Novinarke Iva Puljić Šego iz Večernjeg lista i Slavica Lukić iz Jutarnjeg lista gostovale su u emisiji Točka na tjedan gdje su komentirale stanje u SDP-u.
Dug u SDP-u popeo se na 9,5 milijuna kuna, a šef stranke Davor Bernardić o tome nije obavijestio stranku.
Lukić: Činjenica je da SDP ima taj problem od 2009. godine i sada je u poziciji da mora platiti 9 i pol milijuna kuna. Gurao se problem pod tepih.
Kako vam se čini nagodba?
pročitajte još
Šego: Ne znam što im je preostalo kada im prijeti ovrha, najbolje se nagoditi. SDP se zaslugom Bernardića našao u negativnoj spirali. Cijela priča se okrenula protiv Bernardića, možda stranku namjerno nije izvjesnio jer bi sve odmah izrečeno došlo u novine. Bernardić je problem naslijedio od Milanovića.
Može li ovo oslabiti SDP?
Lukić: Naravno, sretna okolnost je da ove godine nema izbora, ali već dogodine su izbori za Europski parlament. To će otežati ionako komplicirane odnose, čini se da je u mandatu Davora Bernardića stranka odmakla od socijaldemokracije i to je sigurno ozbiljan problem. Moraju sad izvršiti presudu dok čekaju reviziju, ali to ne odlaže rješenje, možda će morati otplatiti i cijeli iznos. Situacija je prilično mučna za cijelu stranku.
Šego: Ogromne su se svote trošile. Ovo pitanje otvara pitanja odakle im toliko novca, jesu li i oni novac izvlačili iz nekih crnih izvora. Mislim da je ovo veći društveni problem.
O pismu 5 redakcija koje su se obratile zbog postupaka Bernardića
Šego: Ja nisam jedna od inicijatora pisma ali mislim da je dobro da su novinari stali uz to. Sada se spori zašto se pismo slalo SDP-u, ali to nisu ključne stvari. Na čiju god adresu išlo izazvalo bi jednake reakcije. To što Bernardić radi s demantijima je preseden, šalje na sve redakacije, nekada ništa ne demantira nego samo proziva novinare da lažu i da su u osobnoj kampanji protiv njega. Sustavno pisati novinaru da laže… izazivaš sumnje uredništva u novinare. Glavni urednici su stali iza svojih novinara. Mislim da bi svi ovaj primjer trebali iskoristiti kao početak za dalje, ajmo ovako djelovati.
Zašto nisu stali uz vas tako da ne objave demanti?
Šego: Demantiji se jesu objavljivali ali Bernardić si je sam pucao u nogu jer na isti način diskreditira novinare gotovo svakodnevno. Odlučeno je da se jednim pismom obavijesti predsjedništvo SDP-a. Ne sjećam se da je ijedna stranka ovako htjela diskreditirati novinare.
Lukić: Problematično je da jedna stranka šalje neselektivne demantije. Te demantije šalje na memorandumima odvjetnika. To je prijetnja da će redakacija biti tužena, imamo odvjetnika koji nas zastupa. Tu praksu nije izmislio Bernardić, ako netko smatra da je novinar pogriješio valjda je u stanju sam napisati demanti. Trebalo je naprosto ne objaviti demanti ili da novinari izlože sprdnji takav način komuniciranja. Smatram da je čudno da je po prvi put u 27 godina pet uredništva javno reagiralo na nešto, problem je silno predimenzioniran. Imali su i ranije jačih razloga za ovo, zbog izopaćenih praksi koji krše standarde, veći su pritisci vladajuće stranke koji su suptilniji, ali učinkovitiji. Puno jači pritisci dolaze od oglašivaća, takvi pritisci jače utječu na uredničke politike. Nešto je čudno i neobično. Smatram da uredništvo treba reagirati ali treba reagirati na zabranjene teme poput Agrokora koje nismo smjeli problematizirati, samo taj slučaj govori dovoljno o tome, pa poput tvrtke Damira Krstičevića koja radi s državom…
Šego: Apsolutno nitko ne spori da postoje veći pritisci. HND bi se trebao pokrenuti, od nekud treba početi, mislim da nije argumet zašto nešto nismo radili 27 godina, od nekud treba krenuti.
Lukić: Ovdje govorimo o reakciji uredništva, nikakve rasprave nije bilo o priopćenju. Da je bilo rasprave reakcija bi bila drugačija i šteta da je propuštena ta prilika.
