Dobro je da se i svjetska javnost, kroz članak u Financial Timesu, jednom od najuglednijih poslovnih medija, upoznala s načinom na koji u Hrvatskoj funkcioniraju odnosi između ekonomije i politike. Da postoji zemlja, članica Europske unije i eurozone, u kojoj je moguće da premijer pokušava zapovijedati privatnim mirovinskim fondovima u koje kompanije treba ili ne treba ulagati.
Financial Times opisao je kako je Plenkovićeva Vlada vršila pritisak na Allianz i prijetila im regulatorom, Hrvatskom agencijom za nadzor financijskih usluga, nakon što je njihov mirovinski fond u Hrvatskoj – AZ fond, odustao od kupnje udjela u Fortenovi.
Članovi Vlade lobiraju u vlasničkom preslagivanju privatne kompanije
Izvori Financial Timesa tvrde da su ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman i hrvatski ambasador u Njemačkoj Gordan Bakota lobirali kod izvršnih direktora u Allianzu i pokušavali ih nagovoriti da se njihov mirovinski fond ipak uključi u posao jer je Fortenova “ključna za hrvatsko gospodarstvo”.
Sjetimo se da je pod istim izgovorom donesen i poseban zakon, kada je Agrokor krahirao, a sve kako bi politika zadržala kontrolu nad tom grupom kompanija, umjesto da su se pojedinačno prodale i da su se novcem od njihove prodaje namirili vjerovnici. No, Agrokor, sada Fortenova, usprkos formalno privatnom vlasništvu, uvijek su funkcionirali kao nekakve paradržave kompanije, što sada dokazuje i angažman članova Vlade u njihovom vlasničkom preslagivanju.
Plenković u studenom prošle godine javno prozvao AZ fond
Za hrvatsku javnost ovakvo ponašanje Vlade, zapravo ne predstavlja nikakvu novost. Iz Vlade demantiraju pritiske. Potpredsjednik Vlade Oleg Butković rekao je da ni Radman ni bilo tko drugi iz Vlade nije kontaktirao Allianz. Ali vrijedi se prisjetiti Plenkovićeve izjave iz studenog prošle godine, koja i danas stoji na stranicama Vlade.
Plenković je tada, vjerojatno nesvjestan koliko je ovakvo ponašanje sporno, rekao da “mirovinski fondovi puno toga trebaju objasniti, osobito AZ fond” jer se dogodilo “potpuno suprotno od onoga što su predstavnici tog fonda govorili i kompaniji i predstavnicima hrvatskih vlasti”.
Premijeru Plenkoviću očito nije jasno da mirovinski fondovi ne trebaju ni njemu, ni upravi, ni dioničarima Fortenove objašnjavati zašto su odustali od kupnje. Možda smatraju da Fortenova loše posluje, možda ne žele ulaziti u vlasničku strukturu jer im se ne sviđaju drugi dioničari, možda ne žele slati novac Sberbanku… Može biti milijun razloga, ali niti zbog jednog od njih mirovinski fondovi ne trebaju polagati račune Plenkoviću.
Mirovinski fondovi nisu Plenkovićev bankomat
Mirovinski fondovi ne trebaju i ne mogu služiti kao Plenkovićev bankomat, ili bankomat “podobnih” poduzetnika, kao što su to, nažalost, prečesto bili. Oni koji su pažljivije pratili situaciju oko Agrokora sjetit će se da su mirovinski fondovi već izgubili stotine milijuna kuna sudjelujući u kombinacijama bivšeg vlasnika Ivice Todorića.
Konkretno, radi se o dokapitalizaciji Leda, u kojoj su mirovinski fondovi, pa i AZ na kojeg se Plenković sada ljuti, pristali sudjelovati. Postali su vlasnici oko polovice Leda, kako bi se Agrokor dokopao gotovine, da bi im na kraju to vlasništvo propalo jer je u planu restrukturiranja koji se provodio pod patronatom Vlade, bilo predviđeno brisanje vlasništva dotadašnjih dioničara.
Novac u mirovinskim fondovima je vlasništvo hrvatskih građana, koji za njih svaki mjesec izdvajaju dio svoje plaće, kako bi pokušali osigurati kakvu-takvu mirovinu jer se solidarni sustav raspao zbog nepovoljnog odnosa broja radnika i umirovljenika koji se praktički izjednačio. Političari i propali poduzetnici ili oni koji će to tek postati, moraju shvatiti da taj novac nije njihov, da nije namijenjen financiranju njihovih ideja i planova, već da služi budućim umirovljenicima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare