Ivica Relković, savjetnik u kampanji kandidata grupe birača Davora Štimca, najavio je tužbu za klevetu protiv SDP-ova kandidata za gradonačelnika Rijeke, Marka Filipovića.

Njegovo obrazloženje prenosimo u cijelosti.

“U emisiji Otvoreno Hrvatske radiotelevizije, 24. svibnja 2021., kandidat za gradonačelnika Rijeke Marko Filipović izrekao je laži s jasnom svrhom mojeg osobnog sramoćenja u okviru savjetničkog angažmana u kampanji kandidata Davora Štimca zbog čega ću podići tužbu za klevetu pri nadležnom sudu.

Marko Filipović izrekao je sljedeće: “Gospodina Štimca savjetuje gospodin Relković. To Riječani moraju znati. Moraju znati tko ga savjetuje, koji je njegov svjetonazor. Taj gospodin Relković savjetuje gospodina Štimca. On savjetuje gospođu Markić, savjetuje gospodina Hasanbegovića, gostuje kod Bujanca u onoj njegovoj emisiji, pa to sve ljudi moraju znat. (…) Gledajte, ja se svoga tima ne sramim, za razliku od gospodina Štimca, vrlo je jasno gdje je ideološki pozicioniran gospodin Relković…”.

Istoga dana na sučeljavanju u organizaciji Jutarnjeg lista izrekao je istu neistinu: “Relković savjetuje Markić”.

U oba slučaja Marko Filipović izriče tvrdnje u smislu sadašnjeg vremena, pa moram napomenuti da sam se s političkim i javnim djelovanjem Željke Markić razišao još sredinom 2011. godine i od tada se s navedenom osobom nijednom nisam čak ni slučajno susreo, a kamoli surađivao. Dakle, ne mogu je savjetovati.

Nadalje, nikad u životu nisam bio savjetnik Zlatka Hasanbegovića, a kamoli da sam to trenutačno, kako je izrekao Marko Filipović. Štoviše bio sam prva osoba koja je najavila raskid suradnje Mosta i HDZ-a u vrijeme dok je predsjednik te stranke bio Tomislav Karamarko, a jedan od njegovih najbližih suradnika Zlatko Hasanbegović. To je opće poznata činjenica znana svakom tko je imalo pratio hrvatsku politiku posljednjih pet-šest godina. Sa Zlatkom Hasanbegovićem nikada nisam imao niti razmjenjen broj mobitela, a kamoli ikakvu savjetničku suradnju.

Na kraju nikad nisam bio gost ni u jednoj emisiji Velimira Bujanca. Susreo sam ga samo jednom u životu kada je bio najavljivač govornika na skupu potpore generalima Gotovini i Markaču 2011. godine, a prije i nakon toga nikada nisam s njim imao niti slučajni susret, a kamoli ikad ijedno gostovanje u njegovoj emisiji.

Ne želim uopće ulaziti u konotacije može li se uopće kontakt s nekom od osoba u demokratskom društvu stigmatizirati, ali činjenično moram konstatirati da su sve tvrdnje Marka Filipovića laž. A on jasno kaže da to Riječani moraju znati. Što trebaju znati? Njegove laži o meni Riječani trebaju znati? A sve te laži služe Marku Filipoviću kao argument da me se Davor Štimac treba sramiti i da me kao takvog trebaju upoznati Riječani i hrvatska javnost.

Posljednje četiri godine bio sam gotovo stalan gost upravo HRT-a, od sudjelovanja u Otvorenom, Temi dana, Dnevniku, pa do nebrojenih gostovanja u Studiju 4. Bio sam stalan gost na N1 televiziji, često i više puta tjedno. Na kraju bio sam čest gost-komentator i analitičar u većini hrvatskih medija pune četiri godine. Za sve te nastupe pripremao sam se profesionalno satima unaprijed poštujući dignitet medija u kojima nastupam ili za koje pišem, držeći se uvijek maksimalne korektnosti prema svima čije sam političko djelovanje komentirao. Svi ti nastupi i komentari, osim dva dežurstva na HRT-u na dan izbora i jednogodišnje kolumne za Globus, bili su besplatni za medije. Iako nisam dobio ni kune honorara za stotine sati analitičkih nastupa na desecima medija, nikad nisam sebi dopustio da zbog toga u pristupu temi budem površan ili da na nastup dođem nepripremljen. Zbog toga sam i bio neprestano pozivan, pa i hvaljen od novinara i drugih kolega analitičara kao najdetaljnije pripremljen komentator. Moju profesionalnost nikada nijedan medij s kojim sam periodično surađivao nije doveo u pitanje.

Politički savjetnik, PR ili komunikacijski savjetnik može, ali i ne mora biti istog političkog uvjerenja kao i klijent. To je valjda svima jasno osim kandidatu Marku Filipoviću koji Davoru Štimcu u Otvorenom podmeće da se treba sramiti Ivice Relkovića, dok se on svojih savjetnika ne treba sramiti. Ako je meni zabranjeno stručno djelovati u gradu kojim vlada politička opcija koja sebe naziva naprednom, ako je moj navodni svjetonazor, koji nikome ne namećem u svojoj savjetodavnoj ulozi, zapreka za rad a da isti ne bude stigmatiziran kao sramotan, o kakvoj tolerantnosti govori kandidat Marko Filipović? O tolerantnosti prema istomišljenicima? To ne postoji. Istomišljenika se ne tolerira, s njim se poistovijećuje. Tolerancija se upućuje samo neistomišljeniku, uvažavajući ga kao osobu, bez nužnog slaganja s njegovim stajalištima. To je elementarni postulat i temelj demokracije.

Nikada u životu nikoga nisam tužio. Štoviše, kao logoraš tijekom Domovinskog rata svjedočio sam u korist vlastitog tamničara koji se u ratu ponio kao čovjek i pomagao nama logorašima. Ali stigmatiziranje mene kao osobe koje se suradnici trebaju sramiti, a sve na temelju eklatantnih laži o suradnji s osobama od kojih neke čak i pobliže ne poznajem, morat će imati sudski epilog odmah nakon lokalnih izbora.

Marko Filipović morat će dokazati da sam ja savjetnik Željke Markić, Zlatka Hasanbegovića i gost emisije Velimira Bujanca. Morat će na sudu obrazložiti zašto je nekom mojem klijentu suradnja sa mnom na sramotu. Za pravo na tu laž, klevetu i sramoćenje u javnosti Marko Filipović će morati naći argumente na sudu.

Budući da sam svim redakcijama s kojima sam surađivao poslao zahvalu na suradnji i obavijest o prestanku djelovanja u ulozi medijskog političkog komentatora najavljujem da ću o ovom predmetu održati samo jednu jedinu konferenciju za javnost. Sve svoje daljnje profesionalne poslove radit ću onako kako sam najavio, bez daljnjeg sudjelovanja u medijima, pa i bez ikakvih daljnjih izjava tijekom najavljenog sudskog procesa, bez obzira na epilog”, napisao je Relković.