U samom finišu pregovora HDZ-a i DP-a, kada je postalo jasno da DP neće dobiti neko od "ideoloških" ministarstava na koja je ciljao, ukazao se Stephen Nikola Bartulica sa svoja četiri zahtjeva budućoj Vladi.
Budući da je za novu saborsku većinu svaka ruka bila nasušno potrebna, a jedan se DP-ovac (Josip Jurčević) tih dana već odmetnuo, Bartulica je iskoristio manevarski prostor pa je svoju podršku budućoj vladi uvjetovao četirima zahtjevima.
Jedan od tih je osnivanje muzeja žrtava komunizma.
Kakav bi bio postav muzeja u Zagrebu?
Bartulica nije podrobnije obrazlagao taj zahtjev.
“Mislim da se radi o jako važnoj temi. Ponovit ću da Hrvatska, za razliku od drugih zemalja u srednjoj Europi, nije provela lustraciju i mislim da je ovo minimum, jer je važno da mladi naraštaji imaju mjesto gdje se mogu upoznati s onim što su komunisti radili”, kazao je tih dana.
Otprilike se može pretpostaviti kakav bi bio postav muzeja u Zagrebu (Bleiburg, kardinal Stepinac, Bruno Bušić, UDB-a…) u koji bi, po njegovim riječima, dolazile ekskurzije današnjih đaka kojima je pojam komunizma i komunističkih zločina vjerojatno prilično maglovit i apstraktan, za razliku od Domovinskog rata o kojemu imaju priliku slušati iz prve ruke.
Zločini komunista i NDH u istome muzeju
Dijelom stoga se i povjesničar Hrvoje Klasić zapitao, kada smo s njim razgovarali o Bartuličinoj inicijativi, zašto nije zatražio i osnivanje muzeja Domovinskog rata.
“Očito mu manje znači Domovinski rat, nego što mu znači obračun s komunizmom. Sve je to demokratski i opravdano, ali ako krenemo otvarati muzeje samo jednih žrtava, a ne odnositi se na jednak način prema svim žrtvama, to onda pokazuje da se ne radi ni o kakvom suočavanju s prošlošću, nego ideološki motiviranom činu”, kazao je Klasić.
Politički analitičar Žarko Puhovski smatra, pak, da Bartulica namjerava šokirati neke ljude pričom o muzeju komunističkih žrtava.
“Sasvim je jasno da Hrvatskoj treba muzej žrtava političkog terora. Po razdobljima, što se mene tiče, da tamo bude i NDH i komunisti. Da živimo u pristojnim vremenima, to bi zahtijevali i ljudi iz SDP-a i Antifašističke lige, ali oni to ne rade. Kao što bi desničari trebali inzistirati da se raspravlja o žrtvama u NDH”, kazao nam je Puhovski.
Muzej žrtava komunizma u Washingtonu
Evo kako izgledaju neki slični muzeji u svijetu posvećeni komunizmu i komunističkom teroru.
Moguće da je Stjepo Bartulica najprije imao na umu Muzej žrtava komunizma u SAD-u, odakle je rodom. Taj muzej otvoren je u Washingtonu prije dvije godine. Na početnoj stranici weba tog Muzeja stoji da je “posvećen obilježavanju više od 100 milijuna žrtava komunizma diljem svijeta i onima koji teže slobodi od totalitarnih režima”.
Vašingtonski je muzej u prvom redu posvećen žrtvama komunizma u Sovjetskom savezu. U svojoj prvoj online galeriji prati uspon komunizma od ideje (Marxa i Engelsa) preko prakse (Lenjina i Staljina) pa sve do pada Berlinskoga zida. Multimedijalni muzej nudi jezive priče o masovnim deportacijam u gulage i predstavlja najistaknutije žrtve i disidente poput Aleksandra Solženjicina, kardinala Józsefa Mindszentyja, Andreja Sahrova, Václava Havela i drugih. Muzej u Washingtonu je, koliko se da vidjeti iz sadržaja dostupnih na web stranici, sažeto prilagođen američkoj javnosti.
Memorijalni muzej u Sigetu u Rumunjskoj
Mnogo potresniji je postav Muzeja sjećanja na žrtve komunizma u Sigetu u Rumunjskoj već samim time što je smješten u autentičnoj lokaciji najstrože kaznionice u kojoj su robijale političke žrtve režima Nicolaea Causescua. Osim domaćeg, postav tog muzeja i multimedijalnog projekta zahvaća ključne epizode komunističkog terora i u drugim zemljama istočnog lagera poput kratkog i u krvi ugušenog ustanka u istočnoj Njemačkoj 1953., tri godine kasnije sovjetskim tenkovima pregaženu revoluciju u Mađarskoj, na istovjetan način ugušeno Praško proljeća 1968. pa sve do neugušene Baršunaste revolucije u Čehoslovačkoj 1989. godine.
Muzej u Sigetu zahvaća još više od toga pa se dijelom bavi i socijalističkom svakodnevicom i popularnom kulturom u komunističkoj diktaturi. Autori naglašavaju da taj Memorijalni muzej nije posvećen isključivo komunističkoj represiji i otporu u Rumunjskoj nego i u ostalim zemljama tzv. komunističkog bloka, spominjuči među ostalima i Jugoslaviju.
Muzej komunizma u Pragu
Sugestivan uvid u komunističko doba, uključujuči sve aspekte tadašnjeg života – od represije tajnih službi, cenzure, montiranih sudskih procesa preko socrealističke umjetnosti do sporta i zabave pruža Muzej komunizma u Pragu. No, posebno se, kako piše na stranicama mozeja, fokusira na totalitarni režim koji je vladao zemljom od veljačkog puča 1948. do Baršunaste revolucije 1989. godine. Taj dio je podijeljen u tri muzejska odjeljka.
Prvi je nazvan San i bavi se rađanjem Čehoslovačke i Münchenskim sporazumom kojim je morala predati golemm dio teritorija nacističkoj Njemačkoj. Drugi nosi naziv Stvarnost i bavi se poslijeratnom nacionalizacijom, komunističkom propagandom i tajnom policijom. Treći odjeljak nazvan je Noćna mora i tematizira politička suđenja, radne logore, revoluciju 1968. i sovjetsku okupaciju te na koncu – Baršunastu revoluciju.
Kuća terora u Budimpešti
Iznimnjo dojmljivim čini se i Muzej terora u Budimpešti, otvoren 2002. pod Izložba na prvom katu otvara prostoriju preseljenja i deportacije i prikazuje doba kolektivnog progona nakon Drugog svjetskog rata.
Na drugom katu počinje stalni postav muzeja Kuća terora u Budimpešti, koji je posvećen mađarskim žrtvama nacizma, fašizma i komunizma. Muzej se sastoji od osam izložbenih dvorana i manja dvorana za projekcije, a ondje se tematski prati kronologija totalitarnih diktatura na tlu Mađarske zahvaćajući, kako piše na stranicama muzeja, njihov “puni povijesni okvir”. Zastrašujućima djeluju postavi u podrumu muzeja gdje se nekoć nalazila tamnica. Tamo tri prostora – Mokra ćelija (“Boravak u hladnoj vodi do koljena cijeli dan.”), Lisičja rupa (“Potpuni mrak u sobi samo metar niskog stropa.”)i Zatvorska ćelija (“Ludilo zatočeništva, u jami s pola metra prostora (…) samo pola metra od pločnika avenije i gradske svakodnevice”).
Muzej Stasija u Berlinu
Postav Muzej Stasija u Berlinu, osnovanog još 1990. godine, nedugo nakon rušenja Berlinskog zida, fokusiran je isključivo na rad zloglasne istočnonjemačke obavještajne službe Stasi i vladajuće Stranke socijalističkog jedinstva koja je bila središte moći sve do 1989. godine.
Kako piše na stranicama ovoga muzeja, stalni postav “ilustrira i objašnjava strukturu, razvoj i djelovanje Ministarstva za državnu sigurnost (skraćeno: Stasi) te opisuje ljude koji su radili za ovu instituciju i metode koje su koristili”. A uredi Ericha Mielkea, posljednjeg ministra državne sigurnosti DDR-a, sačuvani su u izvornom stanju i čine središnji dio izložbe.
Međunarodni muzej žrtava komunizma u Tallinnu
U glavnom gradu Estonije 2026. bit će otvoren Međunarodni muzej žrtava komunizma – prvi svjetski sveobuhvatni muzej o komunističkim zločinima. Cilj je ovog projekta, kažu autori, putem internetskih projekata i impresivne, najsuvremenije izložbe dati uvid u neljudsku prirodu komunističkih režima i ideologije.
I ovaj će muzej biti uređen i otvoren unutar nekadašnje kaznionoce, u utvrdi Patarei koju su koristili i sovjetski i nacistički režim.
“Muzej će predstaviti zločine koje su počinili i sovjetski i nacistički režimi, s fokusom na mašineriju, ideologiju i zločine komunističkih režima, od lokalnih preko europskih do onih globalnih razmjera.”
U tom muzeju u utvrdi Patarei, na površini od 5000 četvornih metara, posjetitelji će među ostalim moći vidjeti autentične zatvorske ćelije i komore za pogubljenja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!