Da se novinare proziva kao državne neprijatelje, činilo se donedavno kao nešto što pripada nekim prošlim vremenima, ali HRT je ovih dana pokazao da se neke duhove ne može vratiti u bocu, upozorava struka zgrožena reakcijom čelništva HRT-a, koje se u utorak uvečer odreklo svog novinara Aleksandra Stankovića i ogradilo od njegova rada.
“Krivnja” Stankovićeva leži u tome jer je svog gosta, vukovarskog branitelja Predraga Mišića Peđu, pitao je li Domovinski rat bio građanski rat makar u dijelu gdje su Mišić i njegov brat ratovali jadan protiv drugoga. Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi vidio je u tome razlog da zatraži od vodstva HRT-a smjenu Stankovića.
Vodstvo HRT-a na to je odgovorilo priopćenjem u kojem se ogradilo od novinara, istaknuvši pritom da su svi novinari i zaposlenici javnoga medijskog servisa obvezni objektivno i nepristrano raditi te poštovati pozitivne zakonske propise Republike Hrvatske, a tako i one koji se odnose na Domovinski rat i stvaranje današnje slobodne, suverene i demokratske Republike Hrvatske.
Gordana Vilović, profesorica novinarske etike na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kazala je Novom listu da je šokirana: “Šokirana zbog toga što smatram da, unatoč Deklaraciji, mi kao ljudi koji smo u demokratskom društvu imamo pravo, osobito novinari, pitati i propitivati. Ne vidim tu apsolutno ništa loše. Ne vidim razlog da se reagira kako je reagirao HRT. Meni se čini da se prozivaju novinari kao državni neprijatelji, a bila sam uvjerena da je to pripadalo nekim davnim vremenima. Sve me to zaista iznenađuje, ili ja doista više ništa ne razumijem”.
VEZANE VIJESTI
Ovime se, kako reče, udara na temeljno ljudsko pravo, na slobodu govora. Ako to zabranimo, što nam ostaje, pita se Vilović. No, kakvu je poruku ovim priopćenjem čelništvo HRT-a poslalo svojim zaposlenicima?
“Poruka je da ako misle ostati raditi na HRT-u, da se lijepo umire, da ne propitkuju ništa i da rade ono što je politika kazala da treba raditi. To je žalosno, ali to se onda ne može nikako nazvati ni blizu javnim servisom. To je onda jaka državna televizija. Tako to ja iščitavam iz svega. Sve te naznake, sve te ‘sitnice’ kao da vode u pravcu za koji smo smatrali da je ipak umekšan, ublažen. Razumijem da država mora imati, i ima, uvijek neki utjecaj na javni servis, ali ovoliko i na ovaj način!? Što će sutra biti!? Ako novinari ne smiju propitivati, onda znači da se vraćamo u teško dogmatsko društvo. To je grozno. Osim toga, Domovinski rat nije religija”, upozorava Vilović.
I Nikola Baketa, Vukovarac i član Programskog vijeća HRT-a je mišljenja da je u konkretnom slučaju Stanković samo postavljao pitanja i da nije dovodio u pitanje Deklaraciju o Domovinskom ratu. Pače, kako je rekao Novom listu, Stanković je postavljao relevantna pitanja s obzirom na to da mu je gost bila osoba čije je brat bio na drugoj strani.
“Mislim da u tom kontekstu ni u jednom trenutku nije dovodio u pitanje agresiju, čak je to i sam naglasio u dva navrata. Nije tu bilo namatenja nekog stava, to su bili novinarska pitanja”, smatra Baketa.
Pritom kao Vukovarac i kao politolog kaže kako njege stvari poput spomena građanskog rata uopće ne vrijeđaju, tim više što je po definicijama i tumačenju politologa ovih dana u našim medijima istaknuto da su postojali i elementi građanskog rata koji pak ni malo ne umanjuju pitanje agresije i uloge Srbije te karakter Domovinskog rata kako je definiran u Deklaraciji. A to je uostalom, kaže Baketa, i Stanković isticao pri postavljanju pitanja. Pita se, međutim, Baketa na koji načn se nakon ovoga vodstvo kuće misli postaviti prema drugim brojnim deklaracijama i novinarima koji se o njih ‘ogriješe’.
