu’, i eksplicitna naracija žrtve u pravilu koriste kad osoba ne može pokazati dovoljno objektivnih podataka i činjenica ili je svjesna kako te džokere zapravo možda nema.
