Općinski građanski sud u Zagrebu donio je nepravomoćnu presudu prema kojoj se državi nalaže da bivšem dočasniku HV-a isplati ukupno 679.674 kune naknade jer je čak 823 dana, od prosinca 2000. do ožujka 2003. godine, bio u pritvoru zbog optužbe za zloporabu droga, od koje je pravomoćno oslobođen tek odlukom Vrhovnog suda u srpnju 2007. godine.
Bivšeg vojnika teretilo se da je u prosincu 2000. u šumi u općini Sveti Lovreč držao 9,7 kilograma marihuane u dvadeset paketa, na temelju čega je istražni sudac u Puli 18. prosinca 2000. odredio 48 satni pritvor. Idućeg dana izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Puli donijelo je odluku o produljenju pritvora za mjesec dana, da bi bio zadržan u pritvoru sve do 18. ožujka 2003. godine, kada je ta odluka bila ukinuta rješenjem Vrhovnog suda, kojim je naloženo da se odmah pusti na slobodu.
U kaznenom postupku za drogu pred Županijskim sudom u Puli bivši je vojnik bio oslobođen optužbe, ali protiv te presude Županijsko državno odvjetništvo u Puli uložilo je žalbu, koju je Vrhovni sud odbio te potvrdio oslobođajuću presudu koja je postala pravomoćna 31. srpnja 2007.
Kako piše u obrazloženju presude, temeljem rješenja o zadržavanju bivši vojnik bio je u pritvoru, odnosno bio je lišen slobode neprekinuto tijekom 823 dana. Pritvor je izdržavao u zatvoru u Puli, u nehumanim uvjetima, u prostoriji sa šest pritvorenika, narkomana i silovatelja protiv koji su se vodili kazneni postupci za teška kaznena djela.
U svojoj tužbi bivši je vojnik naveo i da je odgojen u katoličkom duhu, da je obiteljski je čovjek i odlikovani sudionik Domovinskog rata i ratni vojni invalid, pa mu je tako dugi boravak u pritvoru i odvojenost od obitelji i prijatelja vrlo teško pao.
Dodao je da mu je dugotrajni pritvor ostavio teške trajne psihičke posljedice uslijed kojih je došlo do pogoršanja njegovog duševnog zdravlja i već otprije prisutnog PTSP-a, te mu je teško i trajno narušen ugled u bližoj okolini. Tvrdi da duševne boli, koje je trpio za vrijeme pritvora, nisu prestale ni nakon ukidanja pritvora i puštanja na slobodu, a traju i danas nakon što je pravomoćnom presudom oslobođen optužbe.
U tužbi se navodilo da mu je bilo povrijeđeno pravo osobnosti, jer je neosnovano bio u pritvoru, te je tražio iznos od najmanje 300 kuna za svaki dan proveden u pritvoru. Osim toga, u tužbi ističe da je pretrpio i materijalnu štetu od izgubljene zarade. Naime, rješenjem MORH-a iz rujna 2002. kao dočasnik bio je nečasno otpušten iz djelatne vojne službe.
Protiv takve odluke pokrenuo je upravni spor, no ta je tužba bila odbijena. Kako niti nakon puštanja na slobodu nije mogao naći posao, do odlaska u mirovinu u rujnu 2007. bio je bez ikakvih prihoda.
Sud je odredio da je bivši dočasnik HV-a bio neosnovano lišen slobode ukupno 823 dana te da pravičnu novčanu naknadu predstavlja iznos od 329.200 kuna sa zateznim kamatama, a u ime naknade materijalne štete – izgubljene zarade država mu mora isplatiti 350.474 kuna s kamatama.
