Do parlamentranih izbora ostalo je manje od godinu dana. Bili oni, kako se sve glasnije govori, već u rano proljeće, oko Uskrsa ili u krajnjem zakonskom roku - do sredine rujna, šanse da stranke ljevice na njih izađu u nekom zajedničkom aranžmanu vrlo su male.
Koncem lipnja Možemo! je obznanio da će na izbore izaći samostalno, a sukoordinatorica stranke (tamo nemaju predsjednika, nego dvoje koordinatora) Sandra Benčić najavila je “kandidaturu” za premijerku. Time je Možemo! zaskočio i iznenadio SDP koji je još uvijek najjača stranka ljevice.
Kada govorimo o paket-aranžmanu izlaska ljevice na izbore, na umu su ona dva navrata u proteklih 30 godina višestranačja kada je HDZ gubio izbore od stranaka lijevog centra.
Ljevica dvaput u koalicijama rušila HDZ
Godine 2000. stranke lijevog centra nastupile su u dva bloka, kasnije spojena u “šestokraku” trećesiječanjsku koaliciju: S jedne su bili SDP Ivice Račana i HSLS Dražena Budiše, a s druge HNS, HSS, IDS i danas nepostojeća Liberalna stranka, LS. Na izborima 2011. godine HDZ je srušila Kukuriku koalicija predvođena SDP-om Zorana Milanovića, a u kojoj su još bili HNS, IDS i Hrvatska stranka umirovljenika. Obje pobjedničke koalicije lijevog centra bile su okupljene puno prije izbora, a HDZ je u oba navrata na izbore išao uzdrman – 2000. smrću Franje Tuđmana, a 2011. opterećen korupcijskom ostavštinom Ive Sanadera.
Sada je situacija drugačija. Iako izranjavan aferama, HDZ relativno dobro stoji u anketama, a oporba, nekoliko mjeseci uoči izbora, nema ambicije nastupiti protiv “omraženog” Plenkovića ikakvom širokom frontom. Podsjetimo, Račan i Budiša sklopili su koaliciju u ljeto 1998. – čak godinu i pol prije izbora 2000. godine, a i Kukuriku koalicija okupljena je više od godinu dana prije izbora.
“Možemo! nema organizaciju, a SDP vrluda”
Slijedeći logiku tih dvaju izbora, zaključak bi bio da za izbornu pobjedu nad HDZ-om treba okupiti široki blok stranaka ljevice i lijevog centra. Možemo!, međutim, smatra da oni i SDP u konačnici mogu osvojiti više mandata izađu li na izbore zasebno. Kolike su, unatoč tim najavama, šanse za okupljanje ljevice? Politički analitičar Žarko Puhovski kaže nam – jako male.
“Prvo zbog toga što je Možemo! još uvijek previše kapacitiran Zagrebom i zapravo se ne ponaša kao nacionalna stranka. Oni imaju doslovno samo Benčić kao nacionalnu političarku, a svi drugi se bave očuvanjem pozicija u Zagrebu za koje se pokazalo da su mnogo ugroženije nego što se mislilo, a zbog niza grešaka koje je Možemo! napravio. Dakle, oni nemaju organizaciju. S druge strane, očito je da Peđa Grbin i vodstvo SDP-a vrludaju i ne znaju kamo bi išli”, rekao je Puhovski.
Jedina logična koalicija – SDP i HDZ
Po njemu, ključni problem SDP-a je sličnost s HDZ-om.
“Nikad otkad imamo višestranačje dvije najjače stranke, HDZ i SDP, nisu bile programski i faktički bliže nego sada. Njih dijeli jedino osobni animozitet i pripovijedanje o korupciji. Kad kažem ‘pripovijedanje’, hoću reći da je korupcija naprosto fraza koja više nema nikakvog odjeka jer se prečesto pojavljuju takvi događaji da bi se ljudi mogli skandalizirati. I HDZ i SDP, koji će nakon izbora vjerojatno opet biti najjače stranke, imaju slab koalicijski potencijal – HDZ još slabiji od SDP-a – i svaka politička logika bi navodila na njihovu koaliciju. Ali to je aposlutno nemoguće”, smatra Puhovski.
Dodaje da razlika između HDZ-a i SDP-a zapravo nema.
“Kada slušate što SDP ima reći iz oporbe protiv HDZ-a, to je puko moraliziranje koje počiva na onome ‘mi nismo korumpirani zato što nismo na vlasti pa i ne možemo biti’. Naravno, uz manje izuzetke u nekim općinama i gradovima.”
“Uvjeravaju da napretka nema tamo gdje ga ima”
Od parlamentarne ljevice, uz SDP i Možemo! još je i Radnička fronta s jednom, ali glasnom zastupnicom – Katarinom Peović te Socijaldemokrati s najbrojnijim oporbenim klubom zastupnika, ali to zahvaljujući činjenici da se nakon prošlih izbora dogodio raskol u SDP-u pa su otpadnici s Davorom Bernardićem na čelu otišli od Grbina i njegovih pa osnovali stranku. Što se Socijaldemokrata tiče, Puhovski smatra da oni na sljedećim izborima teško mogu ući u Sabor.
“Možda bi netko od njih mogao ponovno preći u SDP, ali ne vidim da nakon svega što se dogodilo idu u nekakvu koaliciju s SDP-om. A i kad bi išli, ne mislim da mogu biti dovoljno jaki da ugroze HDZ”, kaže.
Puhovski također smatra da SDP i Možemo! nemaju alternativnu politiku HDZ-u.
“Oni pokušavaju ljude uvjeriti da tamo gdje napretka (Vlade) ima da ga nema. A tamo gdje ga zaista nema, da se radi o korupciji, što je često slučaj, ali ne uvijek. Naprosto, oni treću temu nemaju”, ističe.
“U malom mozgu, Milanović im je i dalje gazda”
No, što kada bi nakon izbora SDP i Možemo! imali dovoljno mandata za sastavljanje vlade? Tko bi u tom slučaju bio mandatar – Benčić koja već vodi “premijersku” kampanju ili Grbin koji bi pravo na to polagao inercijom svoje liderske pozicije u SDP-u?
“Problem je u tome što barem pola sadašnjeg SDP-a ne vjeruje da je Grbin u stanju biti premijer, ako nekim čudom uspiju dobiti većinu. To je unutrašnji problem SDP-a. U specifičnoj situaciji, mogli bi čak imati nestranačkog premijera, iako ne znam koga. Međutim, SDP i Možemo! ne mogu se dogovoriti o osnovnim taktičkim pitanjima za izbore. Nedavni izbori u Poljskoj su pokazali da morate imati barem 70 posto izlaznosti da jednu dugovječnu vladajuću stranku kakva je tamo Pravo i pravda, a kod nas HDZ, skinete s vlasti. Trebalo bi, dakle, raditi dan i noć na motiviranju ljudi da izađu na izbore. Oni rade obrnuto. Ne usude se reći dvije ozbiljne riječi o komemoraciji u Vukovaru ili o tome da se neke hapsi na utakmicama zbog uzvikivanja “Za dom spremni”, a neke se zbog istoga ne hapsi. Ne usude se reći išta o katastrofalnim stvarima u funkcioniranju MORH-a. HDZ-ovci su prozivali Benčić zbog njenih godina studiranja, da bi sada saznali da njihov ministar obrane studira još duže, i to kineziologiju. Na to se nitko ne usudi referirati jer su sretni što je maknut Banožić koji je smetao Milanoviću, a Milanović je njima svima još uvijek u malom mozgu kao gazda. Na koncu, ne usude se reći ni jednu jedinu riječ o Milanoviću jer to smatraju taktički pogrešnim, a značajan dio njihovog biračkog tijela se udaljio od Milanovića. Ne velik, ali ne ni zanemariv. Na tim pitanjima SDP i Možemo! bi se trebali profilirati i pokazati svoju lijevo-liberalnu posebnost, a to ne rade”, tvrdi Puhovski.
Ljevica koja ne surađuje sa sindikatima
Osim što nema jasno profiliranog lidera kakav je svojedobno bio Račan, a potom Milanović, čini se da se ljevica “pogubila” i u politikama koje bi trebala voditi. Puhovski, recimo, ukazuje na to da lijeve stranke uopće ne pokušavaju surađivati sa sindikatima.
“Svugdje u Europi socijaldemokratske stranke su specifične i po svojoj strategijskoj, ako ne i taktičkoj suradnji sa sindikatima. Kod nas toga nema. Oni gledaju kako HDZ uvodi socijalne mjere kojima se povećavaju plaće u apsolutnim iznosima, ne u postocima, što je davno trebala biti socijaldemokratska poltika barem minimalnog umanjivanja socijalnih razlika”, ističe.
Uz SDP čija se snaga nikad nije doimala krhkijom, uz ambiciozni Možemo! čiji je doseg izvan Zagreba enigmatičan, “prepakirane” Socijaldemokrate koji se kao stranka još nisu okušali na izborima te niz malih stranaka koje se šunjaju rubovima političke scene, dojam je da lijevo biračko tijelo zauzima više prostora od onoga koje lijeve stranke mogu pokriti.
“SDP se transformirao u jednu potencijalno pristojnu konzervativnu stranku i ljevica ostaje nepokrivena. A Možemo! – daleko od ovoga što se priča da su radikalna ljevica jer da jesu ne bi iši u Vukovar na komemoraciju – imaju neke ljevičarske elemente koji su neprofilirani i nerazmotreni. Što im znači taj odrast ili odsutnost (gospodarskog) rasta – što je inače važna tema – ako im se istovremeno ruše gromade po Jakuševcu”, kazao je Puhovski na kraju.
Čini se da lijevo biračko tijelo nema za koga glasati, a da to ne uradi začepljenog nosa. Ne (samo) zbog Jakuševca.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare