Dugoočekivani Akcijski plan za provedbu Nacionalnog strateškog okvira protiv raka za razdoblje do 2025. u ponedjeljak će biti predstavljen javnosti. Što donosi, je li riječ samo o popisu želja, kako se u Hrvatskoj nosimo s rakom i koji su najveći problemi u dijagnostici i liječenju? U TNT-u o ovoj temi govorili su dr. Mario Šekerija, voditelj registra za rak pri HZJZ-u i Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge Nismo same.
Govoreći o Akcijskom planu, Šekerija kaže da postoje tri osnovna prioriteta: Prevencija, stvaranje nacionalne onkološke mreže i, treće, rad na smanjenju smrtnosti od raka.
“Nadamo se da će se kroz te ciljeve i mjere doći do unaprjeđenja ukupnog stanja vezanog u rak u Hrvatskoj”, govori Šekerija.
Kalogjdera ne vjeruje da će se to ostvariti jer nema jasnih rokova. “To je neki plan za plan”, kaže ona. Dodaje i kako se liječnici žale da 10 do 15 žena koje su naručene na mamografiju dođe njih maksimalno pet. “Žene zauzmu termin, ne dođu, nema za to nikakavih sankcija. Zanima me kako će država to riješiti”, govori. Upozorava i da u izoliranim krajevima žene nemaju kako doći do liječnika za vrijeme pa se na pregledu pojavljuju u tako kasnom stadiju bolesti da se ona više ne može liječiti.
Šekerija otkriva da rak pluća u zadnjih pet godina više nije najčešće otkriveni rak kod muškaraca nego je to rak prostate. Također, navodi da kod muškaraca vide i trend smanjenja raka pluća, ali je on, nažalost, u porastu kod žena. Kad se zbroje i muškarci i žene, najčešći je rak debelog crijeva, govori on.
“Ono što ne želio da se dogodi je da kasnije otkrivanje utječe na prognozu i smrtnost. To se zasad ne događa”, kaže, ali upozorava da se još ne vide učinci pandemije.
Što se tiče regije, u Slavoniji je više slučajeva raka želuca nego na obali, navodi Šekerija jedan od primjera.
Kalogjera navodi kako u Hrvatskoj sve traje predugo i presporo, da morate uvijek nekoga znati da biste nešto riješili u adekvatnom vremenu, a to je, kaže, nedopustivo. “Što se tiče onkoloških dijagnoza, pacijenti bi trebali imati nekoga tko će ih voditi kroz taj sustav. Vani postoje ljudi koji se baš time bave”, govori navodeći primjer mlade žene koja se liječila u Češkoj. Njezino iskustvo je različito od onoga koje imaj upacijetnice u Hrvatskoj. “Naši pacijenti lutaju sustavom. Nevjerojatno je, a tome se ne govori, i predugo vrijeme čekanja na operaciju. Dva, tri mjeseca je, koliko neke žene čekaju… Možda i postoji potreba da se čeka neko vrijeme, ali pacijentu to netko mora objasniti. To su neke životne situacije koje nijedan papir ne može ispraviti”, govori ona.
Šekerija govori kako vjeruje da kvalitetni podaci mogu napraviti ogromnu promjenu te da registar za rak to sada radi na način da daje neku osnovnu sliku o kretanju bolesti, preživljenju, itd…
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!