Još jedna apsurdna sličica naše svakodnevice. Blizanci Ana i Ivan rođeni su carskim rezom iz rizične blizanačke trudnoće tijekom koje je majka strogo mirovala zadnjih 16 tjedana. Ivan je nakon rođenja svakim danom gubio na težini zbog čega je u dobi od 11 dana hospitaliziran na pedijatriji u Klaićevoj u Zagrebu. Tu mu liječnici utvrđuju rijetku bolest - nefrogeni dijabetes insipidus, ali i oštećenje jednjaka zbog kojeg nije mogao adekvatno gutati. Ivan sada ima dvije i pol godine i točno zna što smije, a što ne smije jesti. Nakon pregleda od strane stručnih službi, liječnika nefrologa i psihologa, majci je preporučeno Ivana upisati u vrtić, ali da u kolektivu bude zajedno sa sestrom blizankom. I tu počinje njihova borba sa sustavom.

Dvoipolgodišnji Ivan dijete je koje boluje od rijetke bolesti nefrogeni dijabetes insipidus. U prijevodu, njegovi bubrezi ne znaju sačuvati vodu – roditelji moraju paziti što jede i brinuti se da kraj sebe uvijek ima tekućine. Ivan zbog toga nije ništa različitiji od ostale djece, kao ni od svoje sestre blizanke Ane. No čini se da jest za vrtić u Kaštelima jer za njega nema mjesta.

“Mi smo zatražili upis oboje djece. Ja sam pod Ivanovu dokumentaciju predala da on ima problem, nisam očekivala prednost upisa, već da sutra ne bude problema da sam nešto slagala. Mene zovu na razgovor za Ivana, a u međuvremenu izlazi lista gdje Ana nije primljena, prva ispod crte sa svojih 90 bodova što je apsurd jer u drugim jedinicama su djeca s 80 bodova i mlađa od nje upisana. Na razgovoru nam je rečeno pišite žalbu da ih ne odvajamo i ovo je čista formalnost da se upoznamo s njegovim poteškoćama”, priča Ivanova majka Ivana Čerina Cecić.

Majci je od strane liječnika i psihologa savjetovano da Ivana uključe u predškolski sustav zajedno sa sestrom blizankom. Ne sluteći da Ivan neće biti primljen, Ivana u međuvremenu dobija rješenje da je Ana primljena. Odnosi njenu dokumentaciju i traži Ivanovo rješenje, na što joj djelatnici vrtića kažu – stići će poštom.

“Tada stiže odbijenica da nema dovoljno mjesta, pa ja pišem žalbu i oni meni odgovaraju da su djeca već integrirana, što bi značilo da u toj skupini koja kreće od 2 do 3 godine već postoje djeca s poteškoćama i da za moje dijete nemaju uvjete, kaže Čerina Cecić.

U slobodnom prijevodu – nemaju vode i pelena, a to je jedino što skrb o Ivanu iziskuje – promijenjenu pelenu svakih 90 minuta i pitku vodu, kaže majka. Zato odbija takvo objašnjene i traži novi sastanak u vrtiću do kojeg nikada nije došlo.

“Oni su meni rekli da će dogovoriti sastanak. Imam službene mailove gdje sam screenshotala kada sam zvala, koliko je trajao poziv i kada sam ja uputila mail na koji do danas nitko nije odgovorio. Ni iz vrtića ni iz Grada, a niti iz oba ministarstva”, rekla je.

“Neću dopustiti da mi razdvoje djecu”

U međuvremenu Ivani odgovara Ministarstvo rada, obitelji i socijalne politike – postupanje je u tijeku. Na naš upit, Ministarstvo znanosti i obrazovanja tek kratko – inspekcijski postupak je u tijeku, nadzor je tajan. Tajnica ravanateljice kratko je poručila da je ravnateljica na godišnjem odmoru. Jedino je reagirala pravobraniteljica za djecu. Traže da se o Ivanovom slučaju očituje i Grad Kaštela, ali i inspekcija Ministarstva obrazovanja.

“Odbijanje upisa djeteta u vrtić uz obrazloženje da ustanova i/ili osnivač ne mogu osigurati potrebne uvjete nije prihvatljivo i predstavlja diskriminatorno postupanje u smislu odredbe članka 4.st.2. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Temeljem Zakona o pravobranitelju za djecu, molimo da nas izvijestite o relevantnim činjenicama i poduzetim aktivnostima. Preporučamo da se pri preispitivanju odluke o mogućnostima upisa dječaka Ivana u vrtić vodite ostvarivanjem najboljeg interesa djeteta”, poručuju iz Ureda pravobraniteljice za djecu Helence Pirnat Dragičević.

Neću dopustiti da mi razdvoje djecu, poručuje majka Ivana.

“Ja nisam jedina majka koja se pronašla u ovoj situaciji. Ima i druge djece, samo je roditeljima teško izaći u javnost, da svi znaju koji je problem njegovog djeteta. Mene najviše boli postavljanje dijagnoza iz vrtića za koje ja očito ne znam, a i boli me zašto bih ja razdvajala svoje blizance koji su oduvijek skupa i sada bi ih meni grad i vrtić odvojili”, rekla je Čerina Cecić.

I zato će se, kaže, kao lavica grčevito boriti rukama i nogama – i nikada neće posustati.