U Newsnightu Ivane Tomić u utorak tema je bila spora obnova Banovine nakon potresa. O mentalnom zdravlju stradalih u potresu govorio je psihijatar Ante Bagarić koji je istaknuo da ni sam potres nije napravio toliko emocionalne štete koliko lažna briga i neostvarena obećanja koje doživljavaju i slušaju stanovnici Banovine.
“Potres je srušio što je srušio, jedan dan smo se probudili i potres je srušio 500-1.000-5.000 kuća i onda se u očekivalo da se u dvije godine napravi 500-1.000-2.000 kuća i onda se napravi šest kuća. To je velika stvar koja opravdano kod svih empatičnih ljudi izaziva ljutnju, bijes, sram”, rekao je dr. Ante Bagarić.
Kaže kako se s pravom svi empatični ljudi pitaju tko smo to mi ako napravimo samo šest kuća, ako ta djeca žive u kontejnerima.
Ističe kako je vrlo važan pritisak novinara, liječnika, psihijatara koji mora biti na svim ljudima koji o tom odlučuju.
“To je primjer ovog sustava današnjeg da se zanemaruje sve što nije u fokusu interesa ljudi. Bilo bi dobro da radimo sve moguće pritiske da za godinu dana, na kraju 2023. godine, kad budemo opet pravili intervju, da možemo reći napravilo se 600 kuća. Osobno želim raditi najveći mogući pritisak zbog te djece, da shvate da ako je taj potres jako udario zajednicu, taj stres, da smo ga mogli prevazići. Da sad imamo recimo 1500 obnovljenih kuća taj potres bi u glavama, u mentalizaciji glava građana bio: da mi možemo pobjediti potres, mi možemo pobijediti nevolje. Ovako smo sad posramljeni, slabi i ne možemo”, objašnjava dr. Bagarić i pita se što kad se dogodi neki novi potres, neka nova poplava, neki novi virus, kako će onda ljudi reagirati kad ni nakon ovog ne možemo napraviti što trebamo.
Dvije godine kontejnera obećanja koja se ne ostvaruju
“Dakle ove dvije godine su primjer kako društvo ne smije raditi. Kad se pojavi nekakav problem njega treba napasti sa svim mogućim instrumentima. Najviše su posramljeni ljudi na Baniji i oni se opravdano osjećaju kao žrtve”, ističe dr. Bagarić.
Naglašava kako se svašta događa u psihičkom sustavu čovjeka.
“Tu su milijarde naših fantazija, ideja dozvola, zabrana. Sad se oni opravdano pitaju jesam ja ovo zasluženo doživio, što moram napraviti svojoj djeci, moram li napustiti ovu zemlju. Jesam li ja kriv, glup. Svim empatičnim ljudima je teško, a njima je stotinu puta teže. Propituju se, javljaju se sukobi u obiteljima…”, objašnjava.
“Nije moguće dvije godine biti u kontejnerima i da imate kontejnere obećanja koja se ne ostvaruju, koja ne dolaze, nije moguće onda reći da ste sretni kraj male vatrice. To je mit. Mi smo povezana zajednica i te nas stvari pogađaju i javljaju se jaki pataloški procesi koji razaraju i na to treba računati koliko je važno da ti ljudi dobiju pomoć”, ističe dr. Bagarić.
Smatra kako ni sam potres nije napravio toliko emocionalne štete koliko je lažna briga i lažna obećanja.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!