"Svatko može upravljati Čistoćom tako da jednostavno poveća račune građanima"

Kriza u zagrebačkoj Čistoći ponovo je pokrenula raspravu o tome jesu li radnici u javnom sektoru privilegirani u odnosu na one u privatnom sektoru. O tome su u dvoboju Točke na tjedan razgovarali profesor prava i bivši šef zagrebačkog SDP-a Viktor Gotovac te predsjednik stranke Fokus Davor Nađi.

Nađi smatra da se Tomašević prerano uključio u izravne pregovore s radnicima: “To nije način na koji gradonačelnik treba pregovarati sa zaposlenicima. Postoji neki sindikati u poduzeću i kad se zaposlenici skupe neorganizirano postavlja se pitanje da li oni stvarno predstavljaju zahtjeve svih zaposlenika. S druge strane postoje i trenutni pregovori između gradske vlasti i generalno sindikata Holdinga na koje se ovo posljedično odražava. Sada su sindikati vidjeli da ako se dovoljno ucijeni gradska vlast, da se oni brzo povinu i pristanu na uvjete koji se postave. Ono što se vidi iz medija je da Holding trenutno ne ispunjava zahtjeve sindikata, a sindikati su sad dobili jasnu poruku da zapravo nije teško pregovarati sa vlasti u Zagrebu. Ispunit će se sve što se treba ispuniti samo da se u medijima izgleda pozitivno, a kakvu će to financijsku sliku ostaviti na Grad Zagreb to će se vidjeti na računima koji će se ispostaviti građanima”.

Gotovac naglašava s kojm se problemima suočavaju radnici u Čistoći: “Skrenuo bih pažnju da smo u cijelu priču zaronuli pred Božić 2021. kada je po prvi put ružno na Božić najavljeno da postoje viškovi. U ovih godinu i više dana su narušeni radni odnosi koji su posebno važni u komunalnim poduzećima. Radnici u Holdingu su zbog toga nezadovoljni. Zamislite kada vi godinu dana i više čekate da li će se vaše ime naći na nekakvom popisu. Vi prestajete vjerovati svom poslodavcu i sindikatima.”

“S druge strane taj narativ da su to Bandićevi uhljebi. Bez ljutnje, ja sam siguran da među ljudima koji skupljaju otpad nema Bandićevih uhljeba. Da li ih ima u upravi, ili među voditeljima podružnice, o tome bi se dalo raspravljati. Ali među ljudima koji rade za pet ili šest tisuća kuna posao koji vjerojatno nitko od nas ne bi radio niti za mnogo više jer on nije niti lagan, niti je lijep. Nije baš okruženje otpada i tuđeg smeća nešto gdje bismo željeli živjeti. To su bili neki koraci koji su stvorili jedan dojam – borimo se protiv Bandićevih uhljeba i korupcije. U stvarnosti na kraju su stradali neki mali ljudi”, zaključuje Gotovac.

Gotovac smatra da gradonačelnik radi tuđi posao: “Ako treba gradonačelnik rješavati probleme u Čistoći, onda mislim da bi bilo potrebno dati otkaz voditelju te podružnice pa te novce podijeliti ljudima koji tamo rade jer tu očito gradonačelnik radi tuđi posao. Posao gradonačelnika nije niti da čisti ulice, niti da bude alternativni voditelj Čistoće. U krajnjoj liniji ako ne valja nešto u Čistoći, uprava Holdinga treba iza toga stati. Imamo gomilu problema u vertikali”.

Nađi podsjeća da se Tomašević predstavio upravo kao kandidat s ekspertizom baš u gospodarenju otpadom: “Mislim da je bilo prerano da se gradonačelnik uključi u pregovore. Razumijem da je pritisak javnosti velik kad se ne odvozi otpad, ali imamo upravu Čistoće i Holdinga. Gradonačelnik se u kampanji predstavljao kao kandidat koji ima baš posebne ekspertize u području gospodarenja otpadom, ali na kraju dana baš svatko može time upravljat na način da jednostavno poveća račune građanima, da bi radnicima isplatio plaće”.

Na pitanje treba li pristati da svi ti ljudi dobiju veće plaće, Nađi odgovara: “Gradonačelnik se previše fokusira samo na Holding. Vi imate gradsku upravu u kojoj i dalje ima preko 3000 zaposlenih i koja je čista administracija. Treba pogledat ima li još uvijek prostora za uštede u administraciji da bi se to moglo pretočiti u bolje materijalne uvjete onih koji stvarno rade na terenu”. Nađi sugerira da bi se trebao uvesti sustav vrednovanja rada jer uvijek postoje oni koji rade malo više i zaslužuju veće plaće.

Kad je riječ o argumentima koje Tomašević ima za odbijanje zahtjeva sindikata Holdinga, Gotovac kaže: “Ja mislim da štrajk koji bi se potencijalno mogao dogoditi bi bio na neki način manji problem od ovog. Naime, u štrajku postoje pravila o poslovima koji se ne smiju prekidati za vrijeme tog štrajka. Ne mogu u štrajku potpuno prestati skupljati otpad. Ono što bi bila posljedica štrajka sigurno ne bi bilo toliko drastično kao ova situacija. Pritisak institucionaliziranog štrajka je manji od ovoga što se dogodilo. Ja ne zagovaram štrajk i nadam se da će se rješenje naći u postupku mirenja”.

No, činjenica je da je plaća radnika Čistoće oko prosjeka ili malo ispod prosječne hrvatske plaće, a uz to radnici Čistoće žele i pristup besplatnom parkingu koji imaju radnici Holdinga. Stoga se postavlja pitanje postoji li privilegija radnika u javnom sektoru. Nađi smatra da ne postoji privilegija radnika, već da su problem neradnici: “Ja ne bih rekao da postoji privilegija radnika, nego privilegija neradnika. Ako imate ljude koji rade i koji ne rade u privatnom sektoru, oni koji ne rade će dobiti otkaz. Ali u javnom sektoru, ako imate one koji rade i ne rade, oni će svi biti plaćeni uglavnom isto. To je ključ problema. Dakle upravo zbog onih koji rade svoj posao savjesno, oni ne mogu biti nagrađeni jer sredstva odlaze na one koji ne rade. U javnom sektoru se previše štiti one koji ne obavljaju svoj posao, dok oni koji rade imaju premale plaće”.

Na pitanje o tome ima li gradska vlast legalne menahizme da se riješi onih koji su neradnici i koji jesu Bandićevi uhljebi, Gotovac odgovara: “Postoje menhanizmi. Postoje određene kočnice u kolektivnom ugovoru jer se za novu sistematizaciju se mora dobiti suglasnost sindikata što dovodi u pitanje sve te otkaze koji su prethodno dani”. Gotovac objašnjava da je privatni sektor mnogo dinamičniji i nudi bolje uvjete u dobrom poslovanju, ali u javnom sektoru imate sigurnost kao kompenzaciju za slabije plaće. “Danas privatni sektor, u svim uvjetima kada je toliko opterećenje jer netko mora platiti sve te plaće onima koji rade u javnom sektoru, teško nalazi prostor da dobro plati ljude pa iz privatnog sektora naši stručnjaci odlaze van. Postat ćemo neka kolonija ili afrička država gdje ćemo se isključivo baviti turizmom četiri mjeseca godišnje, a onda životariti.

Nađi dodaje: “Jedno veže drugo. Javni sektor je podrška svemu onome što privatni sektor radi. Ako javni sektor ne isporuči tu razinu usluge koju bi trebao, onda cijela država ima jedan problem koji se tiče i kvalitete života i konkurentnosti”.

Gotovac zaključuje: “Javni sektor je prevažan. Obrazovanje je jedini način kako možemo izaći iz ove situacije. Dobro obrazovanje koje će stvarati kadrove koje ćemo onda koristiti u Hrvatskoj da budemo bolja zemlja. U strukturi starijih ljudi to je zdravstvo. Za državu poput Hrvatske, socijalna država je temelj napretka. I moguće je – pred 40 godina, Irska je bila najsiromašnija država EU-a. Danas je druga po nacionalnom dohotku po glavi stanovnika.” No, Nađi nadodaje da je Irska to postigla tako što je liberalizirala politike i povećala konkurentnost.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.