U Novom danu N1 televizije aktualne političke teme komentirao je politolog Dražen Lalić.
Povratak Zorana Milanovića u politiku?
Veliku većinu izbora je izgubio i njegova moguća kandidatura za predsjednika Republike je povezana s time. Važnija od toga je velika pažnja javnosti koja se poklanja njegovoj mogućoj kandidaturi. Nikad nije bila lošija situacija u našoj političkoj kasti, naši političari su dosadni. On izaziva pažnju jer se radi o bivšem premijeru i očito je da on ozbiljno razmišlja o kandidaturi. Kad kaže da ne razmišlja, neću reći da laže, ali govori neistinu. De facto je proglasio kandidaturu. On čeka reakcije ljudi, javnosti i ispituje teren. Radi se o ovisniku o politici. Tko god je inficiran politikom, nastoji se vratiti u političku arenu. Očekujem da će se kandidirati, ali pitanje je kakve šanse ima.
Kakve su mu šanse?
VEZANE VIJESTI
Nije njegova politika sasvim bila politika spaljene zemlje. Ali da, izgubili su izbore zbog svojih grešaka, ponajprije njegovih komuikacijskih grešaka. Nisu proveli reforme i tu on nosi prevelilku odgovornost. Naljutio je mnoge članove i birače SDP-a i izazvao je, bez obzira na svoju prepoznatljivost, nezadovoljstvo običnih ljudi. Ali, Hrvati su prilično zaboravljiv narod. Političko pamćenje u Hrvata traje od Dnevnika do Dnevnika, kako je jednom rekla Anita Malenica. On, tipično, odbija ikakavu odgovornost i govori da se to dogodilo jer su mu protvnici bili beskruplozni. Da je zaista snažan političar, znao bi se obračunati s njima. On ostavlja dojam snažnog političara, svi ga znaju i on računa na to. U politici je važan dojam. I on računa na to, i računa i na mnoge glasače desnice.
Što znači teza “Hrvatska prva” koju on stalno promiče? Može li on na izbore samostalno?
To je jako teško, osobito za političare koji su ukodirani. U svim izborima je pobjeđivao autsajder, nakon Tuđmana. Uključujući Kolindu Grabar Kitarović. Zato on ističe da je autsajder. Bez podrške stranke, teško. A teško i uz podršku stranke. On je političar stila, ono što je kod njega upečatljivo je forma. Po sadržaju je on tipični hrvatski političar, protiv je reformi i zapravo je nacionalist. Treće, on inzistira na stilu, na formi, i pokazuje egocentrizam. Nama su potrebni političari drugog kova, koji nisu egocentrici, koji su reformski usmjereni i koji nisu nacionalisti. Rigidni nacionalizam nas je doveo do ovako sramotne situacije sa Slovenijom. On brani hrvatsku diplomaciju, a malom djetetu je jasno da je hrvatska diplomacija doživjela krah. On brani političku kastu, državu. Treba gledati što govori, ne kako govori.
Može li on funkcionirati bez direktnog antipoda, poput Karamarka?
Najjači je bio kad su u HDZ-u prevladavali radikali poput Karamarka, Hasanbegovića. Sad kad se pojavio netko poput Plenkovića, uglađen i u centru … Plenkovićeve ‘akcije’ također ne stoje dobro. Moglo bi se očekivati da će njegove političke akcije dodatno padati, najnepopularniji je političar u zemlji jer ljudi imaju osjećaj da zemlja ide u lošem smjeru.
Na izborima će najviše šanse imati razmjerno novi akter. Netko na koga ne pomišljamo. Što ako ministrica Divjak provede reformu i budemo zadovoljni, možda se ona kandidira? Do izbora ima 23 mjeseca i ovo je samo najava velike političke igre koja će uslijediti. Milanović ima interes da bude predsjednik i on se vidi na tom mjestu. On je stručnjak za međunarodne odnose i pokušava pripremiti teren za svoju kandidaturu. Mislim da u sadašnjoj situaciji teško može dobiti 50 posto plus jedan glas. On ima brojne slabosti, izvući će mu se mnogi gafovi i najvažnije, da njegova vlada nije provela reforme.
Vode li ga i osobni motivi, ulazak u ring s Kolindom Grabar Kitarović?
Treba uzeti u obzir i osobne motive u politici, ali mislim da je kod Milanovića puno važniji taj njegov egocentrizam. On bi ponajprije ušao u tu utrku zbog svog egocentrizma, a ne zbog animoziteta prema Kolindi Grabar Kitarović. Nije se izravno sučelio s njom, nije bio gorljivi pristalica Ive Josipovića. On nije izgubio od nje, ako bi imao potrebu za osvetom, on bi trebao ići u ring s Plenkovićem, a to neće. Ako se kandidira za predsjednika Republike, izazvat će glavobolju HDZ-a. Oni znaju da nemaju takvog političara, oni su napučeni političkim birokratima. Ta njihova zabrinutost nema osnovu jer on teško može dobiti izbore.
Je li Milanović uništio SDP?
Mislim da je propadanje SDP-a počelo prije, za vrijeme Račana. O tome malo tko govori, osobito na ljevici. SDP se začahurio i postao stranka političkih birokrata i usmjeren na vlast. Izgubio je vezu sa stvarnim životom. Kad pogledate njihove odnose sa sindikatima, mladima, zapostavili su te odnose i kad su bili na vlasti vodili su kukavičku, sterilnu politiku i nisu proveli reforme. Milanović snosi dio odgovornosti. Ali, anamneza je počela puno prije. Dva su krimena Milanovića: nije proveo reforme i njegova komunikacija u kojoj je išao ispod standarda koji je uspostavio Ivica Račan. On je bio human političar koji nije nikog vrijeđao. Milanović se pojavio kao “partibrejker” koji ne bira riječi i koristi desne poruke i izražava nacionalnu isključivost. Njegov mandat se pamti i po njegovim zaista teškim komunikacijskim propustima i sramotnim izjavama.
Ima li trenutno ozbiljnog kandidata za predsjednika? Hoće li se Karmarko kandidirati?
Mislim da su ljudi oko njega toliko razumni da će mu staviti da se ne kandidira jer on nema nikakve šanse. Za godinu dana bit će stvari jasnije, nismo mi Amerika. Kad bi se pojavio jedan snažan kandidat iz drugog plana, na kojeg se ne računa, koji bi donio nove poruke i predložio neka rješenja, nitko od njih ne bi imao šanse. Zamislite da se kandidira netko poput Borisa Jokića. Naša politička kasta je ustajala i već dugo nemamo novog aktera. Zato je Živi zid popularan.
Sinčić je srušio sve predrasude na prošlim izborima. Je li nemoguće zamisliti sljedeću vladu bez Živog zida? Ima li Sinčić šanse?
Moram se pohvaliti da sam prije izbora rekao da će Živi zid dobiti više od 10 posto. Iz istih sam razloga tada dao takvu procjenu. Njega onaj nezadovoljni, bijesni dio javnosti percipira kao najžešćeg protivnika naše užegle političke kaste i stoga će ponovno dobiti glasove, ako se kandidira. Kad bi sad bili izbori dobio bi jednak broj glasova, ali on ne može okupiti toliki broj glasova. On je ipak politički anarhist i djeluje izvan sustava. Ne mogu ih zamisliti u Vladi, oni su protestni pokret. Kolinda Grabar Kitarović ima loš rezultat na poziciji predsjednice države. Dok slovenski predsjenik lobira u Bruxellesu, ona je u Ankari i lobira za bh Hrvate. Mislim da njima treba pomoć, ali sestra i brat su važniji od rođaka. Građani tako razmišljaju. Njen je mandat bio neugodan, njeno dodvoravanje Amerikancima… ja mislim da je ona američki igrač, ali ruka Amerike je jako daleko i tamo je situacija tako turbulentna da svatko tko računa na pomoć SAD-a je u nesigurnoj situaciji.
U kakvom su odnosu Milanović i Plenković?
Njih dvojica se razlikuju po stilu, po sadržaju su vrlo slični. Imaju slično iskustvo, poznaju se, radili su zajedno, ali obojica su etatisti koji drže do nacionalnih interesa. I došli smo do ovih problema jer nam je politička kasta sebična i mi moramo otvoriti prozore. Milanović ima puno razumijevanje za ovakvu politiku HDZ-a koja je na međunarodnom planu zbunjena. Spor sa Slovencima smo vjerojatno izgubili. Kad ponovno dođe do ekonomskih poteškoća, Hrvatska će se naći u vrlo teškoj situaciji. Da ne govorim o depopulaciji. Oni vode sličnu, nereformsku politiku.
