Amerikom i Kinom već gotovo godinu dana prometuju robotaksiji, a takav bi se scenarij, prema najavama Mate Rimca, do kraja iduće godine mogao vidjeti na zagrebačkim ulicama. Bez mjesta za vozača, bez upravljača i bilo kakvih ručnih komandi građani i vozači taksija nisu oduševljeni, no stručnjaci napominju da su robotaksiji ipak - budućnost.
Vesna već 15 godina u centar Zagreba dolazi taksijem, no ideja da je u grad umjesto vozača doveze robot kod nje ne izaziva oduševljenje.
“Biste li se vi vozili taksijem kojim upravlja robot? Pa ne baš. Ova vožnja mi je pokazala da ne – ipak je tu kontak s ljudima, uvijek saznate nešto novo, nešto drugo. No ipak robotaksiju su budućnost? Očito, ne možemo protiv budućnosti, ali ako imate čovjeka ipak je neka druga vrijednost”, rekla nam je.
No prema najavama poduzetnika Mate Rimca građanima će za prijevoz, do kraja iduće godine, na raspolaganju biti i robotaksiji. Rimac automobili za inovaciju robota u prijevozu dobili su zeleno svjetlo i blagoslov Europske komisije za državnu pomoć od gotovo 180 milijuna eura.
Da bi mu roboti mogli preuzeti posao taksiranja po gradu ipak ne brine Siniša koji šest godina vozi taksi i iza sebe ima više od 27 tisuća vožnji.
“U narednih par godina uopće ne vidim ugrozu za ovaj naš posao. Još ćemo mi voziti na ovaj način. Postojat će još dugo u Hrvatskoj taksi s vozačem”, uvjeren je taksist Siniša Šerbula.
IT stručnjak Branimir Pervan pak ističe da je pitanje vremena kad će roboti preuzeti dio radnih mjesta no da bi ipak takva opcija vozačima taksija mogla otvoriti nove prespektive u poslu.
“Gotovo sigurno s umjetnom inteligencijom ili bez nje, te s robotaksijima ili bez njih, neka će zanimanja kako vrijeme bude proticalo postati manje potrebna, ali će se otvoriti prespektiva u drugim znanostima, u drugim granama tehnologije za čovjeka, da se onda bavi tim novim zanimljivijim stvarima”, rekao je Pervan.
Da bi vozilima upravljati roboti, a ne ljudi mora se mijenjati Zakon o prijevozu u cestovnom prometu. Također, ostaje pitanje odgovornosti. Tko će snositi odgovornost u slučaju automobilske nesreće?
Građani su uglavnom skeptični.
“Ne bih, ne znam tko me vozi, čađava mašina.”
“Ne bih se vozio još. Nije sigurno još, nije se u praksi potvrdilo kako treba biti, primjerice u Americi.”
“Blesavo bi mi bilo, kakva je to vožnja, je li to sigurno, je li to dokazano, pa kako mogu dokazati da se ne može desiti ništa, pa nek otkaže kakav mehanizam i što onda kad se desi kakva nezgoda, kako će se opravdat”, govore.
Stručnjaci napominju kako je sigurnost ostalih sudionika u prometu od takvih vozila izuzetno bitna.
“U ovoj prvoj fazi takvih tehnologija bit će potrebno osigurati određeni stupanj sigurnosti kako tehnologija ne bi bila nesigurna, odnosno kako bi bila sigurna za sve sudionike u prometu”, kazao je Pervan.
“Ne vidim uopće kao društvo koju korist bi društvo imalo od toga, osim gubitka radnih mjesta. Vidim korist za kompanije koje bi ih izrađivale, ali za nekakvu širu zajednicu ne vidim nikakvu uštedu”, rekao je taksist Šerbula.
Tehnologija možda jest spremna, ali pravni okvir nije – pitanje sigurnosti i odgovornosti u slučaju tehničke pogreške, odgovornosti za nesreću i dalje ostaje otvoreno.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare