Gošća Dnevnika je pučka pravobraniteljica Lora Vidović, od prošlog tjedna predsjedavajuća Europske mreže nacionalnih institucija za ljudska prava.
Jučer ste u Šidu obišli izbjeglice i uputili kritiku zbog zadržavanja ekonomskih migranata. U kakvom su stanju te osobe?
Teško je reći u kakvom su sada stanju, nemam konkretne informa osim onoga što saznajem iz medija. Činjenica je da je propuštanjem izbjeglica temeljem njihove nacionalnosti krši međunarodno pravo, koje nalaže dodjeljivanje statusa izbjeglice neovisno od državi iz koje osoba dolazi.
Je li islamofobija postala i hrvatski problem. Svjedočimo u zadnje vrijeme javnom govoru mržnje poput izjave predsjednika Hrasta o muslimanima.
Nemamo konkretne podatke ili istraživanje o povećanoj islamofobiji u Hrvatskoj. Ja bi rekla da je islamska zajednica snažna i dobro integrirana u Hrvatskoj, no izjave neodgovornih političara imaju snagu da dovedu do incidenata, pa i onih nasilnih.
U kakvom su položaju hrvatski Srbi i kako komentirate izjavu Ivana Zvonimira Čička da su zaštićeni kao polarni medvjedi?
Ne bih komentirala konkretne izjave, no što se tiče prava srpske nacionalne manjine, mi već o tome godinama izvještavamo Sabor – kako o provođenju prava na postavljanje dvojezičnih i dvopismenih natpisa na institucijama u Grad, osporavanom i kontroverznom pitanju, tako i o pravu na zapošljavanje, koje nije zagarantirano odnosno implementirano. Znamo i za govor mržnje i napade na pripadnike manjina, što su situacije koje zabrinjavaju, dakle, očito treba raditi na tome.
Mnogi pod ljudskim pravima ne smatraju problem siromaštva, ali on je izražen posebno kod starijih osoba i na selu. Koliko je to izraženo u Hrvatskoj?
VEZANE VIJESTI
Da, to je problem koji postaje sve veći. Mi smo društvo koje stari i teško je doći do socijalnih usluga, a pogotovo ljudima sa sela. Mnoga sela nemaju adekvatne ceste, javni prijevoz, kada nema školske godine uopće nema prijevoza, pošte su daleko, sve je daleko. Zato se sve više ljudi se odlučuje živjeti u gradu, iako je i siromaštvo u gradu posebna priča i veliki problem.
Na kakve slučajeve diskriminacije se najčešće ljudi žale, koliko ih uopće prijavljuju? Na kakve slučajeve diskriminacije se najčešće ljudi žale, koliko ih uopće prijavljuju? I seksualne manjine se suočavaju sa problemom diskriminacije, pa smo u prilogu mogli vidjeti da se neke od njih odlučuju i na tužbu protiv stanodavaca jer im je uskraćeno pravo na stanovanje.
Diskriminacijom seksualnih manjina bavi se pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Pučki pravobranitelj bavi se etničkom ili rasnom diskriminacijom, diskriminacijom po dobi i obrazovanju. Područja koja su najzastupljenija, kada je riječ o prijavama našem uredu, su rad i zapošljavanje. Ono što je najvažnije reći je da se diskriminacija puno manje prijavljuje, nego što je ljudi zapravo proživljavaju. Strah je sasvim sigurno razlog tome, pogotovo u radnim sporovima, jer za vas moraju svjedočiti kolege koje i dalje rade za istog poslodavca. Nepoznavanje što je diskriminacija je drugi problem, a čak ni oni koji trebaju primjenjiivati regule za njeno suzbijanje nisu dovoljno dobro upoznate s tim, a takva je situacija i u Europi. Prema Eurobarometru svaki treći građanin Hrvatske se osjeća diskriminiranim.
