Primjena Zakona o osobnoj asistenciji ne napreduje planiranom dinamikom. Osobe s invaliditetom osjećaju se nemoćnima jer, zbog sporosti sustava, strahuju od gubitka osobnih asistenata i drugih usluga koje, mnogima, život znače.
Od pet i pol tisuća zahtjeva za usluge osobne asistencije, obrađeno ih je tek oko tisuću i dvjesto. I dok se osobe s invalidetom i njihovi asistenti s razlogom pitaju kada će oni doći na red, resorni ministar uvjerava da razloga za strah nema te da nitko neće ostati zakinut.
Zbog Zakona o osobnoj asistenciji Ivan Milatić se morao odreći usluge pomoći u kući. Da javno nije ukazivao na manjkavosti novog Zakona, danas bi bio prepušten sam sebi.
“Za to Državu ne bi bilo briga. Oni smatraju taj Zakon, na kojem su radili tolike godine, epohalnim iskorakom i oni ne dozvoljavaju uopće da se u njega intervenira i da se ukazuje na konkretne probleme s terena”, kaže Milatić.
Iako je njegova osobna asistenica do ponedjeljka bez Ugovora, ipak je došla kako bi mu pomogla. Zabrinjava je činjenica što će, po novom Zakonu, morati obavljati sve ono što su nekad radili kvalificirani radnici.
“Ja nisam educirana za neke stvari i već sam nemali broj puta rekla da i u ovim vanjskim dijelovima koje obavljam s njim već godinu i pola dana sam sama sve naučila, samouka sam, nikakvu edukaciju nisam prošla. Ovo je sad opet jedan veliki korak naprijed s kojim se stavlja sve na moja leđa, a nisam sigurna jesam li sposobna”, rekla je osobna asistentica Tanja Šimanić.
Ona može biti mirna jer će uslugu pomoći u kući Milatić ostvarivati, umjesto putem Zavoda za socijalni rad, iz proračuna Grada Rijeke. Godišnje se u tu svrhu izdvaja oko 105 tisuća eura.
Predviđeno zakonom vs. realno ostvarivo
“U našoj Odluci, trenutno važećoj, stoji da, ako osoba ima potrebu, ako zadovoljava određene kriterije, a on ih zadovoljava da uslugu može ostvariti putem grada Rijeke”, poručuje Karla Mušković, pročelnica UO za zdravstvo, socijalnu zaštitu i unapređenje kvalitete života.
I kada bi on mogao početi koristiti to pravo?
“A gledajte, nije bilo potrebno da ima pauzu, ali mi smo s tim odnedavno upoznati, znači potrebno je dostaviti zahtjev. Mislim da to možemo riješiti vrlo brzo, tu nije neki problem”, odgovara Mušković.
Postavlja se pitanje što je sa svima onima koji žive u sredinama u kojima takva sredstva nisu predviđena. U regionalne zavode za socijalni rad koji izdaju Rješenja kojima se ostvaruje pravo na usluge osobne asistencije pristiglo je oko pet i pol tisuća zahtjeva. Zakon je na snazi od početka godine, a obrađeno ih je tek oko tisuću i dvjesto.
“Nismo izdali sva Rješenja svih onih koji su se prijavili jer za to postoji, naravno, procedura, svi oni koji su dosad koristili putem projektnog financiranja dok god ne dobiju rješenje Hrvatskog zavoda, nastavit će se financirati projektno”, izjavio je ministar Marin Piletić.
Ostaje za vidjeti hoće li se s punom primjenom Zakona moći početi u svibnju ili će se i dalje odgađati zbog nemogućnosti usklađivanja onoga što je zakonom predviđeno i onoga što je realno ostvarivo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!