Psihijatar dr. Ante Bagarić gostovao je u N1 studiju uživo gdje je govorio o stravičnom događaju masakra u beogradskoj osnovnoj školi. Govorio je o psihičkom stanju dječaka koji je ubio svoje kolege, ali i o problemima modernog društva zbog kojih se razvijaju ovakvi poremećaji. Psihijatar ističe da se poremećaji razvijaju u obitelji i zajednici kroz odgoj i kaže da ovakav događaj nije iznenađenje već da je očekivan sa obzirom na stanje u društvu.
“Težak dan, težak slučaj i za sve nas koji se bavimo teškim problemima. Čini mi se da se radi o jednom psihopatskom potezu. Cijelo vrijeme slušamo stručnjake koji govore o stresu, o tome da je bio frustriran, da je bio izložen vrijeđanju i ponižavanju. Međutim, glavna odlika ovog svega je jedno psihopatsko ponašanje – organizirano, spremano da se nanese što veća bol onima koji se ne mogu braniti. Koliko god počinitelj imao malo godina, činjenica je da je ovo jedan tipičan obrazac ponašanja kako ljudima koji su nespremni, koji su došli u razred, koji se se taj dan lijepo obukli, koji su pisali o ljubavi, o sreći, zaljubljivali se, učili – kako nanijeti njima, njihovim obiteljima, školi i društvu nanijeti što veću bol”, kaže dr. Bagarić.
Na pitanje o tome kako se taj poremećaj nije primijetio ranije, psihijatar kaže: “On se razvijao. On se nije primijećivao. Ako otac vodi sina da ga dobro obuči da dobro gađa mete, što dalje reći. U obitelji se razvijao vrlo aktivno. Nijedan poremećaj ne pada s neba pa nekoga pogodi, nekoga ne pogodi. Ne, nego se razvija u obitelji, široj obitelji, mikrozajednici. Postoji njegova rečenica na Instagramu koliko je mogu točno interpretirati – najvažnije je pišati po kurvama – gdje se druge djevojčice označavaju. Nije to nastalo na način da je on bio pod stresom jedan dan pa se pojavi i napravi to. Prava emocionalna mentalna percepcija je da mi vrlo široko dobro hranimo i uzgajamo psihopatiju i ona daje ovakve plodove. Ovo je više očekivani događaj nego iznenađenje. Malo smo i lažno iznenađeni. Ako imamo knjige i filmove i sadržaje koji su puni ovoga i ovakvog načina komunikacije između ljudi, čemu se onda čudimo”.
Otac dječaka koji je ubio kolege također je priveden. Iako je i on liječnik, nije prepoznao poremećaj kod sina. Uz to ga je i vodio sina na streljanje kako bi ga naučio ciljati. Bagarić kaže: “Liječnici bi trebali biti educirani da se bacaju na problem i bolest, da olakšaju čovjeku u svakoj poziciji, ali krenu u jednom kontra smjeru. Sasvim zalutaju i krenu davati poruku svojim najbližima da je važno nadvisiti, poniziti, uništiti. Kao društvo je važno da i o ovome govorimo. Vidio sam da su na Facebooku moji prijatelji cijeli dan stavljali slike žalosti. Proces žalovanja je zdrav proces društva. Pokazujemo da mislimo da žrtve. Ne sviđa mi se nimalo što neki mediji sad objavljuju tko je on bio i pričamo o svim detaljima njegovog života. Pustimo institucijama koje se bave kažnjavanjem. Malo uđimo u živote žrtava da se poistovijetimo s obiteljima žrtava. To je važan proces za nas. Sad je normalna faza žalovanja za sve ljude koji kod sebe razvijaju empatijske sposobnosti. A onda slijedi cijeli niz pitanja u društvu. Trebaju li nam takve emisije, filmovi, serije, takav način… Samo u nekim novinama koje danas izlaze s crnim naslovicama valjda 30 godina izlaze naslovi gdje se favoriziraju ljudi koji su opaki, kojih se svi boje, je li vrijeme da se vratimo s tog zalutalog puta. Je li vrijeme da pričamo da su nam junaci oni koji daju ruku, koji pomažu, koji su dobri u prirodi, matematici. Moj dojam je da se trebamo vratiti na put empatije, a ne sile i pobjede”.
Puno je danas roditelja koji su pretrpani obvezama i onda je najlakše djetetu dati mobitel u ruke da se smiri. Na pitanje o tome treba li djetetu ograničiti uporabu mobitela, psihijatar kaže: “Naravno da treba, do negdje desete godine treba potpuno zabraniti uporabu mobitela. Dijete mora imati plastične, drvene igračke, da se nauči na komunikaciju s objektima. Moja preporuka je da se djeci što kasnije daje mobitel jer je on objekt, a djeca se sa svim objektima – roditeljima, braćom, drugom djecom, uče komunikaciji i stvaraju taj svoj mentalni sustav. Dijete može razumijeti drveni predmet koji ga može udariti. Dijete ni sa 10 godina ne može razumijeti kako to da jedan takav objekt stvara programe i šalje signale. Mobiteli su sjajna stvar, ali dijete ih ne razumije i ne može prihvatiti i nema nikakve benefite od igrica osim da ga smirimo. Ali to je kao da djetetu damo anksiolitik. Evo smeta nam malo pa dobro evo mu mobitel. Mobitel je apsolutno štetan za djecu. Ništa dijete ne može razumijeti i stvara jednu krivu sliku o svijetu koji postoji oko njega”.
Društvene mreže prikazuju i lažnu sliku savršenstva i društvo vode u krivom smjeru: “Točno, taj jedan grandiozni narcizam. Mora se biti od prvog razreda 5.0. Moraju svi biti zaljubljeni u nekog dječaka ili djevojčicu. Mora se uvijek pobijediti u sportu. Od početka djeci dajemo užasne poruke. Mora se pobijediti, dobiti petica, ali mora se dobiti i trojka i jedinica. Život se sastoji od toga da ne može sve biti po našem, da često nismo u pravu i da moramo prihvaćati sebe i druge onakve kakvi jesmo. Ako nije po našem onda bježimo iz toga ili radimo ovakve destrukcije. To je lažna slika. Vrlo je važno da se naučimo i da imamo kapacitet da možemo prihvatiti stvari koje nam se ne dopadaju. Nažalost, to ne razvijamo. Mi stalno imamo lažne slike ljudi koji stalno pobjeđuju u svemu. To su krivi motivi za djecu. Dobro je naučiti se prihvaćati poraze kao jedan dobar dio života”.
Sve događaje vezane uz pucnjavu u osnovnoj školi u Beogradu uživo pratimo OVDJE.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
PROČITAJTE JOŠ
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare