Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje poslao je Ministarstvu kulture prijedlog da se bunjevački govor proglasi nematerijalnom kulturnom baštinom RH, kao važan čin pomoći bunjevačkom govoru i svim Bunjevcima u Hrvatskoj i inozemstvu, izvijestio je ravnatelj tog instituta Željko Jozić.

Na konferenciji za novinstvo, održanoj u srijedu u Senju u povodu završetka Mjeseca hrvatskog jezika, Željko Jozić je istaknuo da su odlučili o toj temi govoriti u Muzeju grada Senja, koji ima bogatu etnografsku muzejsku zbirku o Bunjevcima u stalnom postavu, a bunjevački govor je vrlo živ u okolici grada.

“Želimo dokazati da su bunjevački govori autohtoni hrvatski jezici i podrijetlo im je zapadna Hercegovina te zaleđe Dalmacije, odakle su se Bunjevci iselili zbog prodora Osmanlija u 17. stoljeću”, rekao je Jozić i dodao da su došli u primorski i lički kraj Hrvatske te u Gorski kotar, a jedan dio njih odselio se u podunavski kraj, u Bačku. Svi oni i danas govore novoštokavskim ikavskim hrvatskim govorima, istaknuo je.

“Važno je da se bunjevački govor dodatno zaštiti i da se javnost u Hrvatskoj i izvan nje senzibilizira za pripadnost bunjevačkog govora hrvatskoj matici”, rekao je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Potvrdio je da je povod tom prijedlogu Instituta aktualna situacija u Vojvodini, gdje se pokušava bunjevački govor proglasiti službenim nehrvatskim jezikom.

“To je povijesna krivotvorina. Isključivo sa znanstvene, jezikoslovne strane možemo reći da je to tradicionalni hrvatski govor. O tome govore brojni zapisi, svi hrvatski jezikoslovci, svi svjetski jezikoslovci slavisti, ali ni vodeći srpski jezikoslovci nikad nisu dovodili u pitanje hrvatsko podrijetlo bunjevačkog govora”, istaknuo je Jozić.

Govornike bunjevačkoga govora u Vojvodini se proteklih tridesetak godina sili da se izjašnjavaju da su pripadnici autohtone jezične manjine, rekao je. Istaknuo je kako bi to značilo da su ti govori starosjedilački, a zna se da su onamo stigli migracijama u 17. stoljeću.

Jozić je rekao da se proglašavanjem bunjevačkoga govora nematerijalnom kulturnom baštinom mogu okoristiti govornici koji bi mogli dobivati financijsku pomoć države za razne manifestacije kako bi se održalo tako zaštićeno dobro.

Voditeljica Odjela za dijalektologiju Instituta Ivana Kurtović Budija rekla je da postoji sličnost svih bunjevačkih jezika koju prepoznaju jezikoslovci. U prvom redu to je ikavizam, koji ne postoji ni u jednom drugom novoštokavskom govoru u Vojvodini, ali i niz drugih značajki, rekla je.

“Samo istraživanjem i kulturnim pristupom možemo učiniti ono što je važno za lokalni i nacionalni identitet”, zaključila je.

Voditeljica riječke ispostave Instituta Mirjana Crnić Novosel, kroz primjer govora Bunjevaca u goranskome mjestu Liču, koji je proučavala, oslikala je sličnosti bunjevačkih govora i očuvanost kroz stoljeća.

Manifestacije ovogodišnjeg Mjeseca hrvatskog jezika, koji se obilježava od 2014. godine, zbog epidemioloških razloga su priređene putem digitalnih platformi. Institut je organizirao virtualne satove hrvatskog jezika za učenike osnovnih i srednjih škola. Odaziv je bio sjajan, održano je više od 80 predavanja za više od 2500 učenika iz Hrvatske i inozemstva, rekao je Željko Jozić.